Odnosi Bakira Izetbegovića i Aleksandra Vučića, bez obzira ko je u čijim cipelama, često su bili dovođeni u pitanje. Govorili su jedan drugom da su budućnost svojih naroda, ali isto tako se i međusobno kritikovali da daju neprimjerene izjave i mješaju se jedan drugom u unutrašnje stvari država iz kojih dolaze.
Upućeni smatraju da se radi o dobro isplaniranoj taktici za glasove pred izbore koji slijede.
Izetbegović i Vučić su u posljednjih nekoliko mjeseci jedan drugog kritikovali, hvalili, pozivali na dobrosusjedske odnose. Gradili su dobre odnose kroz partiju šaha, a kvarili uglavnom nakon događaja bolnih za sve, poput obilježavanja genocida u Srebrenici ili presude Radovanu Karadžiću.
Nerjetko su Vučić i Izetbegović upućivali kritike jedan drugom, ali isto tako, nerjetko su i Izetbegović i Vučić branili jedan drugog.
Političari u regiji, mnogi smatraju, ne mogu da se odluče, da li da budu vođe svojih nacionalnih korpusa ili da budu moderni političari koji će povesti svoje narode ka boljem životu.
“Tipična igra u kojoj kada nemate narodu ponuditi, onda se vratite na historijske teme, na ratne zločine i druge stvari koje narode razdvaja i onda na tome nastavite graditi svoju političku karijeru”, objašnjava Ranko Mavrak, novinar HINA-e.
U odnosima njih dvojice, naročito u ovoj godini, treba posmatrati kroz prizmu izborne kampanje. U Srbiji su izbori 24. aprila, lokalni u BiH u oktobru. Obojici trebaju glasovi.
“Izbori diktiraju potpuno jedan drugačiji koncept kada je riječ o retorici i potpuno jedan drugačiji način komuniciranja, negoli što to traži, ajde da kažem, ove redovnije okolnosti”, smatra Vlade Simović, Fakultet političkih nauka Banjaluka.
Simović kaže da Vučića i Izetbegovića na saradnju ne tjera iskrena želja za pomirenjem, već inostrani faktori, koji ih prije svega uslovljavaju finansijama. Na taj način kreiraju politike koje vode.
N1