Odlazak hfz. Bugarija i ogled o ljudskoj duši

– Kada se popravite ja ću vam se vratiti. Vi niste tražili sebe, a našli ste mene. Tako radi većina vjernika pa je zato malo prave vjere. Zato vam velim: Izgubite mene, a nađite sebe – napisao je nedavno hfz. Sulejman Bugari omiljeni sarajevski hodža, sada već bivši imam Bijele džamije u Sarajevu koji se odlučio na svojevrsnu hidžru, preselivši u Podgoricu.

Nedugo zatim špekulacije su počele nicati kao gljive poslije kiše. Šta je to ovoga alima, ljekara od uroka i pošasti natjeralo da “pobjegne“. Šta ga je razočaralo.

– Pored svih sokova i različitih pića, samo je voda ta koja može u životu utoliti žeđ i nema čovjeka koji je ne voli. Tako je i sa vodom za dušu; ona je u nama, nemojmo gubiti vrijeme tražeći je negdje drugo. Bez ove vode ne mogu se ugasiti požari koje potpaljuju svjesne ili nesvjesne negativne energije u nama – riječi su Bugarija.

Često je i vrlo temeljito Bugari u svojim istupima obrađivao teme ega, oholosti, sujete, zavisti…apelovao na “dolazak sebi“.

Ego: Pjena od sapunice

S tim u skladu psihoški vrijedi tretirati oholost u kontekstu vječite kolizije između duše i ega.

Nije ovo Jonh Lockov „Ogled o ljudskom razumu“ već ogled o ljudskoj duši autora Dr. Vladimira Mišića, psihologa i psihoterapeuta iskorišten u kontekstu odlazećeg imama Bugarija.

Što znači biti ohol (sujetan)? Pojam je to koji ima negativnu konotaciju. Kada kažemo za nekoga da je ohol to smatramo negativnom karakteristikom njegovog / njenog karaktera. Svi ljudi su oholi, bez izuzetka, ali se ljudi razlikuju u stupnju izraženosti svoje oholosti. Kada se u svakodnevnom govoru kaže za nekoga da je ohol obično se misli na nekoga s izraženom, prenaglašenom ohološću.

Ohola osoba je:

– preosjetljiva na kritiku i odbacivanje
– ima izraženu želju da dobije potvrdu od strane drugih ljudi
– ima nisko samopoštovanje
– čvrsto se identificira sa svojim egom i grčevito se drži te idenitifikacije

Ohole osobe su preosjetljive na kritiku. One svaku kritiku doživljavaju intenzivno, osobno, kao znak odbacivanja. Ako kritizirate oholu osobu ona će postati ljuta i povrijeđena i osjećat će se odbačeno. Ohola osoba žudi za prihvaćanjem i odobravanjem od strane drugih. Ohola osoba je osoba gladna ljubavi. Ohola osoba se osjeća nevoljeno, a zna kako voljeti sebe u zadovoljavajućoj mjeri. Zato ona traži potvrdu svoje vrijednosti od strane drugih ljudi. Izvana može djelovati arogantno, nadmeno i samouvjereno. Dok iznutra se osjeća nesigurno, povrijeđeno, usamljeno, odbačeno, bijesno i prazno.

Zašto je oholina “slast za ego”? Kada ohola osoba osvaja druge ljude, dobiva njihove komplimente i divljenje, ona procvjeta. Osjeća se kao da je na sedmom nebu. Ti uzbudljivi, ekstatički osjećaji moći, osobne vrijednosti i prihvaćenosti dižu njen ego u nebesa. Osjećaj osobnog trijumfa je jako uzbudljiv, prijatan i eksicitirajući kao droga.

Jednom probaš uvijek voliš: Ko visoko leti, nisko pada

Osoba lako postaje ovisna o tom osjećaju i teško ga se odriče. Problem je u tome što svi ti osjećaji (kao i svi drugi) ne mogu trajati dugo. Za oholinu vrijedi poznata narodna izreka: tko visoko leti, nisko pada. Kada prestanu aplauzi, divljenje i prihvaćanje, ohola osoba ostaje bez svoje duševne hrane i ponovno zapada u stanje apatije, umjerene i kronične potištenosti (distimije), koja može biti praćena povremenim epizodama očaja.

Oholost je “otrov za dušu” jer sprječava prirodan kapacitet osobe da se razvija i dosegne svoj krajnji cilj osobnog i spiritualnog razvoja, a to je sloboda od ega. Sloboda od ega ne znači gubitak ega, jer je to nemoguće. Sloboda od ega znači distanciranje od ega, svijest da ego postoji, ali da je ego samo ego, a ne suštinska odlika nečijeg identiteta. Ego je samo filter kroz koji promatramo sebe, druge i svijet. Iako imam ego ja sam mnogo više od njega.

Ego je dječja i kulturna tvorevina s kojom smo se identificirali tijekom razvoja. Ego se sastoji od niza kulturnih i obiteljsko uvjetovanih vrijednosti, uloga i identiteta. Ego ne možemo razoriti niti izbrisati iz našeg uma, ali ga možemo nadići. Možemo se izdići iznad njega, tako što ćemo uvidjeti da ego nije suština našeg bića. Svatko ima ego, ali nitko od nas nije ego.

Ohola osoba je osoba koja je centrirana na svoj ego. Ona ne vidi da može postojati izvan svog ega. Zato je tako fragilna i preosjetljiva. Dokle god osoba vjeruje da je ona ego, neće biti u stanju sebe prihvatiti bezuvjetno i osloboditi se ropstva oholine.

Kada osoba bezuvjetno prihvati sebe ona osjeća duševni mir, spokoj, cjelovitost, radost i iskrenu ljubav prema sebi, drugima i svijetu. To je ljubav bez očekivanja i interesa. Volim zato što postojim, a ne zato što želim posjedovati nešto ili nekoga. Kada osoba shvati i doživi da nije svoj ego ona više ne žudi za prihvaćanjem od strane drugih. Više ne teži savršenstvu. Može slobodno i udobno živjeti u svojoj koži jer se više ne identificira čvrsto sa svojim ego programima, stečenim identitetima i uvjerenjima. Takva osoba je svjesna sebe, ali je i dalje nesavršena. Ali to više nije problem. Nesavršenost joj ne smeta, jer se više ne vezuje za ego.

Potražimo odgovore iznutra

Osnovni ego program je: vrijediš onoliko koliko te značajno drugi prihvate i potvrde. Kada postanemo svjesni tog programa i prestanemo ga slijediti, postajemo slobodni od ropstva oholine. Ego program je onaj u koji vjeruju djeca. To je program kome smo naučeni i trenirani od rođenja pa sve do odrasle dobi. Ego program kaže: budi ono što drugi kažu da ti jesi, oni bolje znaju od tebe kakav si i koliko vrijediš. To je naravno iluzija. Ko može vas bolje poznavati od vas samih? Ne može niko.

Kako možemo nadići ego i oholost? Tako što ćemo zaviriti u sebe i potražiti odgovore iznutra. Koje odgovore tražimo? Tražimo odbaciti iluzije o tome tko vjerujemo da jesmo. Kada odbacimo te iluzije ostaje ono to stvarno jesmo. To se ne može opisati riječima jer to nije koncept već doživljaj.

Doživljaj da nismo ego oslobađa i uvodi nas u svijet prave samospoznaje i unutarnjeg mira.

 

Autor: A. ČULIĆ