Ovo nije izbjeglička kriza, ovo je bitka za Levant

Ovo nije izbjeglička kriza, ovo je bitka za Levant i kao takvu je treba prihvatiti. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali to je činjenično stanje….Što više muškaraca zbriše iz Sirije i Iraka, to će biti lakši posao ISILu i onoj Al Usrah fronti….
(Autor  – Tacno.net)

Ovi dani predstavljaju kulminaciju masovne izbjegličke krize koja se sručila na Balkan. Jedna golema, milionska masa stanovnika Bliskog i Srednjega Istoka kao i sjeverne Afrike se sručila na sami jugoistok Europe i južne granice Italije. Nisu to nikakvi osvajači niti migranti, nego očajne izbjeglice koje bježe pred nožem, kamom, mučenjem, silovanjem od strane bjelosvjetskog ološa koji se naziva nekim vojskama i državama. Dosta je govoreno o tome šta je i ko je uzrokovao propast nekada prosperitetnih i bogatih zemalja i sa resursima i sa ljudima. U Libiju, Irak, Siriju su ljudi odlazili raditi i zarađivati, a sada odatle bježe. Zbog toga se nećemo mnogo zadržavati na ovome, nego na pitanju odnosa prema izbjeglicama. Ono što je meni upalo u oči, jeste da se među izbjeglicama nalazi značajan broj osoba koje su u vojničkoj dobi, odnosno onih koji su dužni da brane svoje domove, porodice i imovinu od satanističkih vojski koje su došle iz samoga pakla.

Kobane, taj kurdski Staljingrad, su u jednoj veličanstvenoj bici obranile između ostalog i žene (koje su imale i djecu) i djevojke tek izašle iz puberteta. I sada na jednoj strani gledam te djevojke, skoro djevojčice u uniformama YPG kako se bore protiv ISILovskih satanista, a onda vidim masu muškaraca, mnogih koji su visokoobrazovani kako traže put prema Europi. Ono što želim reći jeste da Rojava, Kobane, Kirkuk, Damask, Latakija, Bagdad ne smiju pasti u ruke ISIL i Al Usrah fronta. To bi bila civilizacijska i humanitarna katastrofa, ravna mongolskoj najezdi koja je razorila ova područja sredinom XIII. st. Sirija i Irak se ne smiju prepustiti trenutno najvećem svjetskom ološu da vlada njima i koristi njihove bogate resurse. Ono što je potrebno uraditi jeste da se zlo sasiječe u samom korijenu, i to tako da se više nikada ne pojavi ponovo. Naravno, za tako nešto je potrebno imati odgovarajući argument sile. Jednostavno rečeno, nema povlačenja. Žene, djecu i starce, ranjenike treba prihvatiti na privremenoj osnovi i dati im dostojne uvjete da mogu živjeti dok im se domovine ne oslobode. Sposobne muškarce u vojnoj dobi opremiti, obučiti, naoružati i otpremiti nazad da se bore za svoju zemlju. A one naše koji su otišli tamo da ratuju i pljačkaju tuđu imovinu, treba optužiti za učešće u ratnim zločinima i sukladno tome ih procesuirati. Sasvim je glupo da djevojke i žene iz YPGa brane Rojavu, Kobane i ostale gradove, a da masa muškaraca bježi pred šakom ubica.

Ovo nije izbjeglička kriza, ovo je bitka za Levant i kao takvu je treba prihvatiti. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali to je činjenično stanje….Što više muškaraca zbriše iz Sirije i Iraka, to će biti lakši posao ISILu i onoj Al Usrah fronti….Usput rečeno, ovih dana se pojavljuje u medijima priča kako su prihvaćene dalmatinske i hercegovačke izbjeglice u II. svjetskom ratu na Sinaju. To je sasvim tačno, ali to su sve bili civili. Muškarci i dobar dio djevojaka, pa i malo starije djece su ostali da se bore u okvirima VIII. dalmatinskog korpusa Narodnooslobodilačke vojske protiv SS jedinica, Wermahta, četnika i ustaša i na kraju su pobijedili.

Publicola

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close