O broju 7 u istoriji kulture

Pojedini su brojevi još u davnim vremenima poprimali u religiji, mitologiji i kulturi neka istaknuta značenja, pa se na taj način tim brojevima pridavao određeni značaj. No, zašto se najveći značaj – kako kada je u pitanju kvantitet, tako i kada je u pitanju kvalitet – pridavao broju sedam?

 

Piše: dr. Šefket Arslanagić
Jedan od osnovnih pojmova matematike je prirodan broj. Intuitivno, radi se o jednom od elemenata skupa. Taj se skup označava oznakom N i naziva skup prirodnih brojeva. Prirodni brojevi su važni jer se pomoću njih mogu izgraditi svi brojevi (cijeli, racionalni, iracionalni, itd.) Pojam je nastao u dalekoj prošlosti, a kao matematički objekt pojavljuje se kod pitagorejaca (matematičari, učenici i sljedbenici velikog starogrčkog matematičara Pitagore: oko 570. – oko 500. prije nove ere). Oznaka dolazi od prvog slova latinske riječi naturalis – prirodan. Naziv naturalis je prvi je uveo rimski znanstvenik Boetije (oko 480. – oko 524.)

 

Grijesi i čudesa
Pojedini su prirodni brojevi još u davnim vremenima poprimali u religiji, mitologiji i kulturi neka istaknuta značenja, pa se na taj način tim brojevima pridavao određeni značaj. Po mojim saznanjima i istraživanjima, nekako se najveći značaj (kako kada je u pitanju kvantitet, tako i kada je u pitanju kvalitet) pridavao broju sedam. Za ovo ćemo dati više interesantnih primjera.
U katoličkim katekizmima nalazimo popis sedam glavnih grijehova:

1. oholost, 2. škrtost, 3. bludost, 4. zavist, 5. neumjerenost u jelu i piću, 6. srditost, 7. lijenost.

 

Hieronymus Bosch – Sedam smrtnih grijeha
Također, u starozavjetnoj se Bibliji govori kako je Svijet (uključujući i jedan dan odmora nakon stvaranja) stvoren za sedam dana, pa i sedmica (tjedan) ima sedam dana.
Sljedeći primjer je veoma zanimljiv i odnosi se na Sedam svjetskih čuda starog svijeta.
1. Egipatske piramide pokraj Gize. Ovo je najstarije i najbolje sačuvano staro svjetsko čudo (ustvari jedino od sedam svjetskih čuda koje i danas postoji, op.a.) Piramide su sagrađene sredinom trećeg milenijuma prije nove ere. One su trebale služiti kao grobnice egipatskih vladara – faraona.
2. Semiramidini viseći vrtovi u drevnom Babilonu. Vjerovatno ih je sagradio Nabukodonozor II u šestom vijeku prije nove ere u znak pažnje prema svojoj prelijepoj supruzi Semiramidi da bi joj smanjio prisutnu tugu i nostalgiju za rodnim krajem u kojem se nalazilo puno takvih visećih vrtova. Interesantno je reći da su se ti terasasti (viseći) vrtovi navodnjavali posebnim mehaničkim spravama za dovođenje vode iz rijeke Eufrat.
3. Artemidin hram u Efesu u Maloj Aziji (današnja Turska). Kod Grka Artemida je bila boginja lova i šuma. Hram je sagrađen sredino šestog vijeka prije nove ere. Bio je jedan od najvećih i najbolje opremljenih grčkih hramova, izgrađen od mermera osim velikog drvenog krova. Temelji su bili impresivne veličine 115×55 metara, a visina mu je bila 12 metara.
4. Zevsov kip u gradu Olimpiji, kojeg je isklesao veliki starogrčki vajar Fidija oko 435. godine prije nove ere i posvetio ga kralju starogrčkih bogova Zevsu. Zevsova odjeća bila je od čistog zlata, a tijelo od slonove kosti (bjelokosti). Visina kipa je bila 12 metara.
5. Mauzolej u Halikarnasu (Mala Azija, današnja Turska). Bila je to velika mramorna grobnica za Mausola, vladara Perzijskog carstva, visoka 41 metar. Po ovoj grobnici se danas općenito veliki grobovi značajnih ljudi zovu mauzoleji (Lenjinov mauzolej u Moskvi, Mauzolej Georgi Dmitrova u Sofiji, Mauzolej Kim Il-Sunda u Pjongjangu, itd.) Nekoliko sačuvanih kipova iz mauzoleja u Halikarnasu se danas nalaze u Britanskom muzeju u Londonu.
6. Kolos sa Rodosa je bio veliki kip sačinjen od bronze, visok 37 metara na otoku u Egejskom moru blizu luke Rodos. Razoren je za vrijeme zemljotresa godine 224. prije nove ere. Iz određenih otvora tog kolosa su branioci otoka ispuštali vatru i vrelo ulje na neprijateljske brodove koji su htjeli uploviti u luku i osvojiti je.
7. Svjetionik na otoku Faru, koji se nalazio blizu luke u gradu Aleksandriji u Egiptu. Bio je visok preko 122 metra, a sagrađen je za vrijeme vladavine Ptolomeja II u trećem vijeku prije nove ere. Temeljni dio bio je kvadratnog, srednji osmougaonog, a gornji dio kružnog oblika. Održao se jedan i po milenijum kada ga je srušio žestok zemljotres.

 

Na sedam brežuljaka
U 12. ajetu sure At-Talak, jednom od kur'anskih ajeta u kojem se kaže da postoji sedam slojeva nebesa, stoji da je isto toliko i Zemljinih slojeva. Na površini Zemlje nalazi se vodeni sloj (1) hidrosfere, koji čini više od 70% Zemljine površine. Zatim slijedi kopneni sloj (2) litosfere, koji je veoma tanak u odnosu na ostale slojeve. Ispod ovih slojeva nalazi se gornji plašt (3). A ispod njeg astenosfera (4), koji iskazuje izvjesnu gipkost. Ispod ovoga sloja slijedi donji plašt (5). U sastavu ovog sloja nalaze se materije poput silicija, magnezija, kisika, a osim toga tvrdi se da sadrži još i željezo, kalcij i aluminij. Ispod ovoga sloja dolazi vanjsko jezgro (6), koje čini 30% Zemljine zapremine. Unutar vanjskog sloja nalazi se fluid koji djeluje kao generator pokretan Zemljinom rotacijom proizvodeći zaštitno magnetno polje oko Zemlje. To je unutarnje jezgro (7), koje je, zapreminski, jedan od najmanjih slojeva.

 

 

Interesantno je uočiti da se glavni grad Italije Rim nalazi na sedam brežuljaka. To su Palatin, Kapitolij, Aventin, Celij, Eskvilin, Viminal i Kvirinal.

 

Poznato je da postoji šest umjetnosti, to su slikarstvo, vajarstvo, muzička umjetnost, književnost, pozorišna umjetnost i arhitektura. No, u posljednjem stoljeću se udomaćio termin sedma umjetnost za film, pa tako ipak možemo govoriti o sedam umjetnosti.

 

Svi znamo divnu priču za djecu o Snježani i sedam patuljaka. Opet taj čudesni broj sedam.

 

 

Koliko smo puta čuli da je neko prešao sedam gora i sedam mora kada je u pitanju neko daleko putovanje. „Zašto pobogu sedam“ – da se malo našalimo.

 

Upitao bih čitaoce ovoga napisa jesu li se ikada zapitali zašto je „sedmica“ glavni zgoditak koji donosi ogromne novce širom svijeta u popularnoj igri Loto.

 

Na kraju, vjerujem da mi čitaoci neće zamjeriti kada im kažem da sam rođen 7. oktobra jedne godine iz prve polovine prošlog vijeka. Ovo shvatite kao malu šalu (i možda provokaciju).

 

| Autor je profesor u mirovini Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu

Tekst je objavljen u Oslobođenju, 22.03.2014.

Prenosimo ga uz dopuštenje autora |

prometej.ba