56 pripadnika ratnih vojnih formacija Visokog je poginulo u mjesecu JUNU
Danas je NEDJELJA, 10. juni 2018. godine – dan kada se skromno obilježila godišnjica Esada Ese Džafića. Tom prilikom su spomenuta i dva druga borca koji su poginuli na isti dan:
Jusić Abdulah
Mušinbegović Elvedin
Sutra, 11. juna je godišnjica pogibije SEDAM boraca, među njima i nosioca “Zlatnog ljiljana” Nedžada Durakovića.
Niti od jednog boračkog udruženja u Visokom nismo dobili najavu održavanja komemorativnih programa.
Na sutrašnji dan su poginuli:
Nedžad Duraković
Česa Abdulah
Ahmić Idriz
Ajdinović Omer
Babić Džafer
Bešlić Mehmed
Bešlić Čamil
12. juna je godišnjica “Zlatnog ljiljana” Ahmić Uzeira. Ovo je samo skromni doprinos pamćenju – da se ne zaboravi!
Žalosno je da imamo i onih kojima pamćenje ne služi svrsi, a prije će biti da nemaju sredstvo za takve aktivnosti.
Žalosno je da imamo ONE koji bi da vrijeme, istorija i pamćenje počinju od njih, i sa njima.
Žalosno je da LAŽ postaje legitimno sredstvo propagande i na javnim obilježavanjima godišnjica visočkih heroja.
I onda se pitaju zašto su posjete komemorativnim manifestacijama skromne, bolje reči nikakve.
Neki bi ljudi, konačno trebali shvatiti da bi svojim odlaskom iz društveno-političkog života učinili jedino ispravnu i korisnu stvar širih razmjera.
Neki su ljudi profesionalizirali tuđe zasluge i građansko povjerenje, a takvima stid i sramota ne predstavljaju ništa. Narod bi kazao “đon obraz, a pameti nema”.
Zbog takvih ŽIVE i PRAVE heroje rata ne vidimo na programskim manifestacijama, stariješinama i borcima se “GADI” doći, a građansku javnost nisu u stanju animirati.
O takvoj kategoriji ljudi je pisao i F. M. Dostojevski (“Zli dusi”):
“Ne možete zamisliti kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevješti ljudi i izvuku je na ulicu … – kao igračku kod nerazumnog djeteta, i ne možete je više prepoznati… Ne!”
