Rijetke su prilike u kojima se kroz dnevnopolitička dešavanja mogu isčitavati sve slabosti jedne društvene zajednice. Peta sjednica Općinskog vijeća Visoko, medijski istup političkih lidera na lokalnom “Javnom servisu”, te mediokritetsko opserviranje svega i svačega u ovom gradu – sigurno da se jesu kondenzovali u cjeloviti događaj iz kojeg se zorno isčitava sva visočka bijeda i jad političke i društvene zbilje.
Sigurno je da bi obrazloženja iziskivala znatno više vremena i prostora nego to može i priliči uz jednu kolumnu – komentar.
Dozvolit ću sebi luksuz da fragmentarno “uprem prst” u najizravnije primjer onoga što ne priliči zdravorazumnoj zajednici, pa makar da se odnosilo i na najudaljeniju visočku mjesnu zajednicu Šošnje.
1. BPS – Halim Dervišević ?
Vjerovatno da mu u ovom trenutku ima bezbroj sličnih politikanata – diletanata koji sve stvari doživljavaju iz perspektive ličnog interesa. Ovo je školski primjer “politčke karijere” ničim dosegnute, te ga vrijedi analitički promatrati.
– Politički se profilira iz MZ Radovlja u periodu kada u ovu zajednicu Stranka za BiH investira pregršt poreskog novca, a Dervišević kao kolateralna šteta postaje politički čimbenik općinskog nivoa.
– To je prosvjetni radnik, skoro pred kraj radnog vijeka koji se iza vijećničke govornice upitao: “Da li nam trebe Zavičajni muzej” i kako, pobogu, on “nikada nije bio u istom”, kao da bi njegova sramota trebala da postane društveni model poimanja i ponašanja.
– To je isti onaj vjećnik koji je poreske novce namjenjene Industrijskoj zoni Ozrakovići, ucjenjivačkim metodama preusmjeravao za lokalni put na Đindićima.
– To je isti onaj vjećnik koji sebi dozvoljava luksuz da u aktuelnom sazivu Općinskog vijeća drži lekcije svima, a sam se ponaša kao zadnji đilkoš i kabadahija, te vlastitim primjerom vrijeđa zdravorazumnost i izigrava političkog klovna na svakoj od sjednica zakonodavnog organa lokalne vlasti.
Halim Dervišević je eklatantni primjer vještog marginalca, koji od autsajdera, ni kriv ni dužan, dođe na poziciju koje nije dostojan.
Njegova društvena učinkovitost – društvena korisnost ima dugoročne posljedice i nesagledive konotacije poražavajućeg karaktera.
– Obeshrabruje i ono malo građanski osvještenog stanovništva.
– Skuplja jeftine politikantske poene i na taj način afirmiše politikantstvo, kao društveno poželjan standard ponašanja i djelovanja.
– Obmanjuje javnost i ugrožava kredibilitet političkih partija.
– Vrijeđanje nameće kao model ponašanja protiv neistomišljenika.
Bit će dovoljno o Halimu Derviševiću.
Umjesto zaključka, da je Halim Dervišević dobronamjernik, ikoga i bilo čega, u ovom gradu poštedio bi nas svojih gluposti, te se povukao u hladovinu moštranske osnovne škole do “zaslužene” penzije.
Mada se i ovdje postavlja još ozbiljnije pitanje, sa daleko dugoročnijim posljedicama: čemu ovakav tip ljudi može da nauči našu djecu?
2. Predsjednici savjeta mjesnih zajednica i peta sjednica Općinskog vijeća Visoko
Bože me sačuvaj i spasi građanstvo lidera naših mjesnih zajednica. Peta sjednica Općinskog vijeća Visoko imala je na dnevnom redu i izvještaje iz mjesnih zajednica, i po prvi puta je toj političkoj eliti data prilika da pokaže svoju političku zrelost, ali i odgovornost.
Ne zna se što je žalosnije i jadnije:
– mentalna retardacija starosjedilaca na dužnostima lidera mjesnih zajednica,
– idiotluk i primitivizam koji su manifestirali mladi kadrovi koji češće mijenjaju političke partije no čarape na nogama,
– vijećnički dembenluk i inertnost spram svega što se ne tiče njihovog ličnog ili stranačkog interesa.
Nedostatak elementarne, kućne kulture – primitivizam kakav manifestira predsjednik Savjeta MZ Čekrekčije, školski je primjer bezobrazluka i mentalne ograničenosti koja bi se trebala liječiti kroz zdravstvene ustanove, a ne preko društvenih organizacija i političke zajednice.
Žalosno je da Taj “mehanički mjerni mehanizam za glupost” ima politički legitimitet i udruženja građana za mentalno oboljele, a kamo li ti političke partije koja se smatra prosperitetnom i dobronamjernom za društvenu zajednicu.
Kadrovi tipa inih Šukrije i Muzaferija, sigurno su za muzejskih arhiva – u najboljem slučaju za slična im udruženja u kojima se okupljaju lideri visočkog građanskog forumaštva. U takvim udruženjima se može biti istovremeno građanski principijelan i na Lijanovićevim poticajnim spiskovima. U takvim uduženjima možete biti kandidati za općinskog načelnika ispred SDP-a, a trošiti poreske novce “boljitka” za “poljoprivredni – ruralni razvoj”.
3. TV debata političkih lidera u Visokom
Većina javnosti analizira šta je koji lider rekao, a rijetki su upratili gestikulacije, mimikriju – govor tijela, tokom TV obračuna, visočkih političkih lidera.
Trako, lider visočkog BPS-a vjerovatno da je dobar, da budem skromniji, solidan mesar. Kao političar, i još uz to politički lider, malo je reći KATASTROFA. Izbjegavam se očitovati kao neke kolege – da ocjenjujem političke aktere, ali u ovom slučaju napravit ću izuzetak.
Ako Trako želi ovom gradu dobra koliko stane pod “prljav nokat” poštedio bi nas i sebe i svoje političke partije. Na taj način bi olakšao rad i zakonodavne i izvršne vlasti – spasio je politikantskog reketašenja.
Ne želim da se stekne dojam da branim bilo koga.
Treba javnost znati, da sve što se nađe na sjednicama Općinskog vijeća Visoko prethodno prođe partijska usaglašavanja i Kolegij Općinskog vijeća, što će reći da na sjednice dođe usaglašeno, između ostalog i od političkih aktera BPS-a. Sav cirkus koji proizvode na sjednicama i “retroaktivna pamet” je produkt njihovog nezadovoljstva, kao da je politika “željoteka”, a ne kompromis s kojim nitko nije zadovoljan – produkt koncenzusa svih političkih aktera.
Osim toga, pozitivna politička praksa ostavlja mogućnost svakom političkom subjektu da svoja gledišta obznanjuju i putam press konferencija ili saopštenja, te na taj način vrše afirmaciju svojih političkih stajališta.
Ta mogućnost je i pred visočkim političkim partijama, prije i poslije sjednica OV – da javno zagaovaraju svoje političke stavove i interese.
Koliko znam, a držim da pratim javne aktivnosti političkih partija, ne koriste se takvim mehanizmima političkog djelovanja. Vjerovatno im se više isplati praviti “cirus” od zakonodavnog organa lokalne vlasti.
Akica, lider visočke verzije socijaldemokracije – minder šićarđija, s naučenih nekoliko političkih fraza, mora se priznat, desetljeće opstaje na političkoj sceni. Za to vrijeme, a poreskim novcem uhljebnjen mu je veliki dio familije, partijskih istimošljenika, te spašeni “prihvatizacijski” poduhvati poput registracije privatne zadruge na osnovama društvene. Uz to, političkom voljom od poljoprivrednog stručnjaka je proizveden u rukovodioca sportske ustanove.
Refik Kurgaš, lider A-SDA u Visokom i ZDK, očito da je “svario” svu populističku retoriku koja podrazumjeva i kritiku i kritizerstvo svega i svačega, kao izuzetno produktivan mehanizam, udovoljavanja širokim narodnim masama. Novina koju unosi u javnu političku riječ – prozivanje imenom i prezimenom pojedince za svakojake interese, može imati dvostruku korisnost, ali i daleko veću štetnost.
Polazeći od činjenice da se politički kadrovi svaki puta i iznova fabrikuju u predizbornom periodu, te da ih se ne podučava ni u osnovnim, elementarnim mehanizmima političkog djelovanja, a niti ih se upoznaje s elemantarnim činjenicama s kojim se susretnu u izravnom političkom djelovanju, sigurno je da će obeshrabriti sve njegove buduće političke sugovornike, ali biti i prijetnja svakom “naivno angažiranom mlađem” političkom kadru da se upusti u polemiku ili interesni sporazum.
Cinizam je, bolje reči licemjerstvo, optuživati bilo koga za interesno političko djelovanje ako se ima na umu činjenica da je “INTERES” glavna pokretačka snaga svake vrste međuljudskih odnosa. Ako partije imaju svoje političke interese, a iste su zbir istomišljenika, što je sporno u činjenici javnog manifestiranja vlastitog političkog interesa na uštrb kolektivnog. Nismo li se davno odrekli jednoumlja i autokratije u političkom životu. Nisu li politički “preletaći” upravo produkt svojih prvobitnih političkih lidera?
Ugarak Đemil je godinama najdirektnije involviran u sve društvene i političke tokove ovog grada. Svih ovih godina, a i najnovijim primjerom u SBB-u manifestira pogrešan pristup društvenom angažmanu, smatrajući sebe, svoju referentnost, vlastitu dobronamjernost dovoljnim razlogom i argumentom da bi se animirala određena “kritična masa sposobnih”, koja bi pokrenula ili riješila bilo koji od društvenih zadataka. Mjera vlastite pameti nije i ne može biti društveni standard.
Doskorašnji direktor visočke Medrese ima dobru uzrečicu, od njega sam je često čuo: “Dobročinstvo je stroj za proizvodnju nezahvalnih”.
Đemil Ugarak uporno, kontinuirano i svjesno vlastitim primjerom potvrđuje takvu tezu. Jedino ostaje upitnim da li je svjestan da na takav način ne riješava, već produžava društvenu agoniju, trošeći vlastite resurse koji nisu neiscrpni.
Halim Zukić, kojeg su neki ovdašnji mediokriteti slavobitno najavljivali kao “Halima Veličanstvenog”, osim evidentne medijske drskosti, služio se gestikulacijama koje su mnogi isčitavali ciničnim i provokativnim.
Ono što mu se ne može osporiti, koliko god se, bilo ko, slagao s njegovim političkim gledištima i politikom partije koju predstavlja, jeste činjenica da je jedini od partijskih lidera koji je, u partiji koju predvodi ustrojio političke mehanizme djelovanja, za razliku od drugih koji djeluju metodom “partije jednog lica”.
SDA u Visokom, u ovom trenutku ima više politički afirmisanih kadrova nego što to imaju sve ostale visočke partije zajedno. Uz to, radi se o kadrovima koji ne nose hipoteke predhodnika, i ne može im se spočitavati djelovanje prethodnika. Ako bi se upuštali u tu vrstu analitičkog pristupa onda bi smo došli do činjenice da su sve današnje partije u Visokom, ne računajući “komunjare” iznikle iz visočke SDA.
Halimu Zukiću se može spočitavati niz nedostataka, ako se analizira iz trenutne perspektive, a zenemaruje cjelovitost visočke zbilje. Međutim, takva vrsta analize, niti je dobronamjerna, niti učinkovita. Bilo koja od partija nije u mogućnosti, niti će ikada biti da samostalno i sveobuhvatno “poreda stvari” u jednoj zajednici. Uslovljenost “zatečenim stanjem” osnovno je polazište za svaku vrstu “pospremanja”. Njegovi rezultati u visočkoj SDA, računajući od vremena preuzimanja Povjereništva OO SDA Visoko početkom prošle godine, predizborna i izborna kampanja, do danas jesu zavidni i iznad svih očekivanja. Uvjeren sam da ni Halim Zukić u najidealnijim individualnim promišljanjima nije naslučivao da će visočka SDA postići rezultat kakav danas ima na ovdašnjoj političkoj sceni.
– Ako mu se zamjera, svojevrsna “čistka” ili “redizajniranje” unutar vlastite političke partije, ne smije se, istine radi, zanemariti činjenica da je to više produkt tvrdoglavosti Muniba Alibegovića i političkog diletantizma Ahmeta Kurspahića, koji su poput “seoskih mladi” manifestirali sujetnost – “kofrčili se” u prazno (odbijali su svaki vid kompromisa), nasjedajući liskaluku “tapkaroša” koji su im sugerisali da se odupru bilo kakvim promjenama u stranci. I naravno, nezaobilaznog Aziza Brotlije koji je, dugoročno gledano, bio začetnikom te političke garniture koju je Zukić “redizajnirao” uz pomoć njih samih – njihove političke inertnosti.
“Minder” politika visočke SDA konačno je poražena, i ako ništa drugo, to je činjenica koju ne treba osopravati Halimu Zukiću.
– Visočka SDA u ovom trenutku ima više mladih kadrova sa visokom stručnom spremom nego što pojedine političke partije u Visokom imaju partijskog članstva, a o njihovoj političkoj kompetentnosti bi se dalo razgovarati. Uvjerenja sam, da dugoročno gledano, manju društvenu štetu će prouzrokovati potrošeno vrijeme na njihovo političko profiliranje od šteta koje nanose politikanti koji desteljećima kreiraju ovdašnju političku agoniju, od inih akica, derviševića i sličnih sorta poreskih “prodavača magle”.
– Opredjeljenje da se javni sektor uzme kao prva zadaća Izvršne i Zakonodavne vlasti u Visokom, u pospremanju ovdšnjeg stanja, jeste jedini ispravan put u preuređenju visočke zbilje i već sada se nazire problem ili ti dvoličnost “opozicije”. Sve što se do jučer kritikovalo i kritiziralo na sav glas, problemi u poslovanju javnog sektora, danas pred postavljenom prilikom da se preispita, isčitava se kao političko obračunavanje. Iznenadno dušebrižje za upropaštenim javnim sektorom nije ništa drugo do politikantski kurvaluk. Pospremanjem javnog sektora ukinut će se političke “infuzije” putem kojih se održavao ovdašnji privid političke demokratije. Svaka od političkih partija gledala je da se “uvali” u neki segment javnog sektora, te na taj način da uhljebljuje svoj političke kadrove i “isisava” poreske novce za vlastitu samoodrživost.
– Politički je mudro, dugoročno smisleno – plebiscitarno pozivanje od strane SDA, svih ovdašnjih aktera društvene zbilje, da se uključe u kreiranje nove lokalne politike na čijem je čelu Amra Babić, odnosno Halim Zukić.
Koalicioni aranžman, koji je prvotno uspotavljen, upravo je pokazao politikantstvo političkih partija o kojem sam pisao u prethodnom pasusu. U koaliciju su “poletili” politikanti, kritičari svega i svačega, u nadi da će se dobro potkusurit. Čim im nisu apetiti udovoljeni rigidno su reagirali – primjer javnog saopštenja BPS-a da izlazi iz koalicije.
Na taj način je dokazana još jedna od političkih činjenica visočke zbilje i najbolje ideje, namjere – nijet, ovdje upropaste politikanti, sitnošičarđije svojom brzopletošću. Oni uvijek lete “prvi”, dajući legitimitet razvoju situacije, a ne pitajući se za vlastiti legalitet. Svojom brzopletošću postaju “kec na desetku” svakom, jer u politici i vrijeme spada u značajnije faktore – sva politička dešavanja nam se koncetrišu u tjesnac, između ” pet do dvanaest i dvanaest i pet”.
Nije slučajna i uzaludna ona narodna “da je i put do džehenema popločan dobrim namjerama”.
Kritičarima i kritizerima političkog koncepta Halima Zukića (a da me se ne shvati kao netko ko ga pokušava braniti ili hvaliti) postavljam javno pitanje; koliko i koji su to projekti koje su ponudili kao potencijalna rješenja ovdašnjih problema, a da aktuelna vlast ih nije prihvatila.
Koliko znam jedino je Stranka za BiH pokušala da podvali projekt toplifikacija iz Kaknja, ali se ispostavilo da taj projekt već realizira Elektroprivreda BiH.
I na kraju, vratimo se na televizijsku debatu političkih lidera u Visokom.
Javno pitanje za SVE. Da li je itko čuo, ja nisam, a pregledao sam cijelu emisiju, bilo kakav prijedlog, ideju, namjeru političkih partija u Visokom, osim što je potrošeno medijsko vrijeme na traženje “kabanice lanjskoj kiši” i neargumentirano klevetanje političkih “preletača” koji su upravo produkt svojih sadašnjih kritizera.
I da zaključimo.
Visoko, na žalost svih građana – mještana ove općine, osim SDA nema političkih partija, a i SDA Visoko ima bezroj manjkavosti, ako bi je promišljali iz svih perspektiva onog što podrazumjeva jedna politička partija.
Sve drugo što se u Visokom zove političkim partijama je u osnovi i načinu djelovanja najsličnije udruženju građana. Političkim žargonom kazano: “Radi se o sitnogrupaškim skupinama koje funkcionišu na principu “društva jednog lica” – DJL”.
Primjera radi, da ne ostavim prostora za dvosmisleno isčitavanje, žalost visočke političke zbilje najočitije se isčitava iz činjenice da visočki SDP nije u stanju da promjeni svog predsjednika iza kojeg ne postoji, ama baš nikakav rezultat ili učinkovitost. Rezultati koje postižu su kolaterala s višeg nivoa.
Zar BPS od svog nastajanja u Visokom nema nikog tko bi adekvatno zamjenio Traku?
Zašto visočka Stranka za BiH može postojati samo ako je Vahid Hećo predsjednik iste.
I da ne nabrajamo ostale političke partije u Visokom, ne zato što se o istima nema što kazati, već prije svega što ne zavređuju niti da se spominju, jer i sam spomen ide im u prilog, a na štetu društvene zajednice.
M.H. – magazinplus.eu
Prethodni komentari:
– Da li “novinari” manipuliraju našom zbiljom ili hipokrizija “informacija”?
