Noć vještica u Lisinskom

Povijest nas uči da su etička sudišta probni baloni za prava sudišta i nasilja nad političkim neistomišljenicima. Također, povijest nas uči i da nas ono čemu se danas smijemo sutra lako može dočekati kao vladajuće

Na proslavi Noći vještica prošle subote u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, koju je organizirala udruga bizarnog naziva „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ (HNES), nekolicina hrvatskih desničara maskirala se u „suce“ i „inkvizitore“ i pred skoro tri tisuće okupljenih desničara, maskiranih u porotnike, održala tragikomično „etičko“ suđenje Josipu Brozu Titu i hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću. Među „inkvizitorima“ i ispitivačima hrvatskoga nacionalnog pravovjerja našli su se predsjednik udruge Zvonimir Šeparović, Ante Beljo, Josip Jurčević, Željko Olujić, Josip Pečarić i Zdravko Tomac. Za neupućene, ovdje se ne radi o komičarima ili u javnosti marginalnim dvorskim ludama, nego o ljudima koji su u prošlosti bili na nekim od najviših funkcija u Hrvatskoj (konkretno, Šeparović je nekadašnji ministar pravosuđa, Tomac potpredsjednik Vlade, a Olujić glavni državni tužitelj u Hrvatskoj), dok je Pečarić poznati matematičar i akademik.

Od ostalih prisutnih, tu su bili borci za privilegije iz Savske maskirani u predstavnike branitelja, borci protiv prava srpske manjine u Hrvatskoj maskirani u Stožer za obranu Vukovara, lobist desnice prerušen u biskupa Valentin Pozaić, haški optuženik i zločinac maskiran u skrušenog karizmatika Dario Kordić i vrtni patuljak prerušen u novinara i tv voditelja, Velimir Bujanec. Iz susjednih zemalja došli su predstavnici slovenske desnice i prof. Džemaludin Latić iz BiH: da, to je isti onaj koji je svojedobno izjavio kako su mu „bliži muslimani iz Indonezije, Pakistana ili Malezije od susjeda Hrvata ili Srbina iz BiH“, a za potrebe proslave maskirao se u svjedoka optužbe protiv Tita. Dolazak je najavio i Josip Joe Šimunić, koji se planirao maskirati u dirigenta. Šteta što na zabavu nije mogao doći sisački biskup Vlado Košić, ali morao se ispričati zbog radova na uređenju vikendice u Moslavini. Odsutan je bio i Glavaš sa svojom crnokošuljaškom „Sokolskom gardom“. Neki od uzvanika nisu mogli doći zbog obveza u haškim i lokalnim zatvorima.

Kratka digresija o tome odakle ideja za ovo „sudište“: ono je nastalo vjerojatno po uzoru na čuveni Russell-Sartreov tribunal iliti „Međunarodni sud za ratne zločine“, koji je 1960-ih istupio kao privatni forum utjecajnih filozofa i javnih ličnosti da istraži i ocijeni američku vanjsku politiku i vojnu intervenciju u Vijetnamu. Nikakve veze, međutim, ne može imati ova farsa u kojoj skupina utjecajnih građana osuđuje druge građane, s Russell-Sartreovim sudom koji je izricao moralne osude državama zbog njihovih agresivnih vanjskih politika.

Na početku spektakla prof. Šeparović je pohvalio Šimunića kao restauratora starog hrvatskog pozdrava „Za Dom“, na što mu je prisutna masa uglas odgovorila „Uvijek!“. A onda se prešlo na fun part, na suđenja. Dosad je „sudište“ podizalo javne optužnice zbog izdaje hrvatskih nacionalnih interesa protiv Ive Josipovića, Stipe Mesića, Vesne Pusić, Milorada Pupovca (koji je posebno na piku, pa je čak i ove večeri njemu bilo posvećeno izlaganje N. Vlahovića „Srbi u Hrvatskoj: Pupovac mora otići“), pa čak i Carla Bildta (bivšeg visokog predstavnika u BiH), svojih pet minuta na optuženičkoj klupi dočekali su Tito i Milanović. Nakon neizvjesnog vijećanja i iscrpnog saslušavanja svjedoka optužbe (obrana nije imala ni svjedoka ni advokata), HNES je „iznenađujuće“ donijelo jednoglasnu etičku osudu protiv Josipa Broza Tita i Zorana Milanovića. Točke optužnice su prethodno optužene između ostalog teretile za provođenje velikosrpske strategije, svrstavanje na stranu agresora, zaštitu srpskih i komunističkih zločinaca, progon hrvatskih branitelja, širenje krivotvorina o Domovinskom ratu i slične veleizdajničke rabote.

Među dokazima optužbe protiv Tita bilo je mjesta i za spekulacije o Titovom „mogućem ruskom, poljskom, ukrajinskom i židovskom podrijetlu“, na osnovu čega je porota donijela zaključak kako „zbog njegovog postupanja prema Hrvatima nije vjerojatno da je Tito hrvatskog podrijetla“. Među točkama optužnice Tita se tereti i da je od „hrvatstva“ bh. muslimana napravio današnju „etnobošnjačku rubriku“. Svakako da je Tito bio ambivalentna ličnost i da mu se može dosta stvari predbaciti, kao i neke zasluge upisati, no, zaista je smiješno kad mu osudu izriču lešinari koji su preuzeli ono najgore iz sistema koji je Tito stvorio (prijeki sudovi na kojima je presuda unaprijed poznata, propaganda protiv neistomišljenika, jednopartijski mentalitet, selektivan pristup prošlosti), a aktivno sudjelovali u uništenju i ono malo dobroga što je taj sistem uspio napraviti (umrežavanje različitih identiteta u okviru velike države stabilnih granica, napredak gospodarstva, akademskog i kulturnog života, kakav takav socijalni mir i šansu da radnik može biti zaštićen i živjeti od svog rada).

HNES izjavljuje kako svoje odluke „temelji na znanstvenoj podlozi i na rezultatima provedene višemjesečne javne rasprave“. Zanimljiva vizija pravosudnog sustava u kojem se suđenja održavaju bez prisutnosti optuženika i njihovih odvjetnika, i to ne na temelju dokaza i svjedoka, nego na temelju „rezultata višemjesečne javne rasprave“ tužitelja i „sudaca“! Presude optuženima (zasad) ne završavaju smrtnim kaznama, nego tek proglašenjem optuženih „nepoželjnima u Republici Hrvatskoj“ i to „zbog teške povrede hrvatskih nacionalnih interesa”. Proglasiti nekoga „personom non grata“ u državi u kojoj živi, javno ga blatiti i difamirati, sve to dakako može nahuškati razne psihopate i umobolnike (a nije da ih nema) da ugroze sigurnost „osuđenika“. Ne bi bila bez osnova ni tužba „osuđenih“ protiv HNES-a za klevetu, uvredu i sramoćenje. No, umjesto da se desilo takvo nešto, desilo se čak da su članovi HNES-a Zdravko Tomac i Josip Jurčević podnijeli privatnu tužbu protiv Ive Josipovića, koji ih je, komentirajući njihove „sudačke“ aktivnost, a ne primijetivši da ga snimaju sveprisutne medijske kamere, nazvao luđacima i bolesnicima.

Protiv koga će HNES podići sljedeću optužnicu? Prvi kandidat su – ako je vjerovati web-stranici koja prati aktivnosti HNES-a – hrvatski mediji, i to zbog „dugotrajnog veleizdajničkog djelovanja“, ali i zbog toga što nisu popratili Noć vještica u Lisinskom: „Spomenuti mediji sa svojim kamerama, kao ose, navale na svaku šačicu gay okupljenika ili sličnih i štetnih beznačajnih događanja, ali, evo danas im se, izgleda, nešto veliko dogodilo, pa nisu došli na gore spomenuti neprocjenjivi doživljaj, skup od par tisuća ljudi, koji su vodili hrvatski akademici, profesori, doktori, književnici, pravnici, sve redom istinski intelektualci i humanisti, za koje se zasigurno može reći da su savjest društva. (…) Ovaj zadnji teški grijeh će im biti upisan kao još jedna točka optužnice“. Za razliku od ovih „nenarodnih“ medija, „narodni“ mediji, suočeni s konstantnom „blokadom“ i „marginaliziranjem“, dakle, „slobodni“ i „nezavisni“ mediji poput Dnevno.hr ili Narod.hr ili Hrvatskog fokusa, ovu su Noć vještica nazvali „hrvatskim nurnberškim procesom“, „nečim najboljim što se dogodilo od ‘91“, te „posebno važnim povijesnim događajem“ o kojem će sudionici „desetljećima moći s ponosom govoriti svojoj djeci i unucima“.

No, bilo bi logično da jedna dosljedna institucija kakva je HNES podigne i optužnicu protiv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, u kojoj će se naći aktivan angažman u nekadašnjem komunističkom režimu, a tu je i nepobitan i javno dostupan dokazni materijal u kojem dr. Tuđman govori pohvalno o friško osuđenom Titu: „U ličnosti Josipa Broza Tita narodi Jugoslavije našli su takvog općejugoslavenskog vođu, u kome su bile sublimirane sve nacionalne i revolucionarne težnje, sve pozitivne tradicije i progresivne revolucionarne društveno-političke tendencije, koji je u potpunosti shvaćao interese Jugoslavije kao cjeline i svakog njenog naroda posebice. (Franjo Tuđman: „Stvaranje socijalističke Jugoslavije“, Naprijed, Zagreb, 1960, str. 33). Također: „Tito je dosljedni internacionalist i veliki humanist, pravi čovjek socijalizma i onog suvremenog svijeta koji lomi sve konzervativne okove na putu u neobretene društvene i nove kozmičke prostore. Jedna od osnovnih a vjerojatno i najsadržajnijih značajki Titove ličnosti kao partijskog i općenarodnog vođe i tribuna, političara i državnika jest ljepota sklada njegovih riječi i djela.“ (Iz predgovora monografiji „Tito u Hrvatskoj 1945-1961“, Epoha, Zagreb, 1962.) Očekujemo da se optužnica pripremi bar do iduće Noći vještica.

Kao krajnji iskaz dosljednosti HNES-a očekujemo i podizanje optužnica protiv samih članova sudišta. Tako bi optužnica protiv Zdravka Tomca trebala propitati istinitost njegovog obraćenja od uvjerenog komunista u uvjerenog Hrvata, te njegove aktivnosti u prethodnom režimu (npr. njegov rad u školi za političke kadrove u Kumrovcu, rodnom mjestu friško osuđenog Tita, ali i angažmanu u osnivanju hrvatskog SDP-a, organizacije čije članove danas proziva kao sudac HNES-a).

Među planovima za nastavak rada HNES-a nalazi se i otvaranje podružnice u BiH. Teren za podružnicu već se priprema putem raznih portala koji uporno razlučuju prave i neprave Hrvate. U pripremi je kolektivna optužnica protiv „daidža“, dijela katoličkog klera u BiH koji se drznuo kritizirati Tuđmanovu i hercegbosansku politiku. Tamo je sastav sudišta, doduše, nešto skromniji po pitanju intelektualnih kapaciteta i titula: ima tu i golobradih studenata biznisa i menadžmenta, građevinskih inženjera, a glavni tužioci su zagrebački filozof i nekadašnji šef Tuđmanove tajne službe.

U završnoj fazi su i pregovori HNES-a i Haškog tribunala oko proširenja ingerencije HNES-a na regionalni nivo. Pa tako HNES već priprema optužnice protiv istaknutih velikosrpskih nacionalista. Idealni kandidat za sljedeću sjednicu HNES-a bio bi Vojislav Šešelj. On bi zasigurno pristao i kad bi ga pozvali na njegovo vlastito suđenje. Sramota da takav talent trune u reality showu „Parovi“. Srpska publika, razočarana ukidanjem omiljene telenovele „Šešelj u Haagu“, oduševljeno bi pristala na ‘remake’ priče o svom „gvofu Monte Kvistu“. Za potrebe tog reality-showa HNES bi regrutiralo i figuru u kostimu Velikog inkvizitora iz crkvenih redova (npr. prokušanog i dokazanog talenta Košića), pa bi cijeli show poprimio dodatne komično-groteskne karakteristike „Crne guje“ i „Alana Forda“.

Možda sve ovo gore opisano sudovanje i ludovanje skupine desničarskih strašila na prvu djeluje komično. Ali, vjerujte da nije: povijest nas uči da su etička sudišta probni baloni za prava sudišta i nasilja nad političkim neistomišljenicima. Također, povijest nas uči i da nas ono čemu se danas smijemo sutra lako može dočekati kao vladajuće. Možda već nakon dolazeće nedjelje.

Prometej.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close