fra Ivo Marković: Bijeg od vjere

Vjernica visoke izobrazbe, s uspješnom karijerom, traži izlaz iz krajnje tjeskobna i nepodnošljiva stanja. Opterećena je raznim zlodusima, ne može spavati, zdravstveno i duševno stanje se pogoršavaju, liječnici ni liječenje ne pomažu. Počeci tih opterećenja su u firmi u kojoj je bilo puno zlobe, zavisti, raznih negativnosti, pa i čaranja, nabacaka. Jedan radni kolega zaprijetio je da se nikada dok je živa neće osloboditi prokletstva koje joj je on montirao. Ona je uvjerena da se radi o moćnu nabacku pa traži moćna iscjelitelja. Sve je isprobala, hodočastila je, zavjetovala se, išla je i hodži koji izdaje učinkovite zapise, ali joj ništa nije pomoglo. Čula je za jednog moćnog iscjelitelja među franjevcima i osjeća da bi joj on mogao pomoći, ljudi padaju pod njegovom ispruženom rukom.

U Evanđelju po Luki 3,10 mnoštvo koje je slušalo navještaj Ivana Krstitelja o Božjem dolasku pita ga Što nam je činiti. To je mnoštvo imalo slična opterećenja kao i ova žena. Užasan je bio ondašnji društveni trenutak, pljačkaški okrutni rimski sustav, potkupljiva vlast i nevjerodostojna sinagoga, a posljedice su prijevare, krađe, otimanja, ubojstva, osvete, nepodnošljivo negativan život. Pitanje Što nam je činiti pokazuje da su bili u sličnu stanju i tražili od Ivana što i ova žena: moćnu, obrednu, kultnu, magijsku radnju, žrtvu, zavjet, hodočašće, čuvenog vrača. Ivan ih šokira odgovorom mimo njihovih iščekivanja. Ivan prvo ide na sebičnost da ljude zarobljene strahom otvori ljubavi i predanosti: tko ima dvije haljine ili hrane, neka podijeli s onima koji nemaju. Drugo, Ivan ih poziva da ne sudjeluju u nepravednu sustavu, da primijene pasivni otpor, da ne utjeruju više nego što je propisano. Treće, da oni u vlasti ne budu nasilnici, nego korektni službenici. Dakle Ivan ih poziva na izmjenu života, obraćenje, a oni ni da čuju, traže magiju i pitaju ga nije li on Krist. A Krist bi u njihovu iščekivanju trebao biti neki vrač moćniji od drugih. Ivan krsti vodom da ih okrene od pasivne nemoći i magijske prošlosti u novi aktivni, produktivni, samosvjesni život, da u Božjoj snazi uzmu svoju sudbinu u svoje ruke i najavljuje dolazak Božji u Isusu koji će još snažnije povesti ljude tim putem, govori im: dolazi jači od mene koji će čistiti vjetrom i vatrom (Duhom Svetim) na novi život.
Život vjere u stalnoj je napetosti između tromosti magije, straha i bijega od Boga s jedne strane, i predanosti, obraćenja, osvješćenja s Božjom snagom uzeti svoju sudbinu u svoje ruke. Razdjelnica između vjere i magije upravo je strah: u vjeri se čovjek predaje Bogu, ljubavi, istini, životu, u magiji se čovjek zatvara, bježi, laže. Magija se na neizmjerno puno načina uvlači, razara i uništava vjeru. Na you-tubeu deseci snimaka spiritualističkih seansi naših maga svjedoče kako stavljaju ljude u ambijent straha, demonskih sila, snaga zla podzemlja i nadzemlja, onda morbidnom teologijom daleko od vjere Crkve navraćaju potoke Isusove krvi, paranoično prijete tim silama da odstupe, tako obezume i omame ljude, ovladaju njima kako bi poniženi pred njima padali, klanjali im se i divili. Magu-obaraču smeta racionalizam i svijest, a nikada iracionalizam iako je potpuna suprotnost vjeri. Magi-obarači puno više govore o sotoni i njegovoj moći nego o Bogu, Bogom samo zatvaraju oči ljudima da ne prozru njihovu laž. Ponetkao u komentarima demistificira tu manipulaciju pa piše da je strašno koliko se kršćanstvo pretvorilo u gatanje, čaranje, idolopoklonstvo, blasfemiju. Katolička crkva se svela na dogme, relikvije i procesije, Pravoslavna na mošti i praznovjerje, protestantske na teologije bez Boga, Židovi na Zakon, Islam na Boga osvetnika. Bože, spasi nas ovoga rugla. A s magima se rado slikaju najodgovorniji ljudi Crkve u Bosni, iako znaju da ne djeluju iz vjere Crkve, neće ih zaustaviti, radije one koji ih demaskiraju, što rezultira poraznom religijskom slikom trenutka.
Sva je povijest kršćanstva i religija prožeta probisvijetima koji svoju moć grade na zloporabi najvećih svetinja vjere, lažnom pobožnjaštvu, i iznutra razaraju samu bit vjere i Crkve. Nasreću, rijetko su dominantna odrednica kršćanstva, ali kada prevladaju, ostavljaju porazne faze povijesti. Uskrsna vjera uskrsla iz smrti Kristove i integrirana u život mora imati svoje rezultate u osobi sposobnoj za ljubav i neugasivu nadu, u samosvijesti, u moralnoj čistoći i stabilnosti.

Piše: fra Ivo Marković

*Tekst uz dopuštenje autora prenosimo iz Svjetla riječi.