Tekst objavljen na turskom portalu u Bosni i Hercegovni predstavlja još jedan primjer opasnog obrasca: disciplinovanja Bošnjaka koji odbijaju da razmišljaju u zadatim ideološkim okvirima. U tom tekstu se jasno targetira „mala, uvezana grupa“ Bošnjaka koji ne pristaju na kolektivno svrstavanje i koji vanjsku politiku posmatraju iz perspektive interesa Bosne i Hercegovine, a ne tuđih geopolitičkih projekcija.
Problem takvog diskursa nije samo u političkoj pristrasnosti jer on je suštinski antiintelektualan i opasan. Jer poruka je jasna: ako ne razmišljaš u skladu s turskim narativom, bit ćeš proglašen izdajnikom, „cionistom“ ili „zalutalim“. To nije argument već to je etiketa. A etiketa je uvijek zamjena za argument kada ga nema.Evropska unija u svojim analizama o Zapadnom Balkanu govori o rastućem kulturnom utjecaju Turske na štetu europskog puta Bosne i Hercegovine.
Ovdje treba biti precizan. Bošnjaci nisu politička monolitna masa, niti su dužni da svoje stavove usklađuju s interesima bilo koje strane sile, a posebno ne Turske od koje je Erdogan napravio zemlju trećeg svijeta. Napadi na ugledne intelektualce, novinare i analitičare koji zagovaraju racionalan, državnički pristup vanjskoj politici nisu ništa drugo nego pokušaj uspostavljanja ideološke kontrole nad javnim prostorom.Druga ključna manipulacija jeste pokušaj da se pitanje Gaze nametne kao centralno političko pitanje za Bošnjake. Humanitarno, moralno i ljudski tragedija u Gazi zaslužuje pažnju. Ali geopolitički, to je prije svega arapsko-izraelski konflikt. Bosna i Hercegovina nema ni političku, ni vojnu, ni stratešku ulogu u tom sukobu. Pretvarati to u „test identiteta“ za Bošnjake nije znak empatije nego političke instrumentalizacije.Posebno problematičan segment predstavlja kontinuirano i pojednostavljeno poređenje Bosne i Gaze. Takve analogije su analitički neodržive i strateški štetne. One zanemaruju ključne razlike u međunarodnopravnom statusu, historijskom kontekstu i sigurnosnoj arhitekturi dva prostora. Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa kompleksnim institucionalnim okvirom i specifičnim postkonfliktnim izazovima, dok je Gaza dio dugotrajnog teritorijalnog i sigurnosnog spora na Bliskom istoku.
Još je problematičnija tvrdnja da Bošnjaci „moraju“ imati neprijateljski odnos prema Izraelu ili „cionizmu“. Realnost međunarodnih odnosa je daleko kompleksnija. Države ne funkcionišu na osnovu emocija, već interesa. Bosna i Hercegovina kao mala i sigurnosno osjetljiva država mora voditi uravnoteženu i racionalnu vanjsku politiku, a ne politiku ideoloških refleksa.Posebno je zabrinjavajuće što se kroz ovakve tekstove pokušava delegitimizirati svaka kritička misao unutar bošnjačkog korpusa. Umjesto pluralizma mišljenja, nameće se jednoumlje. Umjesto argumenta, moralna ucjena. Umjesto analize, etiketiranje.
A činjenice govore drugačije. Uprkos javnoj retorici, međunarodni izvještaji i podaci pokazuju da ekonomski odnosi između Turske i Izraela nisu prekinuti. Trgovina, uključujući industrijske proizvode, energente i robu široke potrošnje, odvija se i dalje kroz različite kanale. Cijelo vrijeme sukoba Erdoganov sin i zet trguju s Izraelom čak i u prodaji vojnog čelika. To jasno pokazuje razliku između političke retorike i realne politike. Drugim riječima ono što se javno govori često nema veze s onim što se stvarno radi.Zato je krajnje licemjerno optuživati Bošnjake za „ideološko skretanje“, dok se istovremeno vodi pragmatična politika zasnovana na interesima. Ako velike države imaju pravo na realpolitiku, zašto to pravo ne bi imali i Bošnjaci?Suština cijele priče je jednostavna: Bosna i Hercegovina mora biti u fokusu Bošnjaka. Ne Ankara, ne Teheran, ne bilo koji drugi centar moći. Oni koji pokušavaju nametnuti drugačiji prioritet, zapravo pokušavaju redefinirati politički identitet Bošnjaka i to bez legitimiteta.
Vrijeme je da se jasno kaže: razmišljati svojom glavom nije izdaja. Naprotiv to je jedini put ka političkoj zrelosti.I upravo zato su napadi na takve pojedince najbolji dokaz njihove ispravnosti.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
