Želim da jasno poručim: Niti je Srbija garant Deytonskog mirovnog sporazuma niti je Hrvatska njen jamac! Srbija i Hrvatska su samo potpisnice sporazuma koje su se svojim potpisom obavezale na prekid agresije na BIH. Lažno samoprozivanje „garanta“ i „jamca“ je opasna igra kojom se kao u nekom kupoprodajnom ugovoru želi staviti srbijanska i hrvatska hipoteka na bosansko-hercehovački suverenitet i nezavisnost.
Pojedini političari susjednih zemalja jedva dočekaju priliku da se pod plaštom zaštite nacionalnih interesa mješaju u unutrašnje odnose Bosne i Hercegovine. Vlasti Bosne i Hercegovine im to obilato omogućavaju jer u njenim državnim organima rade oni koji podupiru jednonacionalne politike susjeda. Pod plaštom zaštite nacionalnih interesa se krije nedvosmislena podrška vladajućim SNSDu i HDZ pred naredne izbore a BiH se u principu tretira kao jedno privremeno stanje u kojima se Hrvati i Srbi nalaze. HDZ nije odustao od svog cilja stvaranja trećeg entiteta a velikosrpski političari sanjaju nedosanjeni san jedne zajedničke srpske države.
Želim da jasno poručim: Niti je Srbija garant Deytonskog mirovnog sporazuma niti je Hrvatska njen jamac! Srbija i Hrvatska su samo potpisnice sporazuma koje su se svojim potpisom obavezale na prekid agresije na BIH. Lažno samoprozivanje „garanta“ i „jamca“ je opasna igra kojom se kao u nekom kupoprodajnom ugovoru želi staviti srbijanska i hrvatska hipoteka na bosansko-hercehovački suverenitet i nezavisnost.
Bih javnosti se svjesno serviraju laži i dezinformacije u režiji srbijanske i hrvatske kuhinje sa ciljem priskrbljavanja prava na otvoreno miješanje u unutrašnje stvari naše zemlje. Ratne secionističke politike su u miru vješto zakamfulirane „paketima političkih projekta“ sa ciljem otvorene destabilizacije Bosne i Hercegovine.
Potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir, tada Savezna Republika Jugoslavija, čija je Srbija pravna nasljednica preuzela je obaveze za puno poštivanje suverene jednakosti i izbjegavanja svih aktivnosti koje bi bile usmjerene protiv nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Iste obaveze je preuzela i Republika Hrvatska.
To je prije nekoliko mjeseci istakao i sam OHR reagujući na Vučićevu izjavu da je Srbija garant Daytonskog sporazuma i da na temelju toga ima pravo da se miješa u unutrašnje stvari BiH.
Da se ni Hrvatska niti Srbija ne osvrću na ovakve reakcije primjer je nedavna izjava hrvatske predsjednice u New Yorku gdje je „zabrinuta stanjem na jugoistoku Evrope posebno istakla činjenicu da u BiH nisu provedene nužne izmjene Izbornog zakona“.
Prisustvujući otvaranju dionice autoputa Banjaluka – Prnjavor, baš uoči izbora koji se u BiH održavaju ovog vikenda, Ministar Republike Srbije Ivica Dačić ne štedi izljeve secionističkih osjećanja sa svojim pajtašem iz Bakinaca Miloradom Dodikom. Dačiću je hem “neugodno dolaziti u manji bh. entitet kao strani diplomata, hem nam poručuje kako “Srbija neće sjediti skrštenih ruku ako neko pokuša uništiti RS!” Na kraju drsko nas podučava kako “svi putevi u RS-u vode u Beograd”.
Kako je istaknuto na jednoj od sesija Kruga 99 “u BiH nema demokratije zbog političkih projekata iz Srbije i Hrvatske”. Porazna je činjenica da na ovakve provokacije i otvoreno mješanje u unutrašnje stvari BiH izostaju osude i reakcije, prije svega Ministarstva inostranih poslova BiH ali i ćutanje civilnog društva susjeda. Izostanak osuda državne vlasti predstavlja indirektno odobravanje secesionističkih politika susjeda.
Otvoreno miješanje Republike Srbije i Hrvatske u unutrašnje probleme Bosne i Hercegovine se preko državnih institucija mora aktuelizirati prije svega pred međunarodnom zajednicom pod prijetnjom uvođenja međunarodnih sankcija!
Autor Edin Osmančević
Prometej
