Prof. dr. Dženan Đonlagić: Zadužili smo se za narednih 30 godina

Zašto smo dovedeni u situaciju da tražimo nove finansijske aranžmane od MMF-a u trenutku kada većina zemalja izlazi iz krize? Odgovor je: Danas Bosna i Hercegovina nema državničku ekonomsku politiku i strategiju njenog razvoja, govori u intervjuu za Oslobođenje prof. dr. Dženan Đonlagić, prorektor za oblast finansija Univerziteta u Sarajevu.

• Profesore, kako komentarišete činjenicu da je dug Federacije BiH dosegao 655 miliona KM, a da bi do kraja godine, dakle za tek nekoliko dana, mogao dostići cifru veću i za 200 miliona?

– Trenutni budžeti bosanskohercegovačkih entiteta najbolja su ilustracija neuspjelih politika iz prethodnog perioda. Pored alarmantnog zaduživanja entiteta, više brine stagnacija realnih ekonomskih pokazatelja. Kada bi Bosna i Hercegovina, u realnim  ekonomskim sferama, imala rast BDP-a kao iz 2007. godine, kada je bio 6,5 posto, onda bi zaduživanje bilo manje problematično i razloga za zabrinutost bilo bi manje. Međutim, u trenutku opće ekonomske stagnacije i činjenice da dospjele dugove pokrivamo novim zaduženjima, postaje jasno koliko je situacija problematična. Nažalost, u 2014. godini, poslije nekoliko godina recesije, očekujemo rast, koji je najniži u jugoistočnoj Evropi, od skromnih 1 posto. Ispred nas je period u kojem će mnoga zaduženja doći na naplatu, što ne daje razloga za optimizam. Ovakvo stanje se jedino može riješiti harmonizacijom političkih prilika i vođenjem racionalnih ekonomskih politika koje trebaju da odriješe ruke  realnom sektoru, koji je jedina nada za bh. ekonomiju. Takvo stanje možemo očekivati tek nakon izbora 2014. godine.

Kupovina socijalnog mira

• Treba li nama kredit MMF-a ako ćemo ga trošiti isključivo za tekuće potrebe institucija?

– U jeku ekonomske krize, mnoge zemlje na većem stepenu ekonomskog razvoja od BiH su bile primorane da iskoriste aranžmane međunarodnih institucija kao što je MMF. Ta sredstva se po pravilu koriste za stabilizaciju budžeta i ekonomije u cijelosti, te za postavljanje čvrstih temelja za ekonomski oporavak. Ono što mene kao ekonomistu zabrinjava jeste što BiH postaje ovisna o kreditnim sredstvima koja se koriste na pogrešan način, a to je kupovina socijalnog mira. Ukoliko pogledamo primjer Republike Irske, zemlje sa sličnim brojem stanovnika kao BiH, koja je bila žestoko pogođena recesijom, možemo vidjeti da sada ponovo ostvaruje izuzetno visoke stope rasta i pokazuje znakove  ekonomskog  oporavka. To je rezultat pametnog ulaganja međunarodnih sredstava i donošenja nekih teških odluka koje inicijalno nisu bile popularne među glasačima, ali su tu zemlju učinile konkurentnijom.

Zbog svega navedenog, pravo pitanje koje trebamo postaviti jeste zašto smo dovedeni u situaciju da tražimo nove finansijske aranžmane od MMF-a u trenutku kada većina zemalja izlazi iz krize? Odgovor je: Danas Bosna i Hercegovina nema državničku ekonomsku politiku i strategiju njenog razvoja!

• Kada će političarima u BiH postati jasno (ili oni to dobro znaju) da se stalnim zaduživanjem kod MMF-a problemi ne rješavaju, već gomilaju?

– Kada na vlast dođu oni koji će zastupati odgovorne politike. Konstantno zaduživanje kod MMF-a je samo jedan primjer loših politika, koje za cilj imaju prividno saniranje problema. Razlog tome je kratkoročno razmišljanje na period od četiri godine, bez da se iko upita kako će naša djeca vraćati dugove kojim ih je opteretila ova generacija političara. Sada je teret na više od 30 godina vraćanja ukupnih dugova u ovoj zemlji na budućim generacijama. Vanjski dug sektora Vlade na kraju 2012. godine iznosio je 7,132 milijarde KM i u stalnom je porastu. Ilustracije radi, na kraju 2006. godine, iznosio je 4,071 milijardu KM. Mislim da ova činjenica najbolje odgovara na vaše pitanje. Sve dok vladajuće strukture imaju luksuz da nakon četverogodišnjeg mandata ostaju nekažnjene od birača, ovakvo stanje će se teško popraviti. Pored problema ove vrste,  protekli period su obilježile političke nesuglasice i apsolutna apstinencija civilnog društva  (kao korektivnog mehanizma), što u konačnici rezultira najdužom ekonomskom depresijom u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.

• Hoće li 2014. godina na ekonomskom planu biti još teža za BiH od tekuće?

– Bosna i Hercegovina trenutno ima najsporiji rast od svih ekonomija jugoistočne  Evrope. Imamo hronično visoku stopu nezaposlenosti i deficit na računu roba (uvoz veći od izvoza) od nevjerovatnih 8,445 milijardi KM, koji je zabilježen na kraju 2012. godine. Po mojim procjenama, istinski oporavak možemo očekivati tek 2015. i 2016. godine, jer sve ekonomske odluke koje budu donesene u 2014. će imati karakter predizbornih odluka. Prvenstveni cilj takvih odluka će biti očuvanje socijalnog mira, te kreiranje privida poboljšanja situacije primarno u segmentu primalaca plaća iz javnog sektora. Takvo stanje ne daje nadu za 2014. Istinske promjene možemo očekivati tek nakon oktobarskih izbora, pod uslovom da postizborna koalicija bude zasnovana na logičkim cjelinama i podudarnostima programa, prije svega ekonomskih, koji će biti ključni.

• Čini se da u BiH niko ne priča o realnom sektoru i ekonomiji. Neće nam biti bolje sve dok se ne prekine praksa bavljenja preduzećima isključivo po kadrovskim rješenjima, no hoće li tada već biti kasno?

– Nikada nije kasno početi raditi i sustizati propušteno. Međutim, svako dalje odgađanje, u uvjetima u kakvim se trenutno nalazi domaća ekonomija, taj oporavak će učiniti još težim. Za istinski oporavak bosanskohercegovačke ekonomije prvo se moraju harmonizirati političke prilike, kroz jake programske koalicije, realne ekonomske programe i odgovorne politike. U uvjetima tržišnog kapitalizma, ekonomija jedne zemlje ima intenciju samorazvoja ukoliko je politika u tome ne sputava. Kada bi na to dodali  provođenje neophodnih ekonomskih reformi, onda bi u srednjem roku vidjeli ponovni ekonomski oporavak BiH. Bosanskohercegovački političari moraju shvatiti da je istinska jačina bh. ekonomije temeljena na realnom sektoru, koji jedini može izgraditi konkurentnost na regionalnom i svjetskom tržištu. Jedino taj sektor može osigurati  održiva radna mjesta, povećane prilive u budžetima, te i dodanu vrijednost bh. društvu. Moramo sa koncepta ekonomije trgovine preći na novi model ekonomije proizvodnje. Što prije to shvatimo, prije ćemo doći do ekonomskog preokreta.

• Kakvo je Vaše mišljenje o izmjenama Zakona o Elektroprenosu? Deblokada kompanije, krpljenje rupa u entitetskim budžetima ili stvarni pokušaj da se investira u elektromrežu?

– Generalno, to nije ekonomska odluka. Po mojoj procjeni, ovdje se radi primarno o političkoj odluci koja treba u posljednjoj izbornoj godini da zakrpi entitetske budžete. Osnovni problem sa odlukom su buduće posljedice na rad zajedničkog Elektroprijenosa, koje u ovom trenutku ne možemo ocijeniti. Energetski sektor Bosne i Hercegovine je sektor od našeg strateškog ekonomskog značaja. Samim tim postaje upitno koliko ovakva odluka služi jačanju ove industrije. Svakako je pohvalna zadnja odluka da se, ipak, ispoštuju raniji zaključci i dogovori, a koji se tiču ovog pitanja: tu prije svega mislim na donošenje planova investicija za naredni period.

• Jesu li dva bh. entiteta pred kolapsom ili su već bankrotirala?

– Ukoliko se trend zaduživanja nastavi, a realna ekonomska kretanja ostanu na nivou prethodnih godina, sigurno koračamo prema kolapsu i bankrotu. Krajnje je vrijeme za odgovorne ekonomske politike, koje će dati prostora realnom sektoru da se autonomno razvija. Nemojmo zaboraviti da jedino taj sektor finansira predimenzioniranu administraciju i puni bosanskohercegovačke  budžete.

Kada indikatori pokažu progres na tom polju, onda ćemo imati razloga za blagi optimizam. Krajnje je vrijeme za provođenje ekonomskih politika koje će biti zasnovane na dva načela i to efikasnosti i izvodivosti.

• Da li je realna opasnost da BiH ne dobije sredstva iz IPA 2 i za 2014. godinu i šta će to značiti za sve nas u državi?

– Koliko tapkamo u mjestu, pokazuje i činjenica da je Evropska unija prvi put u historiji svog postojanja donijela odluku da nekoj zemlji suspenduje novčanu pomoć. Bosna i Hercegovina je, zbog svojih internih političkih rekonstrukcija vlasti u prethodne tri godine, potpuno stala na putu evropskih integracija. Sve, ali baš sve zemlje su nas pretekle na tom putu. Međutim, koliko god kratkoročne posljedice bile velike, dugoročne će biti još veće ukoliko BiH ne ispuni tražene uvjete. U proteklih pet godina, međunarodni faktor je zauzeo novu politiku prema Bosni i Hercegovini. Ta politika ima za cilj da Bosna i Hercegovina postane samoodrživa, primarno u političkom smislu. Željeli mi to ili ne, to je korak koji moramo učiniti. S tim u vezi, Evropskoj uniji je preostalo nekoliko mehanizama da motivira bh. političare u provođenju neophodnih reformi. Jedan od njih je i blokada pretpristupnih sredstava. Posljedice na bosanskohercegovačku ekonomiju će biti osjetne, primarno u segmentu reformi sektora kojima su ta sredstva namijenjena. Očekivati je usporeni strukturni razvoj tih sektora. Blokiranje IPA 2 fondova je ponovna ilustracija neodgovornosti aktuelnih bh. političara.

• Dosad smo imali najviše deklarativnog zalaganja bh. političara u pozivima stranim investitorima da ulažu u BiH, no kada će se stvoriti pretpostavke za takvo nešto i odakle početi?

– Na primjeru Republike Srbije je jasno koliko je bitan sistemski vođen i kvalitetan pristup animiranju  stranih  investitora.  U  periodu  u  kojem  su  se  političke  strukture  u  Bosni i Hercegovini bavile samima sobom nije bilo realno očekivati da strani investitori imaju kredibilnog sagovornika za investiranje. BiH je, po mnogim pokazateljima, jedna od atraktivnijih zemalja za investiranje. Uporište za ovakvu tvrdnju pronalazimo u obrazovnoj strukturi po pojedinim sektorima, relativnoj konkurentnosti u regionalnom smislu itd. Međutim, preduvjet za dolazak kredibilnih investicija je harmoniziranje političkih odnosa i  stvaranje ambijenta u kojim će se ti investitori osjećati sigurno. Politička stabilnost je temeljni preduvjet za dolazak stranih investitora i drugo, zakonodavstvo treba biti prijateljski kreirano prema domaćim, a i stranim investitorima.

Obrazovna reforma

• BiH je vlasnik neslavnog rekorda – od tri mlade osobe, dvije su nezaposlene. Koliko maćehinski odnos vlasti spram obrazovanja ima veze s tim podatkom, a koliko profilisanje kadrova i proizvodnja onih koji nam, možda, i nisu potrebni?

– Nezaposlenost je isključivo simptom oboljenja. Fenomen nezaposlenosti će prestati biti bolna tačka kada počnemo liječiti uzroke oboljenja. Na primjeru bh. ekonomije ti uzroci su mnogobrojni. Drugi aspekt je usklađenost realnih tržišnih potreba i strateških razvojnih vizija sa obrazovnom reformom. Hiperprodukcija kadrova u sektorima u kojima bh. ekonomija nema izglede za razvoj, imat će nesagledive posljedice. Odgovorna obrazovna reforma je najradikalniji primjer državničke politike. Trenutno stanje ne daje razlog za nadu i posljedice trenutnih politika ćemo vidjeti tek za nekoliko decenija. Stoga, obrazovanje je jedna od prvih stvari koje nova vlast mora reformisati i prilagoditi strateškim odrednicama bh. društva.

• Očekivao se veći broj studenata na protestima zbog onemogućavanja Erasmus+ programa za bh. studente. Je li neučešće BiH u navedenom programu najbolji dokaz da su političarima puna usta mladih samo u jeku izborne kampanje?

– Čini se da mladi nisu jedina kategorija koja je instrumentalizirana u predizborne  svrhe. Međutim, primjer Erasmus plus programa pokazuje kolika je moć civilnog društva i socijalne sankcije na poteze političara. Stekao se dojam da se svi problemi daju riješiti u rekordnom roku ukoliko postoji dovoljan pritisak iz civilnog sektora. Ovakav program je od neupitnog značaja za mlade osobe i dugoročni razvoj bh. društva u cjelini. Nove strategije za nauku i obrazovanje trebaju imati za cilj da što veći broj naših studenata, nastavnika i istraživača boravi jedan period u inostranstvu i da stečena znanja i iskustva primijene s ciljem razvoja države Bosne i Hercegovine. Političari moraju shvatiti da ulaganje u nauku i obrazovanje nije trošak, nego da je danas ljudski kapital ključni faktor koji doprinosi povećanju bruto domaćeg proizvoda zemlje, što će onda dovesti do prijeko potrebnog nam ekonomskog rasta i razvoja.