Bosna i Hercegovina i dalje ostaje zarobljena u energetskom modelu prošlog vijeka. Termoelektrane danas proizvode više od 60 posto struje, rudnici rade bez jasnog plana zatvaranja, a obnovljivi izvori čine tek simboličan udio. I dok razvijene zemlje već decenijama zatvaraju rudnike i ulažu milijarde u čistu energiju, domaće vlasti su zbog korupcije, nepostojanja strategije i pogrešnih investicija propustile ključni period za tranziciju.
Dok su razvijene zemlje Zapada decenijama unazad pokretale procese energetske tranzicije kroz zatvaranje rudnika, obustavu javnog finansiranja eksploatacije uglja i preusmjeravanje kapitala u obnovljive izvore energije, Bosna i Hercegovina je zbog izostanka jedinstvene energetske strategije i visoke razine korupcije u ovoj oblasti izgubila ključni period prilagođavanja na globalne trendove.
U tom kontekstu dovoljno je analizirati portfolije državnih elektroprivreda u BiH, kao i zvanične podatke NOS-a i DERK-a iz elektroenergetskih bilansa. Prema dostupnim podacima, u 2024. godini u BiH je proizvedeno ukupno 13.640 GWh električne energije. Struktura proizvodnje pokazuje da je 61 posto energije dobijeno iz termoelektrana, 34 posto iz hidroelektrana, 3 posto iz vjetroelektrana, dok je simboličnih 2 posto došlo iz solarnih kapaciteta.
Analizom portfolija tri elektroprivrede u BiH jasno je zašto imamo ovakvu strukturu. Elektroprivreda BiH, kao najveća državna energetska kompanija, i dalje bazira proizvodnju primarno na radu termoelektrana Tuzla i Kakanj. Hidroelektrane učestvuju s oko 35 do 40 posto ukupne proizvodnje, dok je udio obnovljivih izvora marginalan, kompanija ima samo jednu vjetroelektranu, Podveležje (48 MW), a solarna energija čini tek simboličan dio bilansa.
Termoelektrana Tuzla/foto: RSE
Slična je situacija i s Elektroprivredom RS, koja i dalje računa na rad termoelektrana Gacko i Ugljevik, dok Elektroprivreda HZHB kompletnu energiju proizvodi iz hidropotencijala, uz mali doprinos vjetroparka Mesihovina. Udio solarne energije u ukupnoj proizvodnji sve tri državne elektroprivrede zanemariv je i kreće se između 1 i 2 posto.
Iako sve kompanije u svojim strateškim planovima najavljuju značajan rast obnovljivih izvora energije, realizacija tih projekata usporena je nedostatkom vlastitih sredstava za investicije, sporom administracijom i koruptivno-političkim odlukama koje rijetko kada reflektiraju interes kompanija i javnosti.
Termoelektrana naših snova
Statistički podaci rezultat su kontinuiteta pogrešnih strateških odluka, forsiranja neisplativih investicija, niza arbitražnih procesa s negativnim ishodima, diletantizma rukovodećih kadrova na ključnim pozicijama u državnim energetskim preduzećima te izostanka političke hrabrosti da se proces energetske tranzicije uopće započne. Eklatantan primjer je izgradnja najvećeg energetskog projekta u BiH, Bloka 7 Termoelektrane Tuzla.
Projekat je zvanično pokrenut 2006. godine s ciljem zamjene dotrajalih objekata u vlasništvu EP BiH. Nakon godina pregovora s austrijskim, njemačkim, švicarskim i japanskim kompanijama, 2014. je potpisan ugovor s kineskim konzorcijem China Gezhouba Group, a za podizvođača odabran američki General Electric. Kada je GE odustao od saradnje, kineski izvođači ponudili su zamjensku opremu, koju stručni tim EP BiH ocijenio kao neadekvatnu.
Pripremni radovi Blok 7/foto: Ekapija
Vlada FBiH je 2018. dala garanciju kineskoj EXIM banci u iznosu od 613 miliona eura, dok se EP BiH dodatno zadužila kod konzorcija banaka predvođenih ruskom Sberbank s kreditom od 145 miliona KM, uz hipoteku nad blokom 6 TE Tuzla i upravnom zgradom EP BiH.
Priča je 2024. godine završena raskidom ugovora s kineskim partnerima, što je BiH direktno koštalo 35 miliona KM, a indirektno izgubljenih godina i propuštene šanse za ulaganje u obnovljive izvore daleko više. Najveće državno preduzeće ostalo je bez projekata i bez strateškog pravca, dok je tranzicijski period izgubljen.
Život sa respiratornom maskom
Početkom 2025. Svjetska banka odobrila je BiH više od 80 miliona eura za pravednu energetsku tranziciju – 79,9 miliona kroz kredit i 2,89 miliona eura kao grant. Sredstva su namijenjena implementaciji integriranog energetskog i klimatskog plana BiH, uz sanaciju rudarskih područja i socijalnu zaštitu rudara u Banovićima, Zenici i Kreki.
No, iako je BiH još 2020. potpisala Zelenu agendu za Zapadni Balkan, vlasti nisu započele gašenje rudnika niti izradile jasan plan tranzicije. U zemlji se i dalje aktivno eksploatiše u sedam rudnika, dok političke elite izbjegavaju odluke koje su ključne za smanjenje emisija i usklađivanje s ciljevima EU o klimatskoj neutralnosti do 2050. godine.
Sarajevo/foto: Face TV
BiH spada među zemlje s najzagađenijim zrakom na svijetu, što svake godine odnese najmanje 3.300 života. Najviše su pogođeni gradovi Tuzla, Zenica i Sarajevo, gdje zastarjeli industrijski pogoni i masovna upotreba uglja za grijanje stvaraju toksičnu smjesu koja posebno ugrožava djecu – svako peto dijete u školskom uzrastu pati od respiratornih bolesti.
Tuzlanska termoelektrana sama emituje više sumpor-dioksida nego sve termoelektrane u EU zajedno. Ipak, vlasti u BiH sporo i neodlučno pristupaju rješavanju ovog problema, iako procjene pokazuju da bi do 2030. broj smrtnih slučajeva mogao porasti na 4.000 godišnje.
Portal Tačno.net će u nastavku serijala o energetskoj tranziciji, kroz razgovore s ekspertima i relevantnim sagovornicima, pokušati ponuditi modele hitne tranzicije s posebnim akcentom na korištenje obnovljivih izvora energije.
tačno.net
