Raskomadana slika Safeta Zeca leži u podrumu bivšeg direktora hotela: Za nju traži ‘34 m2 originalnih djela Safeta Zeca’?!

NEVJEROVATAN SLUČAJ U BIH

Na zidu kongresne dvorane sarajevskog hotela Holiday nema velike slike Safeta Zeca veličine 14 x 2,8 metara koja je svojevrsni simbol Sarajeva i Olimpijskih igara iz 1984. godine. Na njenom mjestu nalazi se – bijela ploha

Piše: Rubina Čengić
Interview.ba

Slika, koja je bila simbol jednog vremena, jednog hotela, jedne nezaboravne epohe potpuno je uništena, neprofesionalno skinuta sa zida i izrezana na komade, a nalazi se u podrumu Alena Čengića, jednog od bivših direktora Holiday i vlasnika restorana Park prinčeva.

Prema dostupnim informacijama to se desilo 2014. ili 2015. godine, u vrijeme pokretanja stečaja i velike istrage o nezakonitim radnjama u tom hotelu, a prije nego je hotelsko preduzeće Europa kupilo Holiday hotel.

Naime, Alen Čengić je početkom 2022. godine došao u Atelje Safeta Zeca, ispričao da posjeduje sliku iz Holiday Inna, da je ona izrezana u komade, te ponudio da on i Zec zajedno u Italiju organizuju prodajnu izložbu „što bi bilo veoma isplativo – mogli bi zaraditi više miliona eura“.

Čengić tada saradnicima Safeta Zeca objašnjava da je „spasio sliku“, da je navodno jednog dana našao na podu izrezanu, te da je tadašnjem direktoru firme, Jakobu Kuessu platio 20.000 KM. Kao dokaz prilaže ugovor iz marta 2014. godine koji je ovjeren  pečatom HTD Sarajevo doo Holiday Sarajevo u vrijeme kada je on tamo bio direktor.

S informacijama koje je dobio od Čengića, Safet Zec odlazi u Holiday i na zidu nalazi blijedu samoljepljivu reprodukciju svoje slike.

– Slika je izgledala kao da je gledate kroz maglu, izblijedjela. Potom sam prišao i dotaknuo je i shvatio da to nije moja slika, nego neka samoljepoljiva reprodukcija, pa sam zamolio direktora i vlasnika Rasima Bajrovića da to ukloni sa zida. Tako je nastala bijela ploha –  priča Zec, koji je jedni vlasnik autorskih prava kad je riječ o ovoj slici.

Prisjeća se da je slika nastala 1983. godine na poziv arhitekte Ivana Štrausa koji je projektovao i hotel i osmislio unutrašnje uređenje.

– Imao sam  tada ugovor s preduzećem koje je bilo vlasnik hotela, dobio sam i honorar za svoj rad. Slika je rađena sa posebnim pripremama – kreirali smo posebnu konstrukcija koja je pričvršćena na zid, ja sam danima bio na skeli, rađena je posebnom tehnikom koju sam u tom periodu koristio… Bila je integralni dio te prostorije, pričvrćena na zid na način da se ne može  skinuti, a i njene dimenzije – 14 metara puta 2,8 metara – su je činile dodatno nemobilnom  –  prisjeća se Zec.

Kako je nakon susreta sa Zecom shvatio o kako vrijednom djelu se radi, Bajrović Čengiću nudi da vrati sliku u hotel, a da će on snositi troškove njene reparacije, ako to bude moguće uraditi. Zec ovu ponudu ne odbija, ali i ne prihvata jer ne zna u kakvom je stanju slika, a Čengić i dalje insistira na nekom obliku saradnje, pa u jednom trenutku nudi zamjenu – za izrezanu sliku iz Holiday-a traži „34 kvadratna metra originalnih djela Safeta Zeca“.

U međuvremenu je navodno tražio od Zeca i da reparira sliku kako  bi je stavio na zid u svom restoranu, ali je to Zec odbio riječima da „ta slika pripada Holidayu“.

 U vrijeme tih razgovora, sredinom 2022. godine, Zec je posjetio i prostoriju u kojoj Čengić drži komade uništene slike i svjedoci tvrde da se rasplakao gledajući uništeno svoje djelo.

Nakon više razgovora s Bajrovićem, sredinom augusta 2022. godine Čengić pristaje na spajanje dijelova slike kako bi Zec bio siguran da su svi dijelovi sačuvani. Fotografija napravljena dronom pokazuju da su svi dijelovi sačuvani, ali se jasno vidi i da su rubovi uništeni prilikom rezanja.

– Ne znam kako su to uradili  jer je ona zaista napravljena tako da bude neodvojiva od zida – ponavlja Zec i ne krije da bi pokušao da je reparira, ali samo  ako bi bila vraćena u Hotel.

Za to vrijeme Čengić novinarki portala Interview.ba prvo kaže „da slika nije kod njega“, par dana kasnije da će „javiti naknadno“ što se nije desilo.

Vjerodostojnost ugovora koji Čengić pokazuje je do zaključenja teksta bilo nemoguće provjeriti jer je Europa d.d., aktuelni vlasnik Holiday hotela,  kupila samo zgradu i zemljište na kom se zgrada nalazi, preduzeće HTD d.o.o. Sarajevo koje je bivši vlasnik Holiday-a je u stečaju, a stečajni upravnik Muhamed Mahmutović je preminuo sredinom jula 2022. godine.

No, u vrijeme posljednje privatizacije/prodaje hotela Holiday, Mahmutović je, kao stečajni upravnik firme koja je bila vlasnik hotela, prije nego ga je 2016. kupio Rasim Bajrović, potencijalnim kupcima nudio i dokument „Procjena zbirke umjetničkih slika Holiday Sarajevo“.

Ovaj je dokument 2017. godine za potrebe prodaje hotela i imovine sačinio Enes Halimić, koji je predstavljen kao akademski grafičar, slikar, konzervator i restaurator, ekspert za zaštitu kulturne baštine, te stalni sudski vještak iz oblasti procjene vrijednosti štete na kulturno-istorijskom nasljeđu.

U tom katalogu se pod rednim brojem 34 nalazi i slika Safeta Zeca procijenjena na 25.000 KM što znači da ona nije nigdje u dokumentaciji preduzeća, koje je bilo vlasnik hotela nije evidentirana kao prodata.

Bajrović priča da je, nakon kupovine hotela, u stečajnom postupku kupovao i dijelove inventara i u jednoj od javnih prodaja, u septembru 2017. godine,  su ponuđene i 434 slike koje su se nalazile u sobama i hodnicima hotela.

– Nisam bio zainteresovan za tu kupovinu jer mi je bilo skupo. Mogao sam nabaviti vrlo zanimljive reprodukcije za manje novca. Ali, kada je došao treći krug prodaje – stečajni upravnik mi je ponudio odgovarajuću cijenu. Imao je, kako sam ja shvatio,  ovlasti odbora povjerilaca da ih prodaje isključivo sve i tako sam kupio sve te slike ne razmišljajući o njima previše – priča Bajrović i kaže da je tek nakon susreta sa Safetom Zecom  ponovo pogledao i katalog i slike i shvatio da tog originala – nema.

U vremenu prije zaključenja ovog teksta bilo je raznih informacija, od toga da će „Čengić pokajnički vratiti izrezanu i uništenu sliku Safeta Zeca do toga da će vlasnik s njim potpisat ugovor da je iznajmi za 1 KM godišnje“.  No, ništa se nije desilo osim što je Safet Zec svakog dana sve više razočaran, zbog odnosa i prema slici i prema njemu.

Podsjećanja radi, Holiday Inn je izgrađen 1983. godine za potrebe Zimskih olimpijskih igara, bilo je to preduzeće Holiday Inn Sarajevo – HTP Sarajevo d.j.l. Sarajevo, i sa izuzetno visokim standardima usklađenim sa tadašnjim svjetskim lancem Holiday Inn. Unutrašnje uređenje je osmislio arhitekst Ivan Štraus, koji je i pozvao Zeca da za kongresnu dvoranu u kojoj ima 1.500 mjesta napravi sliku koja bi bila jedinstvena i o kojoj bi se pričalo.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini  Holiday Inn je bio dom za stotine novinara, reportera i televizijskih ekipa iz cijelog svijeta, a poslije rata o njemu je napisano niz tekstova i snimljeno par dokumentarnih filmova.

– Holiday Inn je bio veoma čudno mjesto. Gotovo kao tvrđava usred opsade –  rekao je za Radio Slobodna Evropa Paul Lowe, fotograf koji je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini radio za Magnum foto agenciju i živio i radio u hotelu.

On pojašnjava da je hotel, iako napadan nekoliko puta, bio sigurno mjesto u koje su novinari mogli otići.

Po završetku rata na računima hotela bilo je 10 miliona KM, zgrada je bila  rekonstruisana kroz proces poratne obnove, došla je inspekcija hotelskog lanca Holiday Inn i hotelu vratila licencu, a zaposlenici su pričali da je skladište bilo puno pića i hrane.

Tadašnji direktor bio je Ibrahim Ćolakhodžić. U procesu privatizacije hotel 2003. godine kupuje austrijska firma Alpha Baumenagment za 42,9 miliona KM i obavezu da do marta 2007. godine uloži milion KM, izgradi kongresni kompleks Grand Media Centar, te proširi hotel, ali u ugovorom predviđenom roku ništa od toga nije urađeno, a pojavila se i informacija da su hotel preprodali srbijanskoj firmi za nekretnine MPC Holding iz Beograda čiji je vlasnik Petar Matić koji je tada, prema pisanju sarajevskih medija, bio upleten u sumnjive radnje s nekretninama u Sarajevu. U to doba direktor hotela Holiday bio je Senaid Fetahagić.

Kroz sudski postupak hotel je vraćen kantonalnoj Agenciji za privatizaciju  koja ga kasnije prodaje austrijskoj firmi čiji većinski vlasnik je Jakob Kuess.

No, u junu 2014 godine na zahtjev radnika kojima duže od tri godine nije uplaćeno penzijsko i zdravstveno osiguranje, a od novembra 2013. ni plaće, Općinski sud u Sarajevu i stečajni sudija Hakija Zajmović, na prijedlog Mehmeda Obradovića i drugih koje zastupa advokat iz Sarajeva Feđad Začiragić, a u prisustvu prokuriste hotela Jakoba Kuessa, otvaraju stečajni postupak zbog duga.

Tih godina je vođena i opsežna policijska istraga, a zbog kršenja zakona pri poslovanju hotela više ljudi je bilo u pritvoru i suđeno za organizovani kriminal, nekima je oduzeta imovina, ali prema dosutpnim informacijama  ovaj slučaj još uvijek nije zaključen.

I ko onda da brine o jednoj slici?!

Ili Safetu Zecu?

A Zec… On je još 70-tih godina prošlog vijeka postao jedan od, kako su kritičari pisali, „glavnih eksponenata poetskog realizma“.

Od početka 90-tih postaje jedan od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u Bosni i Hercegovini i šire.

Priredio je više od  70 samostalnih izložbi širom svijeta, a za svoj rad je dobio više  od 20 stručnih nagrada i priznanja, 2007. i Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske kada je proglašen i vitezom umjetnosti.

Njegova djela su u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama, a 2014. godine je u kapeli crkve Il Gesu u Rimu naslikao „Skidanje s križa“ o kom je tada brujao cijeli svijet!