Nebojša Radmanović: Evropa se boji da pređe Savu i Dunav

Evropa se boji da pređe Savu i Dunav, rekao je Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz RS. Prema njegovim riječima, postoji veliko nerazumijevanje Evropske komisije prema Balkanu, što, kako kaže, stvara teškoće i nepotrebne prepreke u evropskim integracijama.

“Već je 11 godina od Solunske deklaracije, kad je politički rečeno sigurno se širimo na Balkan. Za ovih 11 godina evropska politika je izgubila bitku sa birokratijom. Birokrate ništa nisu uradile, bez obzira na to da li su ovdje ili u Briselu”, rekao je Radmanović.

Izrazio je sumnju da će ove sedmice biti postignut dogovor u vezi sa presudom “Sejdić i Finci” među partijama u FBiH, iako bi, kako kaže, volio da do dogovora dođe. Zbog toga bi, kako je istakao, BiH mogla izgubiti i 2014. godinu. Iako iz Evrope napominju da u tom slučaju neće priznati izbore, Radmanović upozorava da izbori moraju biti održani.

“Ja mislim da oni nemaju nikakvo pravo da kažu da neće priznati izbore. Izbori su naši, u skladu sa našim zakonom i treba da budu priznati”, rekao je.

NN: Iako RS nije kriva što nema dogovora o presudi “Sejdić i Finci”, zbog njenog nesprovođenja snosiće jednake posljedice kao i FBiH. Kako to komentarišete?

RADMANOVIĆ: Nesporno jeste da je problem u FBiH. Ali inače su tamo problemi veći u svim segmentima. Ali nesporno je da tu ima još mnogo krivaca. Po mom viđenju, prije svega to su oni u Evropskoj komisiji. Kada su nekritički rekli da je to uslov za dalji put BiH ka EU, time su postavili uslov koji jeste objektivno logičan, jer svoje akte morate uskladiti ako hoćete u EU, ali to nije moralo biti u ovoj fazi. Time smo po ko zna koji put i ko zna zašto zaustavili put BiH ka EU.

NN: To nije prvi put. I kod reforme policije imali smo izjave da je to uslov za EU. Na kraju se od toga odustalo, a BiH je izgubila godine.

RADMANOVIĆ: Imali smo više zastoja zbog nerazumijevanja Evropske komisije ne samo u BiH, nego na prostoru cijelog Balkana. Ja mislim da oni i dalje čitav Balkan ne razumiju. Nezadovoljni su što su preko reda primili Bugarsku i Rumuniju. Grčka im je zbog ekonomske situacije problem, iako je to stara članica. Mi ostali na Balkanu smo za njih nepoznanica u koju neće da uđu, a stalno postavljaju uslove.

NN: Zašto neće?

RADMANOVIĆ: Mislim da se boje. Evropa se boji da pređe Savu i Dunav. Trebalo je da odrede ekipe koje će se baviti proširenjem da praktično žive na Balkanu. Ovako se desila obrnuta situacija. Već je 11 godina od Solunske deklaracije, kad je politički rečeno sigurno se širimo na Balkan. Za ovih 11 godina evropska politika je izgubila bitku sa birokratijom. Birokrate ništa nisu uradile, bez obzira na to da li su ovdje ili u Briselu. Kada to kažem, naravno da ne amnestiram naše političke strukture od krivice.

NN: Da li se radi o nesposobnosti ili o tome da možda ne žele?

RADMANOVIĆ: I jedno i drugo izgleda nevjerovatno. Moje mišljenje je da se niko nije ozbiljno udubio u to i da se uslovi postavljaju sa pozicije sile. A za sve to vrijeme na ovaj prostor ulaze druge sile i ne postavljaju uslove. Dok ekipe gospodina Fila postavljaju uslove: zapeta ovdje, tačka ondje, dolaze Kinezi i kažu evo jeftini krediti, mi radimo mnogo brže. Dođu Rusi sa povoljnim kreditima i energetskim razvojem, a zna se da Srbi vole Ruse. A Bošnjaci i Albanci vole Turke. Ako budu Turci dolazili sa ozbiljnim investicijama, vidjećete, gospodo u Evropi, šta će se dogoditi.

NN: Opet se pominju rokovi za presudu “Sejdić i Finci”. Da li očekujete da će ove sedmice to da riješe stranke u FBiH?

RADMANOVIĆ: Sumnjam. Kada je bio prvi veliki sastanak prije godinu dana u Briselu, rekao sam da sumnjam. Pokazalo se da sam, nažalost, u pravu. Ništa suštinski nije urađeno. Čak su iz Brisela pomogli da svako ostane u svojoj busiji u BiH. Luta se. Volio bih da se to riješi jer nam je to brana da se pomjerimo. Ovo što se dešava nije dobro ni za Evropu, a za nas je porazno.

NN: Da li je rano reći da smo već sada izgubili 2014?

RADMANOVIĆ: Reći ću vam u srijedu. Ako se u ponedjeljak i utorak desi pomak, što bih želio, mada sumnjam, onda možemo nešto reći o 2014. Ako se ne desi pomak, kompletna 2014. je propala. Do proljeća 2015. ne treba ni računati da ozbiljno razgovaramo. Prvo, nema više vremena da mijenjamo Ustav i zakon. Drugo, ovdje je već počela kampanja i svi smo “postali” veći Bošnjaci, Srbi i Hrvati. A treće, u Evropskoj komisiji se na proljeće spremaju izbori pa ni nove komisije nema do septembra. A ovdje se dva mjeseca poslije izbora broje glasovi i gleda ko je kome uzeo i ko je koga prevario.

NN: Šta ćemo sa izborima ako ih Evropa ne prizna?

RADMANOVIĆ: Moj stav, a i stav SNSD-a je da izbori moraju biti održani. BiH je dostigla standarde o sprovođenju izbora. I sada ih neodržati bio bi ogroman korak unazad. A Evropljani koji su rekli da neće priznati izbore neka o tome misle. Ja mislim da oni nemaju nikakvo pravo da kažu da neće priznati izbore. Izbori su naši, u skladu sa našim zakonom i treba da budu priznati.

NN: Zanimljiv je odnos različitih bošnjačkih partija po pitanju naseljavanja Arapa u BiH. Kako Vi to vidite?

RADMANOVIĆ: Ima tu više problema. Prvo, pomjeranje unutar bošnjačkog korpusa po pitanju vjere. Pojavljuju se selefijska i vehabijska tumačenja. I kad bi to ostalo unutar jednog vjerskog korpusa, to ne bi bio problem. Ali oni ulaze unutar civilnog korupsa, počinje priča o šerijatskom pravu, naoružava se i to postaje problem. Moram reći da Evropa gleda na to kao na neki daleki problem iako je njihov centar u Beču. Drugo, jedan broj ljudi iz arapskih zemalja želi da kupi nekretnine u BiH. Ima i ideja da se prave čitava naselja, i to se zna. Zakonski, stranci ne mogu imati nekretnine u BiH. Zbog toga se neki i bune. Nije problem da ovdje nekretnine posjeduju kompanije, i toga već ima. Međutim, ako imate ovakve tendencije koje su i militarističke kod nekih vehabija, i kad to uvežete sa nekim političkim partijama koje su u stanju da naprave cirkus oko popisa stanovništva, a i to je vezano sa ovim, imate problem. Jer ako je neko spreman da ovdje dovede hiljade ljudi da bi se pokazalo da neko živi ovdje, a ne živi, onda je to ozbiljan problem.

NN: Koje su to političke partije?

RADMANOVIĆ: Imate tri partije koje nešto znače među Bošnjacima – SDP, SDA i SBB. Bila je još jedna velika, koja to u međuvremenu više nije. SDP nije taj, oni su se jasno izjasnili o tome. U posljednje vrijeme SBB stoji i tvrđe od ovoga što ja govorim protiv. Nosilac te priče je dakle SDA.

NN: Spominjete militarističke elemente. S tim u vezi, imamo oružje u Tešnju, a čini se da međunarodna zajednica ne pridaje veliku pažnju. Gospodin Incko u svom izvještaju UN-u to čak nije ni spomenuo.

RADMANOVIĆ: Već nekoliko godina više Inckovih izvještaja ne oslikava stvarno stanje u BiH jer ekipa koja mu ih piše prepisuje i dopisuje nove citate Milorada Dodika, a sad spominju i mene. To nije slika stanja u BiH. Koji bi normalan analitičar zanemario toliku količinu oružja za opštu klimu u BiH? Pa, niko. A visoki predstavnik, koji je po Dejtonskom sporazumu glavni lik ovdje, to ni ne spomene. Njegove izvještaje treba potpuno odbaciti. Ali, nažalost, on dva puta godišnje u Savjetu bezbjednosti to prezentuje i to postaje dio netačnog međunarodnog razmišljanja o BiH.

NN: Mogu li to oružje i ti militaristički elementi postati problem? Hoće li nam se desiti da jednog dana zaustave evropski put BiH?

RADMANOVIĆ: Može se desiti da budemo u ozbiljnijem problemu nego sada jer oružja je sve više i više. Tome ne pridaju pažnju ni međunarodna zajednica ni dio političkih partija. Oni se, kao što ste primijetili, o tome ne oglašavaju. Ali ako to postane problem, to onda neće biti samo problem za BiH. To onda postaje evropski problem.

NN: Hoće li RS prisustvovati toj centralnoj manifestaciji u Sarajevu povodom Sarajevskog atentata?

RADMANOVIĆ: Ja ne znam da ima neka centralna manifestacija, mada se o tome stalno priča. Čitavu priču vodi Francuska, što je malo neobično, ali hajde da sada ne ulazimo u to. S druge strane, Austrija se politički sasvim normalno ponaša. Njihov predsjednik će na naš poziv doći sa filharmonijom bez ikakvih drugih konotacija, i to je dobro. To je pokazatelj koliko smo napredovali – umjesto prestolonasljednika sa oružjem dolazi predsjednik sa simfonijskim orkestrom. Druga je stvar u vezi s publikacijama, dramama, filmovima, čega će biti koliko god hoćete.
Imam primjedbe na budžet

NN: Savjet ministara je uputio budžet Predsjedništvu. Kada ćete budžet razmatrati i da li ćete vi imati primjedaba?

RADMANOVIĆ: Šestog decembra, u petak je sjednica. Članovi Predsjedništva su imali konsultacije o tome i uobičajeno imamo različita mišljenja. Ja lično imam primjedbe koje sam imao i prethodnih godina. Naravno, to ne znači neku tvrdoglavost i isključivost. Specifična je situacija u vezi s budžetom. Savjet ministara utvrdi nacrt i pošalje Predsjedništvu, i to je formalno u redu. Međutim, suštinski predlagač je Predsjedništvo, a ne Savjet ministara, i došli smo u situaciju u BiH da ono što se predloži iz Ministarstva finansija treba da prođe. To je neozbiljan pristup. U Predsjedništvu smo o tome razgovarali i razmišljamo da ozbiljnije pristupimo u narednom periodu.

Previše se bavimo prošlošću

NN: U zadnjih nekoliko dana digla se prašina u vezi sa slučajem “Šimunić” i ćirilicom u Vukovaru. Kako Vi gledate na to?

RADMANOVIĆ: Naši susjedi prolaze kroz vrlo težak period, i politički, i ekonomski, i svaki drugi, i ne treba im otežavati situaciju teškim izjavama iz regiona. Mi iz regiona tome treba da pristupamo sa oprezom. Vrlo teško popravljamo odnose i ne bi ih trebalo lako pokvariti. Ali postoje neke stvari na koje se moramo osvrnuti. Kad je ćirilica u pitanju, u Hrvatskoj su izgubile i intelektualna i politička elita jer su dozvolile da se to dešava. Ćirilica je djelimično i baština hrvatskog naroda. Gora stvar je javno obznanjivanje nacističkog pozdrava, koji pravdaju čak i neki u Hrvatskoj. Pod tim nacističkim pozdravom pobijene su stotine hiljada ljudi. Ja se nadam da će mudrost političkih i intelektualnih elita u Hrvatskoj prevladati. Previše se mi bavimo prošlošću. Isto je i u vezi sa stogodišnjicom Prvog svjetskog rata. Ovdje kad političar kaže dobar dan, to se proglasi istorijskim. U Sarajevu neki žele da dižu spomenik Francu Ferdinandu, okupatoru. Gdje to ima? A neko ko se borio za slobodu, Gavrilo Princip je terorista? To je ludilo. Ja ne znam kako bih to objasnio drugačije. Onaj ko vas oslobađa je terorista, a onom ko vas je osvajao dižete spomenik.

(Nezavisne novine)