Ne seri Munira!
Ne seri Munira!
“Da nije bilo oslobođenja Knina u operaciji Oluja, možda bi se u BiH nakon Srebrenice dogodio genocid i u Bihaću”“, rekla je novinarima u Kninu Subašić Munira (Predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Žepe”), a ista je u ime udruženja sudjelovala na obilježavanju 20. godišnjice Oluje.
Ima li netko u ovoj državi da nam pojasni sve kompetencije, ingerencije i državničke prinadležnosti Munire Subašić?
Izfabrikovana marioneta bošnjačke politike prema tragediji ovog naroda, personificirane kroz Srebrenicu, postupno i ničim izazvana afirmisala se za LIDERA – analitičara svih ratnih dešavanja kako u BiH – tako i u okruženju.
Ima li netko u ovoj državi da Muniri Subašić i inim komercijaliziranim čuvarima ratnih uspomena kaže kako trebaju da prestanu raditi tuđe poslove, i da se vrate u okvire svojih, registriranih nadležnosti.
Ako Munira Subašić može sebi da dozvoli, na ličnoj razini, da pravi budalu od sebe i udruženja u čije ime se predstavlja, ima li netko da kaže da nije dotična glasnogovornica Bošnjačke politike, a još manje Bošnjačkih žrtava u posljednjem ratu.
Igrom slučaja ili slijedom profesionalnih obaveza, autor ovih redaka je srebreničkim legitimnim predstavnicima vlasti i NVO pokazivao, sada već daleke 90-te i neke, gdje su u Nezuku izašli preživjeli Srebreničani. Zadokumentovano posjedujem prve ulaske u Srebrenicu, prvu dženazu u Kladnju – klanjanu “u odsustvu žrtava”, kada je lično osiguranje rahmetlije Izetbegovića “razbacivalo” srebreničke majke “da prođe Predsjednik”, ali i prve iskopane mezarluke u Potočarima.
Autor ovih redaka posjeduje iscrpne razogovore predstavnika “srebreničke tragedije” u zgradi federalnog parlamenta s tadašnjim premijerom Bičakčićem i Puriševićem, tadašnjim direktorom vladinog ureda za BIZ (boračko-invalidsku zaštitu).
Tada preživjeli borci – heroji srebreničke odbrane jasno su i precizno ukazali na pogrešan pristup službene politike, koja im je obećavala “povratničke kuće” montažnog karaktera, koje bi se doslovice mogle premještati sa jednog na drugo mjesto, iz Vogošće prema Srebrenici “na točkovima”. Itd, itd, itd.
Od tada do danas “preživjelih heroja” nema na društveno-političkoj sceni. Poslije toga, politički usiljeno su se društveno afirmirala “udruženja majki”, koje osim lične, ali i društvene tragedije nisu imale nikakvih drugih kompetencija ili kvalifikacija da bi postale akterima kreiranja slike – činjenica o posljednjem ratu u BiH.
Podsjećanja radi, i površan osvrt na preživjele srebreničke aktere, direktne učesnike ratne zbilje u Srebrenici – pokazat će nam kako ih se društveno kompromitira na svaki mogući način. O mrtvima čujemo sve najbolje, a svakom preživjelom Bošnjaku iz Srebrenice smo prikačili bilo kakvu etiketu. Sumnjam da se radi o slučajnom slijedu stvari – prije će biti da nam je takva strateška Bošnjačka politika.
Danas Munira Subašić sa nekoliko vlasničkih nekretnina, bogatim voznim parkom i s nekoliko hiljada konvertibilnih maraka mjesečnih primanja – predstavlja školski primjer klijentelističko-komercijaliziranog udruženja u dnevno-političke svrhe.
Jadno, otužno i nadasve sramotno je da se Munira Subašić “slika” po Kninu, a nije viđena jučer u Prijedoru na godišnjici podsjećanja na logor Omarsku. Možda me pamćenje ne drži, ali ne čusmo je skoro, nedugo nakon srebreničke godišnjice, da se oglasila o Žepi ili nekom od drugih, a mnogobrojnih stratišta Bošnjaka iz posljednjeg rata u BiH.
Iz respekta prema svim žrtvama rata i činjenice da Munira i slične njoj su vješto izmanipulirane, ovaj osvrt završavam jednostavnim prijedlogom – “smanite doživljaje lične kompetentnosti” i zaključkom:
“Ne seri Munira!”
M.H. – magazinplus.eu
P.S.
Munira Subašić će se sjetiti odakle je tonski zapis, i kako je nekada smislenije i ljudskije zvučala.
