Ne nepravrednom ratu

Midhat Hajdarević 2015-05-01

Foto: envisionproductions

U ranim večernjim satima u ponedjeljak, 27. IV. 2015. god. desio se napad na policijsku stanicu MUPa Republike Srpske u Zvorniku, kojom prilikom su poginuli policajac, napadač, dok su dvojica policajaca ranjena. Ovo je bio najozbiljniji incident u nizu vrlo teških i ozbiljnih incidenata koji su se desili u zadnja dva – tri mjeseca (vidjeti http://tacno.net/kolumna/salmedin-mesihovic-proizvodnja-straha-odgovara-rusiteljima-bosne-i-hercegovine/).

Ovakav nivo eskalacije nasilja, sukoba i problema je najveći od uspostave dejtonske Bosne i Hercegovine. Iako nije došlo do daljih direktnih fizičkih obračuna, sjeme zla u Bosni i Hercegovini je ovim činom ponovo „nađubreno“ i dobro zaliveno. Mediji, portali, obični pojedinci na društvenim mrežama su do neslućenih visina podigli strah, mržnju, pozive na obračune, sukobe, vrijeđanja… Posebno je problematična činjenica da je veliki broj komentarora iz mlađih generacija, koje se ili ne sjećaju zadnjega rata ili su rođeni poslije njega. Tako se uspostavlja međugeneracijska transmisija zla i mržnje, to prokleto zmijsko srce radi kojega ne može napredovati u civilizacijskom i općekulturološkom pogledu. Svaki analitičar koji bi sa strane promatrao našu javnost, mogao bi da donese zaključak da su strah i zlo ponovo na visokoj cijeni i da se traže na sve strane, te da je previše slučajnosti da se u kratkom periodu ovako nešto dešava. Kao da je riječ o „nekom proizvodnom procesu na traci“. Ne bi trebalo isključiti ni mogućnost namjerno indiciranog procesa i dešavanja, sa unaprijed određenim ciljevima.

Hajde da vidimo kome bi nabolje odgovarala sadašnja situacija, u zemlji potpuno slomljene ekonomije i uništenog društva i kulture. Naravno u prvom redu, to su nedobronamjerni i pohlepni čimbenici iz inostranstva, koji imaju svoje skrivene političke i ekonomske agende i kojima stanovnici Bosne i Hercegovine već decenijama služe kao obični pijuni na šahovskoj ploči. Zatim ovakvo stanje stalnog straha, neizvjesnosti, održavanja napetosti savršeno odgovara našoj „novokompiranoj aristokratiji“, tome našem parazitskom, nazovi „gospodskom“ staležu. Ta tzv. „gospoda“ su najveći korisnici našega beznađa i našega bezumlja. Pljačkaju nas, izluđuju nas, straše nas…Spremni su da nas uguraju i najgore ratove i pokolje kako bi očuvali svoje neradom, kriminalom i profiterstvom stečene privilegije. Samo da li će ovaj put srpska/pravoslavna, hrvatska/rimokatolička, bošnjačka/muslimanska sada u pravom smislu sirotinja biti ponovo iskorištena da puca jedna na druge. Hoće li opljačkani i uništeni ljudi pucati i ubijati isto tako opljačkane i uništene ljude, kako bi oni koji ih šalju na front bili još bogatiji i bogatiji. Hoće li naša sela goriti, gradovi se razarati, kako bi u predgrađima nicala elitna, skupocjena naselja domaće parazitske elite ili se punili trezori stranih pohlepnika. Ako i dođe do takvoga rata, ja unaprijed znam ko će ga izgubiti…upravo ti obični ljudi, radnici, seljaci, ono malo od srednje klase što je ostalo, pošteni poduzetnici….a znam i ko će biti pobjednici, oni što podižu vile i vile, što nas uljuljkavaju glupostima i lažima. Vaši sinovi i kćeri će stradati, a ako i prežive nositi će tragove PTSP i ludila, dok će njihova djeca uživati u blagodatima „zlatne mladeži“.

U ovom slučaju samo jedna stvar je pravedna, a to je raskid sa onima koji hoće da nas izmanipuliraju, da nas uvuku u beskrajne sukobe kako bi se dalje bogatili na našoj prolivenoj krvi i našim patnjama. Jednostavno rečeno, ono zmijsko srce treba iščupati iz grudi Bosne i Hercegovine i očistiti bosanskohercegovačko tijelo od parazita, a naše umove od njihove mržnje i straha. Mi i „gospoda“ jednostavno ne možemo biti isti, niti im se trebamo potčiniti.

Publicola