Carla del Ponte
Svijet i dalje zavisi od volje najvećih sila. Sistem međunarodne krivične pravde bilo je moguće uspostaviti zato što su to podržale SAD i Rusija. Nažalost, ta politička volja je isparila.
Kazala je to bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla del Ponte u intervjuu za njemački nedjeljnik “Der Spiegel”.
Del Ponte je istakla da ratni zločinci nisu ostavili nikakav poseban utisak na nju i da je jedino što im je zajedničko to što vjeruju da cilj opravdava sredstva:
“Oni su, nažalost, normalni ljudi. Voljela bih da sam ih vidjela kao čudovišta, ali oni to nisu.”
Kod bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića iznenadio ju je samo način na koji je ispitivao svjedoke tokom suđenja.
– Mnogi od njih su u njemu i dalje vidjeli predsjednika i bili su uplašeni. Neke od njih je čak naveo da povuku svjedočenje – rekla je Del Ponte.
Smatra da su sudije Tribunala za bivšu Jugoslaviju bile izuzetno predusretljive prema Miloševiću.
– Pitali su ga kako je, je li se naspavao, da li se osjeća dovoljno dobro da bi odgovorio na neka pitanja. Kada sam bila u sudnici, mislila sam na hiljade žrtava. Milošević se branio, što mu je omogućilo da drži političke govore na sudu.
Nakon dvije godine, došli smo skoro do kraja suđenja. Zaklela sam se sebi da ću, počev od ponedjeljka, reći ono što se mora. A onda je stigla vijest da je Milošević umro u ćeliji – govori Del Ponte.
Zalagala sam se za dugačke kazne
Na pitanje da li se po okončanju suđenja osjećala kao da te ljude poznaje malo bolje, švicarska pravnica kaže da joj je bilo jasno šta ih je navelo da šire etničku mržnju, ali da oni nikad nisu izrazili kajanje ili preispitivanje svojih djela.
– Oni nikad nisu shvatili da je ono što su učinili pogrešno, iako su uhapšeni i osuđeni. Predstavljali su se kao heroji.
Zato sam se uporno zalagala za dugačke kazne kako bi imali vremena da uvide svoju krivicu – navela je Del Ponte.
Povodom kritika da je više pažnje posvetila okrivljenim Srbima, ističe da je to bilo tako jer su Srbi počinili više zločina nego Hrvati ili Kosovari.
– Istina je da su međunarodna zajednica i NATO imali dokaze o zločinima koje su počinili Srbi, i predočili su nam ih, zbog čega su se stvari odvijale brže. Međutim, isto tako je istina da SAD iz političkih razloga nisu željele da istražujemo ratne zločine na Kosovu. Imali smo puno poteškoća u istrazi protiv Oslobodilačke vojske Kosova, jer su nas SAD usporile – dodala je ona.
Del Ponte je stalno bila izložena političkom pritisku. U Jugoslaviji žalila se da joj nije bilo omogućeno da istažuje NATO, a u Ruandi da nije mogla da istražuje narod Tutsi.
– Međunarodna pravda može da funkcioniše samo ako je podržana političkom voljom. Ako ta politička volja nedostaje, ne može se puno uraditi – jasna je Del Ponte.
Napominje da se nikad ne zna tačno koji su motivi za kočenje istrage, ali da ih je bilo.
– Naprimjer, NATO je bio prisutan u Jugoslaviji i mogao je lako da uhapsi (lidera bosanskih Srba Radovana) Karadžića i (bivšeg komandanta Vojske RS Ratka) Mladića, ali oni to nisu učinili. Ipak, tribunal za Jugoslaviju je na kraju svakako bio uspješan – dodaje.
Ispričala je i da su nakon osnivanja trajnog krivičnog suda mislili da su konačno uspjeli, da je uspostavljena međunarodna jurisdikcija koja će imati preventivni efekat.
Puno zavisi od glavnog tužioca
– Međutim, za samo nekoliko godina, to je počelo da ide nizbrdo – kaže Del Ponte, ocjenjujući da je razlog uglavnom povezan s ponašanjem Rusije i SAD-a:
“Međunarodni pravosudni sistem je nastao zahvaljujući prvenstveno tim zemljama. Međutim, čim su te dvije zemlje izgubile interesovanje za njega, posebno SAD, to je bio signal.”
Na pitanje da li je međunarodna pravda uvijek pravda moćnih, rekla je: “Trenutno, to, nažalost, jeste slučaj.
Osnivanje Međunarodnog krivičnog suda bio je ogroman korak. Ali, samo to nije bilo dovoljno. Potrebni su vam i ljudi koji će ga predstavljati sa samopouzdanjem.”
Saglasna je s ocjenom da puno zavisi od toga ko je na poziciji glavnog tužioca.
– Generalni sekretar UN-a Kofi Annan, koji me je znao iz Davosa, shvatio je da nikad ne odustajem i da nastavljam da kopam. Iz tog razloga su i oni na vlasti na kraju morali da me slušaju. To je bio slučaj i s (bivšim njemačkim kancelarom) Gerhardom Schröderom. Prošlo je određeno vrijeme dok sam uspjela da se sastanem s njim, ali je nakon toga postao jedan od mojih najznačajnijih saveznika u hapšenju Miloševića – govori Del Ponte.
Otkriva da joj je glavni motiv tokom tužilačke karijere bilo postizanje pravde za žrtve.
– Porodice žrtava mogu zatvoriti traumatično poglavlje tek kad se ponovo uspostavi neki oblik pravde – smatra Del Ponte.
Na konstataciju novinara “Der Spiegela” da su mnogi despoti naučili lekciju da moraju vladati dovoljno čvrsto da bi ostali na vlasti, ona ističe da je zbog toga još važnije da glavni tužilac u Hagu izvede pred sud sirijskog “diktatora” Bashara al-Assada, naprimjer.
– Da je postojao međunarodni nalog za hapšenje Assada, on ne bi više mogao da napušta zemlju. To je bio slučaj s Miloševićem. A postojala je, naravno, istražna komisija za Siriju. Da sam i dalje glavna tužiteljica u Hagu, odmah bi tražila pristup dokazima koje je ta komisija prikupila protiv Assada. Kao glavni tužilac, morate biti aktivni jer se u suprotnom ništa neće desiti – mišljenja je Del Ponte.
UN su i dalje “apsolutno” neophodne
Prema njenim riječima, Ujedinjene nacije i dalje su “apsolutno” neophodne, ali im se konačno moraju dati ovlaštenja koja im pripadaju na osnovu povelje.
– Vijeće sigurnosti UN-a je paralisano. Pogledajte samo primjer Izraela i Palestine. Članice Vijeća sigurnosti se okupe, pričaju, ali ne urade ništa. To je tipično – konstatuje Del Ponte.
Na pitanje da li je ljuta ili rezignirana zbog toga što ratni zločinci izbjegavaju ruku pravde, ona odgovara: “Ni jedno, ni drugo. Stalno govorim sebi da će u nekom trenutku pravda prevladati. Nadu crpim iz iskustva koje sam stekla kroz život. Ja i moji saradnici smo izgradili puno toga. To je i dalje tamo. I doći će neko da preuzme kormilo – zaključila je Del Ponte.
(Vijesti.ba)
