Najveće obmane javnosti u istoriji 20. vijeka

Istorija se kroji na osnovu priča, ali se čini da su neki prevaranti po svaku cijenu htjeli da postanu dio nje. Ipak, svijet ih je zapamtio tek kao ljude koji su htjeli da obmanu javnost i ništa više. Ovo su neke od najvećih prevara od 1900. do 1929. godine

(Autor: Žana Božić-Gauk – Nezavisne)

Vorčesterska avionska prevara: Tipičan primjer “lovačke priče”. Decembra 1909. godine novine u SAD objavile su da je Valas Tilinghas, potpredsjednik fabrike u Masačusetsu i pilot, napravio najmoderniju letjelicu do tada, koja dostiže brzinu od 195 kilometara na čas i može da ponese tri putnika. Do tada, najveće dostignuće postigla su braća Rajt 1903. godine i Lui Blero koji je preletio Lamanš 1909. godine. Novinari su željeli da vide jedinstveni jednokrilac, ali Tilinghast je odbio da otkrije bilo kakve dokaze ili detalje leta, pravdajući se da se plaši da će mu neko ukrasti ideju. Pristao je u februaru 1910. godine, ali februar je došao i prošao, a letjelicu niko nikad nije vidio. Iako nikada nije priznao prevaru, direktor Aerokluba Nove Engleske čitav poduhvat nazvao je fijaskom i istakao da Tilinghast nikad nije sjeo u avion, a kamoli letio njime.

Kapetan od Kepenika: U oktobru 1906. godine nezaposleni njemački obućar Vilhem Foit napravio je istorijsku prevaru. Obukao je vojničku kapetansku uniformu koju je kupio u prodavnici polovne robe, izašao na ulicu i prepriječio put grupi vojnika. Zaustavio ih je i odmarširao sa njima do gradske skupštine Kepenika, predgrađa Berlina. Tamo je uhapsio gradonačelnika i blagajnika i optužio ih za prevaru. Takođe, ukrao je i 4.000 maraka prije nego što je nestao. Devet dana kasnije Foit je uhapšen i osuđen na četvorogodišnju kaznu zatvora. Pušten je poslije samo dvije godine, kada ga je njemački car Vilhelm pomilovao.

Dredont prevara: U februaru 1910. godine Princ od Abinisije i njegova supruga ukrcali su se na dredont, najmoderniji borbeni brod britanske mornarice. Kapetan je uspio da održi osoblje na visini zadatka i princ je bio počastvovan ukazanim poštovanjem. Princ je ispraćen uz zvuke britanske himne. Sljedećeg dana kapetan je saznao da princ uopšte nije posjetio brod. Čitava svita bila je, u stvari, banda prevaranata iz više srednje klase. Izgradnici su bili budući članovi Blumsberi grupe umjetnika i pisaca, među kojima se našla i Virdžinija Vulf.

Slučaj “Krastača”: Austrijski naučnik Pol Kamerer smatrao je da osoba koja ima nasljedni fizički nedostatak može imati dramatične posljedice na evoluciju. Da bi to dokazao, sproveo je eksperiment. Većina žaba krastača ima grudvice na nogama koje im pomažu da se lakše zadrže na mokrim površinama. Kamerer je naveo da ih jedna vrsta nema, jer živi samo na kopnu. Vjerovao je da bi joj se te izrasline pojavile ako bi se parila sa žabama koje žive u vodi. Nakon opusa, objavio je da se to i desilo i da su se krastačama pojavile izrasline. Međutim, kustos Američkog prirodnjačkog muzeja G.K. Nobl otkrio je da je nova generacija krastača ipak nema crne fleke i da je Kamerer samo ubrizgao mastilo u kožu žabe. Proglašen je prevarantom, a naveo je da je nevin i da su mu laboratorijski tehničari smjestili. Izvršio je samoubistvo.

“Suzdržana Sju”: Pozorište “Hamerstajn Viktorija” na Brodveju reklamiralo je ženu pod imenom “suzdržana Sju”, koja se pojavljivala na sceni u pauzama predstava. Reklamni izazov pozivao je okupljene da nasmiju Sju i povedu je kući, a kao nagradu će dobiti 1.000 dolara. Ljudi su dolazili sa svih strana Amerike da bi pokušali da je nasmiju, ali niko nije uspio. Sljedeće sezone reklama je sklonjena. Tada i nikada više oglašivači su priznali prevaru. “Suzdržana Sju” patila je od facijalne paralize, a cilj namještaljke bio je da ljudi smišljaju zanimljivije šale koje bi poslije bile iskorištene za predstave.

Panika na radiju BBC: Kada je BBC izdao saopštenje o uličnim neredima 16. januara 1926. godine, niko nije sumnjao u vjerodostojnost obavještenja. Nezadovoljna masa nezaposlenih razbijala je i rušila po ulicama Londona, ostavljajući haos iza sebe. Nacionalna galerija bila je opljačkana, hotel “Savoj” uništen, Big Ben oštećen, a ministar saobraćaja visio je sa bandere. Ovo je bila revolucija uživo, koja je prenošena na radiju, dok su se u pozadini iza voditelja mogli čuti povici i eksplozija. Ljudi su počeli da paniče, napuštali su svoje domove i zvali vlasti. Međutim, ovo je u stvari bila samo šala novinara, s obzirom na to da niko nije obraćao previše pažnje na to šta se dešava na ulicama.

Čudesno nasljeđe Frensisa Dusa: Dus je umro 1834. godine ostavljajući zavidnu kolekciju djela za sobom. U svom testamentu zahtijevao je da kutiju sa nezavršenim rukopisima i nekoliko rijetkih tekstova doniraju muzeju, pod jednim uslovom – da ostanu zapečaćeni 66 godina poslije njegove smrti.

Povjerenici muzeja čekali su sve te godine i kutiju su otvorili tek 1900, očekujući dragocjene raritete. Nikome nije bilo bitno zašto je Dus insistirao na tolikom čekanju. Osim nekoliko skica i pocijepanih knjiga, nije bilo ničeg od kulturne važnosti. Kutija je prebačena u Bodlein biblioteku na Univerzitetu Oksford 1930. godine. Skoro sto godina nakon njegove smrti Dus se i dalje poigravao sa javnošću.

Kolijevka dubina: Džoan Lovel imala je djetinjstvo kakvo se samo poželjeti može, pošto je od prve do 17. godine živjela u inostranstvu i krstarila morima s ocem. Njen život bio je prepun avantura: jednom je harpunom uhvatila kita, često je igrala poker u skidanje sa posadom broda, a preplivavala je i do obala Australije, noseći tri mačeta na svojim leđima.

Sve avanture zabilježene su u njenoj autobiografiji “Kolijevka dubina”, za koju je dobila 50.000 dolara. Međutim, ispostavilo se da je, u stvari, odrasla na Berkliju, u Kaliforniji, i nekoliko puta je bila na moru, ali samo na kratkim odmorima. Lovelova je uvijek tvrdila da je knjiga 80 odsto originalna, a da je dozvolila sebi umjetničku slobodu, jer bi u suprotnom knjiga bila dosadna.