Nadbiskup Vukšić u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, na Veliki petak Muke Gospodnje predvodio je liturgijske obrede uz sudjelovanje apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Chullikatta i nadbiskupa u miru kardinala Puljića
Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u večernjim satima 29. ožujka 2024., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, na Veliki petak Muke Gospodnje, kada kršćani obilježavaju Kristov dan smrti na križu, predvodio je liturgijske obrede uz sudjelovanje apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini nadbiskupa Francisa Assisija Chullikatta i nadbiskupa u miru kardinala Vinka Puljića te brojnih svećenika, redovnica, bogoslova i naroda Božjega.
Na početku Obreda nadbiskup Tomo je ušao u prezbiterij u tišini i najprije molio ležeći na podu pred ogoljenim oltarom na kojem nije bilo križa ni oltarnika. Potom je uputio molitvu Gospodinu da se „spomene vazmenog otajstva, što ga je Krist, Sin tvoj započeo, koji je za nas prolio krv“ i da vazda štiti i posvećuje svoj narod.
Vjernička zajednica vrlo pobožno je slušala čitanja o Sluzi patniku iz Izaijine knjige i odlomka iz poslanice Hebrejima u Kristu velikom svećeniku koji je „supatnik u našim slabostima“ i koji je u muci „naviknuo slušati“. Uslijedila je pjevana „Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu“ tijekom koje su svi okupljeni u dubokoj sabranosti razmišljali o posljednjima trenucima Isusova zemaljskog života. Riječi evanđeliste Ivana pjevao je ravnatelj Svećeničkog doma vlč. Vlado Vrebac, a Isusove riječi kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić. Liturgijsko pjevanje i ostale uloge u Muci pjevali su članovi Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
Nakon otpjevane Muke prigodno razmatranje uputio je nadbiskup Vukšić. Pojasnio je da Veliki petak predstavlja „dan sjećanja na Isusovu strašnu muku i smrt i na bujice ljudske zlobe, a još više da je to dan iz kojega Isus svojim primjerom vjernosti, koju je pokazao usred zlobe čija je bio žrtva i protiv svake zlobe, sve poziva na vjernost Božjoj volji i njegovim zakonima“.
Pastir Crkve vrhbosanske kazao je da se, osim što se na križni put gleda iz perspektive samog Isusa, isti taj događaj može razmatrati također kroz ljude, koji se tu pojavljuju u različitim ulogama, kroz njihov način obnašanja službe i kroz njihov način reagiranja i ponašanja. „Osim raznih ljudi kao protagonista, njihovih služba i ponašanja, uočavamo i različita psihološke i duhovne profile i različite reakcije ljudi: zlobne nakane, lažne iskaze, odluke na način žrtvovanja pravde, popuštanje pod pritiscima, nepravdu, fizičke nasilnike, strastvene huškače, mržnju, prezir, omalovažavanje ali također iskreno prijateljstvo u emocijama, neslaganje sa zlom, plač zbog nepravde, stvarnu solidarnost u pomaganju, solidarnost u pokapanju, hrabrost jednog učenika, strah mnogih, bol majke i prijatelja i tako dalje“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.
Napomenuvši da je „davno završio Isusov osobni križni put“, nadbiskup Tomo je kazao da se „proces protiv Isusa otvara i njegov križni put nastavlja svaki put iznova kad se protiv bilo kojega čovjeka primjenjuje nasilje i nepravda, kad mu se želi zlo, kad mu se ne pomaže“. „I iznova je na djelu solidarnost s Isusom svaki put kad se pomaže čovjeku koji je u potrebi ili izložen ljudskoj zlobi i progonu“, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup istaknuvši da, poučeni Isusovim riječima Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40), kršćani to dobro znaju, naučavaju i ponavljaju svima.
„I dok se ovim obredima na Veliki petak sjećamo Isusove patnje, tjeskobe, muke i smrti, i svih nepravda koje su mu nanesene, i svih dobrih i loših ljudi koji su se također pojavili na njegovu križnom putu, večeras je ključno pitanje za svakoga od nas: U kojemu od likova i ponašanja se prepoznajem? Koji je moj način? Čijemu ponašanju sliči moje ponašanje prema ljudima? Odnosno, kakav sam ja prema Isusu u njegovoj braći i sestrama?“, rekao je nadbiskup Vukšić te pozvao sve da u kratkoj šutnji nastoje odgovoriti na ovo pitanje.
Nakon nadbiskupova razmatranja, uslijedila je pjevana drevna sveopća molitva vjernika tijekom koje je vjernička zajednica molila za: Svetu Crkvu, za papu Franju, za mjesnog biskupa Tomu, za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi…
Poslije sveopće molitve nadbiskup Tomo je iz tri puta razotkrio križ svaki put pokazujući vjernicima raspetog Krista uz zaziv: „Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta!”, i odgovor puka: „Dođite, poklonimo se”. Uslijedila bi kratka molitva na koljenima u tišini. Svi sudionici Obreda prilazili su potom i poklonili se križu te ga poljubili. Za to vrijeme pjevana je poznata liturgijska popijevka : „Puče moj, što učinih tebi ili u čemu, ožalostih tebe?“.
Nakon molitve „Oče naš“ i pričesti hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak, obredi su završeni molitvom u tišini kod Isusova groba.
Nakon Obreda vjernici su ostali moliti kod Isusova groba, a molitva će se nastaviti i na Veliku subotu sve do Vazmenog bdijenje u svetoj uskrsnoj noći.
Veliki petak, uključujući i Veliku subotu do sumraka kada počinje sveta noć Vazmenog ili Uskrsnog bdijenja, jedini je dan u godini kada Crkva nigdje ne slavi Svetu misu nego tijekom ova dva dana „ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve“. (kta)
