Mustafa Mehić Mujče: Osjećao sam se nepoželjnim, a sada sam inspiracija mnogima

Priča je to o mladiću koji se oduvijek bavio sportom, ali nije uspijevao da ostvari svoj maksimum, jer su treneri uvijek prvo vidjeli ono što Mustafa ne može, a ostajali slijepi za sve ono što bi Mustafa, uz njihovu podršku, mogao postići. Ironično, jer u priči o Mustafi, jedino je on zaista slijep.

Mustafa Mehić Mujče rođen je u Gračanici, gdje je završio osnovnu školu, dok je srednju školu završio u Centru za slijepu i slabovidu djecu u Sarajevu. Mujče je od rođenja bio slabovid, ali je između prvog i drugog razreda srednje škole u potpunosti izgubio vid. Srednju školu završio je odličnim uspjehom, smijer poslovno-pravni tehničar, a sada je na drugoj godini Pravnog fakulteta u Sarajevu.

Mujče se od djetinjstva bavi sportom. U osnovnoj školi je trenirao više sportova, a u srednjoj se počeo baviti i golbalom, sportom za slijepe, u kojem se koristi zvučna lopta. Postizao je veoma dobre rezultate sa svojim timom, a kao pojedinac je bio proglašavan za najboljeg igrača, odnosno najboljeg strijelca.

Krajem srednje škole otkrio je da ima dara i za atletiku. Želio je da trenira skok u dalj, ali nije mogao da pronađe trenera koji bi bio voljan da mu posveti pažnju kakvu zaslužuje. Kratko je trenirao u nekoliko klubova, ali je, kaže, osjećao da ga treneri potcjenjuju i diskriminišu.

“Dok su moje kolege u klubu radile ono što je predviđeno za trening taj dan, mene su odvajali i davali da radim vježbe poput sklekova i trbušnjaka. Skretao sam im pažnju na to zbog čega sam došao i šta hoću, ali odgovor na to je bio – ‘Polako’. Ubrzo sam te klubove napustio, jer nisam želio da me iko diskriminira i potcjenjuje, jer sam veoma dobro znao koliko hoću i mogu”, ispričao je Mujče tada svoju priču za portal Klix.

Kazao je i da se u klubovima u kojima je trenirao vrlo često osjećao nepoželjnim. “U jednom klubu je jedan trener izjavio kako njemu ‘uvijek dođu posebni slučajevi’, a drug mi je ispričao kako je, kad mene nije bio tu, kazao i da je ‘bolje što me nema”.

“Iz moje perspektive prepreke ne postoje, a što se tiče same atletike i sporta, nekih velikih prepreka nema, jer slijepi mogu skoro sve kao i ljudi bez tog hendikepa. Potrebno mi je samo da kraj mene bude asistent, tj. trener. Kad trčim, neko mora biti pored mene, ili kad skačem u dalj – na liniji gdje treba da skočim, treba biti neko da mi daje zvučne signale rukama”, kazao je Mujče za Klix.

Na kraju priče o Mujčetu koja je objavljena u Klixu stajao je apel da se jave oni koji bi ovom mladiću mogli pomoći u namjeri da ostvari svoju želju i počne trenirati atletiku.

Nakon što je pročitao njegovu priču u Klixu, Mujčetu se javioTomislav Cvetanušić, sa ponudom da ga trenira za Sarajevski polumaraton.

Ostalo je istorija. Mujče je postao prva slijepa osoba u BiH koja je istrčala polumaraton, a u Tomislavu je pronašao trenera kakvog do tada nije imao. Ono što je bilo najbitnije, Tomislav je prije svega vidio potencijal koji je Mujče nosio, za razliku od trenera koji su činjenicu da je Mujče slijep vidjeli kao prepreku za bilo kakav značajniji sportski uspjeh.

A Mujčetu nije bila potrebna nikakva posebna oprema za treninge. Jedino mu je trebala podrška trenera, koji ga je vodio po atletskoj stazi koristeći ništa više do jednu stare pertlu, pomoću koje su se Tomislav i Mujče držali zajedno.

Mujče kaže da nikada nije sumnjao da će uspjeti istrčati polumaraton, ali nije očekivao da će dobiti toliku medijsku pažnju. Iako je zatečen pažnjom koju je dobio, kaže da je sretan što je njegova priča inspirisala mnoge, ne samo osobe sa invaliditetom, već i osobe bez invaliditeta.

Mujče je trenutno i jedini slijepi student prava u Sarajevu. Dobar je student i kaže da je zadovoljan uslovima studiranja, a svi udžbenici dostupni su mu uz pomoć govornog programa koji je instalirao na svoj računar.

Kada završi fakultet, Mujče kaže da bi volio da radi ono za šta se školuje. “Najviše bih volio da se bavim advokaturom, ali bio bih zadovoljan i bilo kojim drugim poslom u struci.”

Ali ni tu nije kraj priče o ovom svestranom mladiću. Ono što je javnosti možda manje poznato jeste da se Mujče bavi i hip-hopom. “Sam pišem tekstove i, kao svaki reper pišem ono o čemu razmišljam…Ja repam ono što Hadžifezović priča u Centralnom dnevniku”, kaže za Buku Mujče, koji je zajedno sa reperom Frenkijem snimio pjesmu “Do cilja”.

Mujče najavljuje da ima nekoliko spremnih tekstova i da uskoro planira da ih snimi i objavi.

Što se sporta tiče, Mustafa se želi nastaviti baviti atletikom, ali disciplina koju je oduvijek želio trenirati je skok u dalj. Sada je postalo izgledno da će mu se želja ostvariti, jer je konačno pronašao trenera koji mu može pružiti odgovarajuću podršku. Nije nam htio otkrivati detalje dok se njegov plan ne ostvari, ali uvjereni smo da će Mujče biti uspješan i u novoj disciplini.

Zajedno sa svojim trenerom, Mujče je dao izuzetan doprinos ne samo sportu u našoj zemlji, već prije svega razbijanju predrasuda o osobama sa invaliditetom i o tome šta mogu i šta im je potrebno da bi ostvarile svoj puni potencijal. Jer zapamtite, invaliditet nije prepreka, predrasuda jeste.

Razgovarala Milica Plavšić

Buka