Munjevita ofenziva ISIL-a u Iraku će protresti Bliski istok više nego rat u Siriji – ISIL već ulazi u Samarru nakon čega slijedi bitka za Bagdad

Pripadnici ekstremne islamističke Al-Qaedine organizacije ISIL šokirali su ovog tjedna Irak, regiju i svijet nakon munjevite ofenzive u kojoj su zauzeli drugi najveći grad u zemlji, Mosul, te dan nakon i grad Tikrit, kao i nekoliko manjih gradova i naselja sjeverno od Bagdada. Imajući u vidu kako već čvrsto drže kontrolu nad gradom Falluja, dijelovima grada Ramadi i znatnim dijelom zapadne regije Anbar, panika u Bagdadu je na najvišim mogućim razinama.

(advance.hr – F. Vuković)

Kronologija događaja:
Velika eskalacija u Iraku: Al-Qaedini ISIL militanti zauzeli drugi najveći grad u zemlji – grad Mosul s 1,6 milijuna stanovnika, Maliki poziva na opću mobilizaciju i stranu pomoć
Kaos u Mosulu nakon pada u ruke Al-Qaede: Preko 500,000 ljudi pobjeglo iz grada

Irački premijer Nouri al-Maliki oklijevao je početkom godine krenuti u odlučnu ofenzivu protiv ISIL kada je pala Falluja te je taj vremenski prostor očito bio dovoljan za znatnu organizaciju militanata koji sada uspijevaju zauzimati gradove u svega nekoliko sati.

Katastrofalan pad Mosula i jučer Tikrita otkriva nam pojedine razloge zašto Maliki nije krenuo s frontalnim vojnim napadom. Naime, kada se Al-Qaeda pojavila na ulazu u Mosul vojska se doslovno razbježala, odbacili su i oružje i uniforme te zajedno s civilima krenuli u masovni bijeg iz grada. Ako je ovo generalno stanje iračke vojske onda ni ne čudi da je Bagdad pokušao izbjeći direktnu konfrontaciju jer je ista mogla rezultirati potpunim i sramotnim rasulom.

Nadalje, zadnjih mjeseci jedine konkretne anti-ISIL snage koje su se pokazale adekvatne u direktnom sukobu su paramilitarne organizacije. Svjesni tih činjenica ne iznenađuje da se Bagdad sada okreće svojim starim saveznicima, SAD-u. Podsjetimo, aktualna politička garnitura na vlasti u Bagdadu došla je nakon što je u američkoj invaziji s vlasti srušen predsjednik Saddam Hussein.

Karta: prisutnost i djelovanje ISIL-a u Siriji i Iraku

Američka invazija Iraka započela je 2003. te je okupacija zemlje trajala sve do kraja 2011. kada su se posljednje američke vojne snage povukle iz zemlje. Nouri al‑Maliki nalazi se na funkciji premijera još od 2006. Iz retrospektive je zanimljivo, ako ne i ironično, da je upravo on 2010. zagovarao što brže povlačenje američke trupa iz zemlje tvrdeći kako je Al-Qaeda “poražena”. Nekoliko godina kasnije postaje jasno da Al-Qaeda ne samo da nije poražena, već ima ambicije preuzeti kontrolu nad cijelim Irakom, a ako se ova munjevita ofenziva nastavi Bagdad bi mogao postati iduća meta – štoviše, to je logično, ISIL se nakon ovih izuzetnih ostvarenja na terenu zasigurno neće zaustaviti.

Sektaški animoziteti u Iraku svakako pridonose jačanju ISIL-a. Irak je većinski muslimanska zemlja (oko 97%) – od toga 65% su šijiti, dok su 35% Suniti. Saddam Hussein je bio Sunit, no ta činjenica nije igrala veliku ulogu u periodu njegove vladavine mada se može reći da je sunitska politička elita bila privilegirana, kao i recimo alawitska danas u Siriji, no konflikt Suniti-Šijiti nije bio toliko izražen, dok je danas ponovno jedan od centralnih faktora sukoba.
Kolone civila i dalje napuštaju Mosul (izvor: UNHCR)Kada pak govorimo o “Al-Qaedi” valja istaknuti nekoliko činjenica. Mnogi ovu terorističku organizaciju doživljavaju kao nekakvu hijerarhijsku skupinu kojom upravlja vodstvo s jasnom agendom, ideologijom i motivima. No, struktura Al-Qaede nikada nije bila vertikalna, već horizontalna – zato eliminacija Osame Bin Ladena, tadašnjeg čovjeka broj 1, nije ništa naročito naštetila Al-Qaedi, zapravo moglo bi se čak reći kako je njegova eliminacija bila više Obamin PR potez nego konkretna pobjeda u tzv. “Ratu protiv terorizma”.

Pojedini analitičari koji godinama prate razvoj i djelovanje ove terorističke organizacije slažu se da je Al-Qaeda do danas više “stanje uma” nego konkretna hijerarhijska organizacija. Da brojne geopolitičke sile nastoje iskoristiti ovu skupinu za svoje uske interese, to je nedvojbeno, no u isto vrijeme je poprilično teško tvrditi da je ista pod kontrolom ovog ili onog centra, prije bi se moglo konstatirati kako ovaj ili onaj centar svojim potezom direktno ili indirektno jača ovu organizaciju.
ISIL pale asirsku crkvu u MosuluSvjesno ili nesvjesno, u ovom slučaju nije niti bitno, no američka politika zadnjih 15-ak godina direktno je dovela do iznimnog jačanja ekstremizma na prostoru cijelog Bliskog istoka. Invazija na Afganistan, Irak, napadi na Libiju, velika indirektna agresija na Siriju, napadi dronovima u Jemenu, Pakistanu i Somaliji – sve su ovo agresivni potezi zadnje dvije američke administracije koji su snažno ojačali ekstremizam.

Iračka vlada u Bagdadu sada je u panici te je, prema zadnjim izvještajima, putem diplomatskih kanala pozvala SAD da im uskoče u pomoć jer očito sami ne mogu zaustaviti ofenzivu ISIL-a. Što traže? Kao prvo zračne udare – vojnim zrakoplovima ili s dronovima. Američki dužnosnici danas su potvrdili kako bi Bagdad “pozdravio” takav angažman. Hoće li SAD prihvatiti takvu ponudu? Teško – već sada diplomatski izvori prenose kako je Washington spreman oružano pojačati iračku vojsku, ali direktni zračni napadi, barem za sada, ne dolaze u obzir.

“Nema nikakve odluke o akciji u Iraku”, rekao je jedan visoki američki neimenovani dužnosnik u razgovoru za The Wall Street Journal. Bernadette Meehan, glasnogovornica američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, komentirala je: “Nećemo ulaziti u detalje naše diplomatske komunikacije, ali vlasti u Iraku su istaknule kako podržavaju našu podršku”.

Podsjetimo, Bagdad je i ranije tražio američku pomoć u dronovima, no SAD su odbili te su umjesto toga iračkoj vojsci poslali Hellfire rakete i dronove za nadzor. Nadalje, Bagdad sada traži ubrzanu isporuku naručenih F-16 vojnih zrakoplova i Apache helikoptera. “Trebamo ovu dostavu što je prije moguće, a ne za nekoliko mjeseci kako je planirano. Očekujemo od SAD-a da shvate kako je stvar hitna – municija, Hellfire rakete, nadzorna oprema… to ne mijenja pravila igre, nama trebaju stvari koje mijenjaju pravila igre”, rekao je irački ambasador u SAD-u.

Da je situacija po Bagdad itekako hitna potvrđuju i zadnje vijesti s terena – nakon što su ISIL zauzeli Mosul i Tikrit, informacije govore kako su sinoć izbili sukobi i u gradu Samarra (populacija oko 350,000 stanovnika) još južnije od Tikrita (napomena: za lokacije svih gradova pogledaj karti na dnu ovog teksta) – to je sada na svega 80-ak kilometara od Bagdada. Zapravo, ako ne računamo gradić Dujail (oko 10,000 stanovnika), Samarra je zapravo zadnji veći grad pred Bagdadom sa sjeverne strane. Ako su informacije točne, ovo su novi ogromni problemi za Malikija i njegovu vlast, ali i za opstanak samog Iraka.

Samarra je grad pod UNESCO zaštitom, u njemu se nalazi nekoliko šijitskih svetišta, no Samarra je ujedno i jedan od ključnih gradova u tzv. “sunitskom trokutu” – većina stanovnika su Suniti, taj podatak bi svakako mogao ići na ruku ISIL-u, unatoč činjenici da većina Sunita – što pokazuje i masovni egzodus civila iz Mosula – odbacuje ekstremizam.
Tzv. “Sunitski troku”Nadalje, informacije govore kako su izbili i žestoki sukobi u sjevernom gradu Kirkuk (populacija oko 800,000 stanovnika) koji se, kao i Mosul, nalazi na samoj granici autonomne regije Irački Kurdistan. No, Kirkuk – za razliku od Mosula gdje su većina stanovnika Suniti – većinski je kurdski grad te zadnje informacije govore kako se Kurdi sukobljavaju s ISIL-om. Mržnja između Kurda i ISIL-a je posebno snažna zbog činjenice da su ISIL izvršili niz masakara nad kurdskim stanovništvom u susjednoj Siriji.

Irački Kurdistan je po svemu sudeći puno kompaktnija uprava od Bagdada te će na tom prostoru ISIL daleko teže napredovati, no postaje jasno kako Kurdi neće moći ostati izolirani u ovom sukobu te će morati braniti svoj teritorij, a Kirkuk – mada se fizički ne nalazi unutar Iračkog Kurdistana – zapravo jest njihov teritorij.

Tijekom jučerašnjeg dana militanti iz ISIL-a su također zauzeli i najveću iračku naftnu rafineriju u gradu Baiji te se hvale kako su to učinili “bez ijednog ispaljenog metka” – imajući u vidu kako su snage sigurnosti napustile Mosul, ovo bi mogla biti i istina. Rafinerija u Baijiu bila je jedna od ključnih strateških lokacija na koju se fokusirala američka vojska za vrijeme okupacije Iraka, gubitak ove zone još je jedan veliki udarac za Bagdad.

Što se tiče reakcije tzv. međunarodne zajednice, za sada se daju samo protokolarne izjave. UN Vijeće Sigurnosti jučer je osudilo ofenzivu ISIL-a ističući: “Teroristički napadi se vrše protiv naroda Iraka s ciljem destabilizacije zemlje i regije”.

ISIL su u Mosulu zauzeli zgradu turskog konzulata te tamo zarobili preko 80 turskih državljana, uključujući i konzula koji je inače ranije radio kao Erdoganov savjetnik. Pojavile su se spekulacije kako bi Turska mogla vojno intervenirati – u kakvoj magnitudi, još je nepoznato. “Sve institucije u Turskoj su na visokom stanju pripravnosti”, poručili su jutros iz Ankare.

Turska se za sada planira “diplomatski” angažirati te uvjeriti militante da puste njihove državljane, no u isto vrijeme zatražili su hitnu sjednicu NATO pakta po ovom pitanju. No, pojedine NATO članice, poput Britanije, već su jučer poručile kako “nema govora” o (ponovnom) slanju vojske u Irak.

Očekivano, tijekom jučerašnjeg dana u Iraku je došlo i do niza terorističkih napada auto-bombama, nekoliko u Bagdadu.

Glasnogovornik ISIL-a, Abu Mohammed al-Adnani, najavio je kako će ISIL uskoro marširati na Bagdad i na grad Karbala – grad jugozapadno od Bagdada u kojem se nalaze neka od najvažnijih šijitskih svetišta.

Imajući sve informacije u vidu, da li bi strana vojna intervencija u ovoj situaciji pomogla? Bagdad očito smatra da im je to možda i jedina šansa, no ako ne bude volje SAD-a, od pomoći neće biti ništa.

Dakako, za SAD je ovo iznimno kompleksna situacija – ako sada interveniraju mogli bi ponovno Malikija “zadužiti” i vratiti ga natrag u jedan podložniji položaj. S druge strane, SAD zapravo nema volje ometati teroriste iz ISIL-a jer oni čine ključnu borbenu snagu protiv Damaska u Siriji.

Jako je zanimljivo kako su pojedini propagandisti, tzv. analitičari, sve do nedavno tvrdili kako je ISIL zapravo bauk, izmišljotina “sirijskog režima” – gdje su isti sada kada se taj isti ISIL sprema na zauzimanje Bagdada?

Nadalje, ova situacija stavlja Washington u ekstremno tešku poziciju – kako objasniti bilo kome da jedna te ista skupina u istom trenutku vodi “dobru” i “lošu” bitku?

Druga stvar, o kojoj moramo razgovarati već sada, da li bi zapravo pobjeda ISIL-a u Iraku bila tako loša za šire geopolitičke interese SAD-a? Zamislimo na trenutak situaciju – radikalna sunitska ekstremistička država između Sirije i Irana, što je to? To je beskonačan izvor militanata koji mrze sve i svašta, ali ponajviše ipak vlasti u Damasku i Teheranu. Zaljevske monarhije također ne bi imale ništa protiv, pod uvjetom da se ISIL ne obruši i na njih (što bi se svakako jednog dana i dogodilo, ali “jednog dana” je nešto s čime se itekako može živjeti). No, barem za sada, zemlje poput Saudijske Arabije i Turske – koje su aktivno radile na destabilizaciji i Siriji, ali i Iraka – nemaju previše razloga za brigu. Dakako, Turska će napraviti veliku paniku oko zarobljenih državljana u konzulatu, no već sada očito imaju direktnu liniju pregovora s ISIL-om te se može pretpostaviti da će zarobljeni ipak biti pušteni uskoro (O američko-turskim planovima za Irak: Analiza: prebacivanje turskog fokusa sa Sirije na Irak).

Sirijski rat je duboko potresao regiju, ali ova situacija u Iraku mogla bi je zapaliti još i znatno više. Spomenuli smo Iran – Iran ima čak 1,458 kilometara dugu granicu s Irakom. Može li Teheran ikada dozvoliti da graniči s Al-Qaedinom državom? To su sve pitanja koja bi vrlo brzo mogla postati izuzetno aktualna.

Idući dani (možda i sati?) biti će odlučujući. Ako danas padne Samarra, napad na Bagdad je neminovan. Hoće li se iračka vojska barem tu braniti? Ili ih je ova munjevita ofenziva ISIL-a već toliko demoralizirala da sada već razmišljaju samo kako spasiti vlastitu glavu? Na odgovor možda nećemo čekati još dugo.

Karta: ključni gradovi koji se spominju u tekstu
Karta Bliskog istoka

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close