-TopSLIDEBiHKolumnePolitika

Muhamedbegović: Linearna pljačka građana

Uprkos višemjesečnom medijskom nasilju o nužnosti povećanja cijena struje za građane i nužnosti „štednje struje“ vršenog od strane federalnog resornog ministra, premijera Vlade FBiH i Uprave JP Elektroprivreda BiH, tročlana Regulatorna komisija za energiju u Federaciji BiH – FERK je prije nešto više od mjesec dana jednoglasno, odbila Prijedlog za enormnim povećanjem cijena struje za domaćinstva i ostalu potrošnju na 0,4 kV, kroz uvođenje blok tarifa, a koji je u aprilu uputio v.d. direktora JP EP BiH d.d. Sanel Buljubašić. Između ostalog u obrazloženju pomenute odluke FERK-a, navedeno je i sljedeće:

„…navedeni prijedlog nije u skladu sa članom 18. stav (1) Pravilnika o metodologiji za utvrđivanje cijena u kome je propisano, između ostalog, da je javni snabdjevač obavezan voditi računa o izbjegavanju naglih cjenovnih promjena za krajnje kupce koji se snabdijevaju kod javnog snabdjevača.“

Oni koji iole razumiju princip regulacije tržišta strujom u Federaciji nisu bili iznenađeni ovom odlukom FERK-a, s obzirom da je Prijedlog tzv. blok tarifnog obračuna podrazumijevao skokoviti rast jedinične cijene struje, a što nije dozvoljeno FERK-ovim Pravilnikom o metodologiji za utvrđivanje cijena za snabdijevanje električnom energijom kod javnog snabdjevača.

Rušenje „ugleda“ partokratskog koncerna ogrezlog u korupciju

Svoje nezadovoljstvo izazvano FERK-ovim odbijanjem zahtjeva za blok tarifnu pljačku potrošača, uprava Elektroprivrede je tri sedmice kasnije pretočila u verbalnu paljbu po Regulatornoj komisiji za energiju u FBiH. Osim što je u svom saopćenju od 17. maja 2024. istakla kako je FERK „neargumentovano odbio zahtjev“ za povećanjem cijena uvođenjem blok tarife, nova partokratska uprava JP EP BiH je svoju drskost u javnom prostoru podigla na novi nivo, optuživši ni manje ni više nego tržišnog regulatora da koncernu narušava nadaleko poznati i priznati ugled:

„…razlozi njegovog odbijanja narušavaju ugled Elektroprivrede BiH, dovode do zabuna u javnosti i kreiranja negativnog stava prema kompaniji, saopćeno je iz Elektroprivrede BiH.“

Bljujući vatru po članovima Regulatorne komisije, iz Elektroprivrede ipak nisu objasnili javnosti kako je to konkretno pomenuta odluka FERK-a „narušila ugled“ ovog koncerna, te kako je ista dovela do zabune u javnosti i kreirala negativan stav prema kompaniji.

Ovakav agresivan stav jednog učesnika na strujnom tržištu prema Regulatoru tog istog tržiša (FERK) koji mu je i izdao dozvolu za rad, otvara jedno drugo pitanje: O kojem ugledu novi direktor JP EP BiH instaliran po starom principu partokratije, ustvari govori?

Kakav uopšte ugled može da ima jedan partokratski bastion, najveće javno elektroprivredno preduzeće u državi, kojim bez izuzetka kabadahijski, netransparentno i vrlo često kriminalno upravljaju političke partije koje obnašaju vlast? Da li je rukovodstvo JP EP BiH, govoreći o „ugroženom ugledu“ mislilo na ugled kompanije otete od građana iz prošlog političkog sistema, čijim se vodećim ljudima, još uvijek sudi zbog nepotističko-stranačkog zapošljavanja (vidi sudski slučaj: „Zukić i ostali“), a gdje se za radno mjesto plaćalo (a vjerovatno i dalje plaća) desetinama hiljada KM?

Da li možda novi direktor JP EP BiH i novi NO pod „ugledom koji je ugrozila odluka FERK-a“ podrazumijevaju „ugled“ kompanije koja je ulupala stotine miliona KM na netransparetne i zakonski vrlo upitne javne nabavke (vidi pod: Grabovica Elvedin i obnova fasade upravne zgrade JP EP BiH) i u kojoj političko podaništvo u kombinaciji sa nestručnim i neodgovornim upravljanjem podobnih likova ne dozvoljavaju da se u toj kompaniji čuje glas struke koja zagovara zakonito upravljanje zasnovano na stručnim kompetencijama, umjesto na partijskoj pripadnosti direktora.

Kakav to ugled može da ima jedan notorni koruptivni koncern, čije sve dosadašnje uprave uz aminovanje svih dosadašnjih nadzornih odbora, godinama opstruiraju (pod raznim izgovorima) berzovnu registraciju JP EP BiH koja bi omogućila da prodaja viškova struje Elektroprivrede postane transparentna i mnogo isplativija od višedecenijskih štetnih netransparentnih ugovora sa švicarskim i slovenačkim nakupcima, koji od te iste struje prave stotine miliona KM profita sa jednim ili dva zaposlena radnika u BiH?

Da li se radi o ugledu JP EP BiH koja je, kao vladajuće društvo koncerna, uz instrukcije i asistenciju svih dosadašnjih federalnih vlada, dozvolila da se u jamskim rudnicima u koncernu ugalj još uvijek eksploatiše na stravično opasan način, kako je to rađeno prije više od sto godina. „Ugled“ je izgleda tako dobro skriven da ga običan svijet ne može vidjeti. Možda je taj i takav „ugled“ zakopan duboko u opasnim rudničkim jamama u kojima stotinama metara pod zemljom, rudari, kopajući ugalj krampama i tovareći ga na istrošene trake lopatama, a sve kako bi ga iskopali dovoljno i za plate 2.500 viška zaposlenih u rudničkim administracijama, često ginu i bivaju teško povrijeđeni u iznenadnim odronima, gorskim udarima i eksplozijama metana ili u zastrašujućim izbijanjima podzemnih voda. Sve to dok se gore u udobnim direktorskim foteljama smjenjuju politički postavljene guzice sposobne samo za krađu i lopovluke.

Da li je Buljubašić, dojučeršnji potpredsjednik KO SDP Tuzla, bez iskustva u energetskom sektoru (izuzev članstva u nadzornom odboru JP EP BiH iz vremena prvog Nikšićevog mandata) mislio na ugled preduzeća kojem nedostaje inžinjera elektrotehnike i električara, a koje s druge strane ima ogroman višak administracije s maglovitim kvalifikacijama i koja je zapošljavana na drsko namještenim natječajima ili po bestidnom donedavno važećem sistemu zapošljavanja nazvanom „poznati kandidat“, a gdje su politički imenovani direktori vedrili i oblačili, provodeći naloge partijskih šefova ili sopstvenu samovolju, pri zapošljavanju rodbine, prijatelja i partijskih kolega.

Kada spominje narušeni ugled, da li direktor Buljubašić možda misli na reputaciju elektroprivredne kompanije koja je dokazani višedecenijski bahati nekažnjeni ekološki nasilnik čije politikom upravljane i instalirane uprave neodgovorno godinama lažu javnost obećavajući instaliranje postrojenja za redukciju zagađenja na svojim dvjema zastarjelim termoelektrana u Tuzli i Kaknju – dokazanim masovnim industrijskim trovačima i nerijetko ubicama građana.

Da li je baš FERK taj koji je svojom odlukom ugrozio ugled kompanije koja je, uprkos pompeznim periodičnim najavama izgradnje svega i svačega, u zadnje 32 godine napravila samo jednu vjetroelektranu, i to uzimajući strani kredit, jer sopstvenih para za investicije u nove elektrane nema, uprkos milijardama godišnjih prihoda.

Da li je odluka FERK-a da odbije blok tarife ugrozila i nadaleko poznati međunarodni ugled kompanije, koja je više od 15 godina javnosti prodavala prljavu bajku o izgradnji bloka 7, „generacijskom projektu oslobođenom od korupcije“, i koja je redovno bez obzira na ogromne novce plaćene „ekspertskim advokatskim timovima“ redovno gubila desetine milona teške arbitraže kako sa stranim kompanijama (vidi pod: Strabag) tako i sa Sekretarijatom Energetske zajednice? Da li će taj svoj međunarodni ugled spasiti Elektroprivredu u predstojećoj arbitraži kojom se pokušava spasiti već uplaćenih 214,70 miliona KM kineskim „poslovnim partnerima“?

Da li se ugled kompanije može temeljiti i na:

  • ograđenoj ledini za koju je potrošeno 20 miliona KM na kojoj neće biti planiranog bloka 7 ili
  • riskantnoj hipoteci za kredit u ime koje je založen blok 6 TE Tuzla i poslovno-tehnička zgrada uprave koncerna?

Da li je to ugled kompanije čiji su čelni ljudi još do juče uporno pričali kako će porez na CO2 zaobići struju iz „naših“ termoelektrana, te da će struja iz „naših“ termoelektrana još dugo biti po cijeni konkurentna na međunarodnom tržišu?

Da li je to možda ugled ostvarenih gubitaka u 2023. godini koji je prešao 140 miliona KM. Podsjetimo da je Buljubašić, prvo izjavljivao da je gubitak kompanije u prvih 8 mjeseci bio 55 miliona KM (Bloomberg, 25. oktobar 2023), potom da je zatečeni gubitak ustvari 67 miliona KM (FENA, 2. mart 2024) te da će do kraja 2023. ukupan gubitak biti oko 80 miliona KM.

Na kraju krajeva, postavlja se jedno sasvim logično pitanje: Kako se može narušiti nešto što, ustvari, ne postoji?

Novi cjenovni linearni model ili linearna pljačka građana

Nakon odbijanja FERK-a da udovolji zahtjevu za povećanjem cijena struje uvođenjem diskriminatornih blok tarifa, samo naivni su mogli očekivati da će JP EP BiH, odnosno premijer Nikšić i njemu podređeni ljudi iz stranke koji su instalirani na ključna mjesta u energetici u FBiH, odustati od daljnjih pokušaja zavlačenja ruku u džepove građana.

Zaista, 27. maja 2024. generalni direktor JP EP BiH, sada već imenovan na mandat od četiri godine, Sanel Buljubašić, branitelj „ugleda“ JP EP BiH, će obavijestiti javnost da je Elektroprivreda FERK-u podnijela novi zahtjev za povećanjem cijena struje, ne propuštajući da ponovo javno iskaže žal za odbijenim nezakonitim blok-tarifama:

„Cjenovni model s tri tarife je bio dobar i održiv prijedlog … ali i dobar model za naše građane… Odbijanje predloženog cjenovnog modela s tri tarife, izrađenog u svrhu stimulisanja efikasnijeg korištenja električne energije i smanjenja potrošnje, izazvalo je potrebu za novim postupkom koji će osigurati stabilnost i funkcionalnost sistema.”

Prevedeno na jezik smrtnika, Buljubašić je najavivši „novi postupak“ i linearno povećanje cijene struje svim domaćinstvima i drugim potrošačima koji se snabdjevaju u okviru javne usluge, ustvari poručio građanima: Kad vam nisu valjale blok tarife, sad ćemo da vas sve linearno opljačkamo.

Dan nakon što je Buljubašić predao novi zahtjev za povećanje cijena struje FERK-u, njegov partijski šef i premijer Vlade FBiH Nermin Nikšić je pojačao pritisak na Regulatornu komisiju, rekavši da je „FERK odbio prethodni prijedlog znajući da idu… Sad se oni malo tu trude da štite interes Elektroprivrede od njih samih…”.

Bez obzira na gotovo poslovičnu Nikšićevu konfuznost u javnom nastupu, koja ponekad graniči sa besmislenošću i disleksijom, u ovoj izjavi najmoćnijeg čovjeka izvršne vlasti u FBiH se jasno iščitava neprimjereni pritisak na postojeći sastav FERK-a, kao i poruka novim članovima.

Navedimo i to da je novi zahtjev za povećanje cijena struje Buljubašiću odobrio, njegov stranački kolega i novoimenovni predsjednik NO JP EP BiH, Vedran Kaser.

Keser je zamijenio na ovom mjestu drugog SDP-ovca Ženju Ljubuškića, koji je s mjesta v.d. predsjednika NO JP BiH, bez iskustva u elektroenergetici, uspješno dalje lansiran, partijskim daljinskim komandama, ovaj put direktno u NO Lutrije BiH (pitanje kojem ne mogu da odolim je: da li je za članstvo NO Lutrije dovoljno da ste nekad kupili LOTO listić). Prema dostupnim informacijama, Kaser je diplomu IT inžinjera stekao na fakultetu informacionih tehnologija privatnog Univerziteta Slobomir P, tačnije na njegovom isturenom odjeljenju u Doboju. Novi predsjednik NO JP EP BiH je član Glavnog odbora SDP, što njegove stručne kvalifikacije čini vjerovatno još snažnijima. Nepostojanje ikakvog iskustva u elektroenergetici prema kadrovskoj politici njegove stranke očito da nije bila prepreka da diplomac sa Univerziteta Slobomir P, bude imenovan na čelo nadzornog odbora najveće elektroenergetske kompanije u državi, koja zapošljava više od 4.000 radnika i ima godišnji obrt veći od milijardu KM.

Kako povećanje cijene struje od 23% predstaviti kao povećanje od „samo“ 10% ili kako funkcioniše matematika laži

U tabeli su prikazane nove cijene električne energije za domaćinstva i ostalu potrošnju u javnoj usluzi snabdijevanja, a koje je je 27. maja 2024. zatražila JP EP BiH. Usvoje li se biće primjenjivane od 1. augusta ove godine:

U pokušaju da povećanje cijena električne energije za građane pokaže nižim nego što jeste, uprava JP EP BiH ponovo u isti koš trpa stavke „energija“ i „mrežarina“, tvrdeći da će tako „ukupna cijena struje i mrežarine porasti za oko 10%“. Ovu matematičku manipulaciju, (dez)informativni mediji su bez ikakve provjere prenijeli, mada je za istu bilo potrebno poznavanje osnovnih računskih operacija. Pri ovoj manipulaciji sa „ukupnom tarifom“ ignorisana je činjenica da se radi o dvije različite usluge (stavke) na računu – snabdijevanje električnom energijom i distributivne mrežarine. Po novom zakonu o električnoj energiji snabdjevač (subjekat koji vam prodaje struju) i operator distributivnog sistema (ODS), odnosno subjekat koji obezbjeđuje da struja mrežom dođe do vas, moraju biti finacijski odvojeni. To znači da su snabdjevač strujom i mrežni operator dva odvojena računovodstvena subjekta.Ovo neophodno računovodstveno razdvajanje JP EP BiH decenijama odbija da učini, kako bi finacijski tokovi u koncernu i dalje ostali zamućeni.

Ono što JP EP BiH izbjegava da kaže je da se zahtjev za povećanjem cijena struje odnosi samo na elektičnu energiju, a ne na mrežarinu. Stoga je pokušaj da se obje stavke stave u isti koš manipulativan, te ima za cilj da se stvori dojam da se podneseni zahtjev za povećanjem cijene struje odnosi i na mrežarinu. Naprotiv, tarifni stav za mrežarinu se određuje po sasvim drugom zahtjevu, a kojeg FERK obrađuje prema posebnoj metodologiji za određivanje cijene mrežarine.

Cijena struje za domaćinstva i neke kategorije „ostale potrošnje“ prema ovom prijedlogu bi porasla za oko 23%, a ne za za 10%, a kako mediji pogrešno navode, preuzimajući obmanjujuću tvrdnju JP EP BiH zasnovanu na sabiranju stavki „energija“ i „mrežarina“.

Povećanje cijene struje ili kako od građana uzeti dodatnih 43,8 miliona KM godišnje

Najavljujući „zbirno“ povećanje (mrežarina i struja) od samo 10%, mediji se nisu bavili važnim pitanjem koje glasi: Koliko će građane godišnje dodatno koštati planirano povećanje cijene struje? Stoga pogledajmo u donjoj tabeli, koliko bi dodatnog novca ovo povećanje cijena godišnje donijelo JP EP BiH, odnosno koliko bi novca dodatno bilo izvučeno iz džepova građana kojima Vlada namjerava fakturisati cijenu lošeg upravljanja u koncernu, koja je prošle godine iznosila 140 miliona KM minusa. Prema tabelama koje su u zahtjevu FERK-u poslane od strane Elektroprivrede, prihod bi se, planiranim povećanjem cijena struje za pomenutih sedam kategorija javnog snabdijevanja povećao za ukupno 43,80 miliona KM, odnosno sa sadašnjih 251,30 miliona KM porastao bi na 295,10 milion KM na godišnjem nivou.

Posmatrajući strukturu tog povećanja planiranih godišnjih prihoda od prodaje struje po kategorijama, većina ovih para bi bila uzeta iz kategorije domaćinstva. Tako bi 34,50 miliona KM (78,80% ukupnog povećanja) dodatnog novca bilo uzeto od domaćinstava, dok bi od ostalih potrošača u javnom snabdijevanju bilo uzeto dodanih 9,30 miliona KM (21,20%). Tako će, ovim skokovitim povećanjem cijena struje, iz već ispražnjenih  džepova građana Vlada kroz Elektroprivredu pokušati djelimično zakrpiti prošlogodišnju finacijsku rupetinu od 140 miliona KM, ali i drastično povećanje cijene uglja od 38% koje je odobreno od strane Nikšićeve vlade u vrijeme kad je svjetska cijena uglja uveliko padala.

FERK under pressure

Ukratko, argumenti za skokovito a time i nedozvoljeno povećanje cijene struje za javno snabdijevanje navedeni u zahtjevu Elektroprivrede nisu dovoljno pojašnjeni. Ti su argumenti zbunjujući i nejasni a u nekim dijelovima i kontradiktorni. Pojedinačni elementi koji ulaze u troškove proizvodnje struje u Zahtjevu nisu niti navedeni, a što je bila obaveza podnositelja zahtjeva. Spajanje cijene mrežarine i energije u objašnjenju zahtjeva, a u svrhu stvaranja privida da je procenat povećanja 10%, a ne 20% je zahtjev učinio dodatno konfuznim.

FERK ima u ovom slučaju pravo, ali i obavezu da od JP EP BiH zatraži dodatno pojašnjenje zahtjeva ili da podneseni zahtjev sam koriguje, te kao regulator sam predloži iznos povećanja cijene. Da li će pritisak politike pobijediti Zakon, ostaje da vidimo već danas. Vrlo je moguće i da se odluka prolongira (rok za rješavanje zahtjeva je 60 dana od dana zaprimanja istog), te da odlazeći sastav FERK-a prebaci vrući krompir povećanja cijene struje građanima u ruke novog sastava Regulatorne komisije koju Dom naroda Parlamenta FBiH bira za dva dana. Tako bi odobrenje povećanja cijene struje, koje je i u ovom, kao i u onom odbijenom zahtjevu ponovo skokovito, moglo postati prva u nizu gorkih pilula ili prva od grupe „žaba“ planiranih za gutanje i za vatreno krštenje novog saziva FERK-a, a sve po želji i zamisli premijera Nikšića, koji je više puta dokazao da je sklon prijetnjama u slučaju neposluha. Čak i ako se radi o jednom neposlušnom regulatornom tijelu.

nomad.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close