Bijela boja latica cvijeta predstavlja stradanje, zelena u središtu cvijeta nadu, a 11 latica simboliziraju 11. juli 1995. godine.
Napravljen je u želji da se najveća stradanja ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata nikada ne zaborave i ne ponove, stoga srebrenički cvijet predstavlja simbol borbe protiv genocida i ubijanja ljudi.
Cvijet “Sjećanje” prvi put je javnosti predstavljen 1. jula 2011. godine, a osmislile su ga žene iz udruženja “Gračaničko keranje” koje vjeruju da nijedna majka na ovom svijetu ne smije ukopati svoje dijete.
– Tog dana podijelile smo oko 15.000 cvjetova širom BiH. Ideju za izradu cvijeta predložio nam je tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, jer je Srebrenici trebao simbol sjećanja na nevino stradale u genocidu i borbe protiv genocida – kazala je Feni predsjednica Udruženja “Gračaničko keranje” Azemina Ahmedbegović.
Dodala je da ne zna koliko je do sada napravljeno cvjetova, kao što se ne zna ni broj ubijenih u BiH tokom rata. Međutim, cilj je kako kaže da svaka od 350 članica, napravi onoliko cvjetova koliko je ubijeno Srebreničana.
– Kad nas ne bude, ostat će cvijet koji će pričati tužnu priču o Srebreničanima, jer ona pripada svima nama – poručila je.
Naglasila je da je članica njihovog udruženja Jasmina Camdić prvobitno napravila nekoliko uzoraka cvjetova od svile i pamuka, od kojih je izabrana konačna vizuelna verzija srebreničkog cvijeta.
Udruženje je autorski zaštitilo ovaj cvijet i obavlja kontrolu kvaliteta izrade. Dodala je da im je vrlo bitno da se srebrenički cvijet ne komercijalizira, već da se vodi briga o njegovoj kvaliteti.
– Cvijet prave žene koje nisu zaposlene i koje kvalitetno izrađuju rukotvorine, jer izrada cvijeta u sebi nosi vrlo važnu poruku, a to je da ruka žene ima brigu i ljubav prema svojim najdražim. Neke od tih žena ostale su same da se bore kroz život, jer su izgubile muževe, očeve i sinove. Cvijet im pomaže da se ekonomski osamostale i da na dostojanstven način pokušaju nastaviti dalje – objasnila je Ahmedbegović.
Kolektivna dženaza 11. jula u Memorijalnom centru u Potočarima bit će klanjana za 127 žrtava, među kojima je 12 maloljetnika.
Najmlađa žrtva je četrnaestogodišnji Avdija (Emin) Memić. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenica, na području Zvornika, a bit će ukopan zajedno sa svojim amidžom Avdurahmanom i njegovim maloljetnim sinom Halilom, koji je imao šesnaest godina kada je ubijen.
Najstarija žrtva je Mustafa (Hajro) Hadžović. Rođen je 1918. godine, a njegovi posmrti ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenica-Zvornik.
Do sada je u Potočarima ukopano 6.377 žrtava.
(FENA)
