Mostarski Srbi: Istinom tražimo spas!

Molim vas, da svi vi koji govorite ili pišete o Mostarskim Srbima, recite „popu, da je pop, a bobu da je bob“, pa nastavite priču.

„Prema saznanjima portala StarMo, diplomatski krugovi u Sarajevu su zabrinuti, zbog stalnih podjela i prepucavanja među političkim i javnim predstavnicima loklanih Srba u Mostaru, te dolini rijeke Neretve.“

U svojoj moždanoj memoriji, prebogatoj mnogim čipovima životnoga iskustva i ličnih saznanja, uvijek kada se istinski ne saopšti „popu, da je pop, a bobu da je bob„  aktivira se iritirajući čip, a povodom slijedećih konstatacija;

Mostarski portal StarMo, ovih dana je objavio informaciju pod naslovom;

Mostarski Srbi, od povratka do podjela. Gle čuda, da su diplomatski krugovi u Sarajevu zabrinuti zbog stalnih podjela i prepucabanja među političkim i javnim predstavnicima lokalnih Srba u Mostaru. Rekao bih ništa čudno, sve dok se međunarodni faktori i diplomati svojim dolaskom i razgovorima u Mostaru susreću i razgovaraju sa Vladikom i njegovim pajdašima, koji se služe retorikom i ideološkim zabludama svoga mentora iz Banja Luke, tzv. „dodikovštinom“ zar se mogu i očekivati neke pozitivnije informacije o Srbima u Mostaru. Kao vjerski vjerodostojnici, angažovani u svojoj prljavoj i velikosrpskoj nacionalističkoj retorici, kao pobjegulje, vraćaju se u Mostar sa nekom mržnjom, prije svega prema nama Srbima koji smo ostali sa svojim komšijama i susjedima, u svojoj Bosansko-Hercegovačkoj i jedinoj domovini, da je branimo i odbranimo koliko smo uspjeli, od agresivnih elemenata Vožda i Poglavnika. Po njihovom scenariju, nužno je bilo izvršiti podjele i razvrstavljanje Srba u Mostaru i šire, na neke „rezervne„  kako to veli Vladika i ove druge, njihove povratničke „dodikovce“.

Njihova informatička mašinerija svakodnevno u jutarnjim izvještajima Radio televiziji Republike Srpske, u stilu „gebelsčića“ i jezikom „gatalicom“ informiše njihove Srbe o stanju i događajima u gradu Mostaru.Tako su svi viđeniji građani Srbi, ovi normalni i privrženi svome gradu i zajedništvu svih njegovih građana, na kraju svoga imena dobili i nastavak „oglu“, kao Ratkooglu, Željkooglu i dr. čime se želi prikazati neki turcizam i njihova pripadnost ili neposredna saradnja sa svojim komšijama Bošnjacima. Ovo su jasni signali velikosrpskoga nacionalizma i njihove mržnje prema drugima u ovome gradu.

Kaže naš narod; „ako laže koza, ne laže rog“  pa se mogu lijepo poslušati snimljeni izvještaji iz Mostara za radio Republike Srpske i riječi njihovoga saradnika. Isto tako, lažno predstavljanje redovnih Božićnih prijema u organizaciji,  jedne i jedine prave i priznate SPKD „Prosvjete“ u Mostaru, gdje se uvijek okupljaju pravi Mostarci, svih konfesija, a ne i samo hodže, kako se želi zlonamjerno prikazati, jer popova nacionalista i nema, niti su poželjni ovome građanstvu, ovim prigodama i skupovima. Ovo je svakako rezultat nakaradnog, ignorantskoga i nacionalističkoga djelovanja i unijetih podjela među građanima srpske nacionalnosti, upravo od strane vjerskih duhovnih vođa, koji su se okrenuli vođenju prljave politike svojih mentora. Nažalost, njihova „Prosvjeta“ je po Palama dijelila odlikovanja svojim Haškim psihijatrima, a to baš nije moguće isto raditi i tako djelovati i u ovome gradu, sa postojećom SPKD  „Prosvjetom“.

„“Strance” brine potpuni raskol unutar, ionako male srpske zajednice, a što se posebno očituje kroz primjer postojanja dva udruženja SKD Prosvjeta, ali i stalnim sukobima niskog intenziteta između dvije grupacije, koje pretenduju da artikuliraju interese mostarskih Srba.“/StarMo/.

Zašto javni izvještači, novinari i dr. ne sagledaju i iznesu sve istinske informacije našim građanima, a ne ovakve paušalne ocjene i predviđanja, koja se zlonamjerno plasiraju i strancima i domaćem stanovništvu. Preporučujem čitaocima da na internetu pročitaju moj članak „Mostarski Srbi“.

„Izostanak političkog konsenzusa, smatra se doveo je do političke marginalizacije Srba u Mostaru, koji zbog vlastitih sukoba, mogu u najboljem slučaju biti samo političko sredstvo u rukama hrvatskih ili bošnjačkih stranaka. Tome značajno doprinosi i stav vladajuće garniture u Banja Luci, koja mostarske Srbe želi približiti HDZ-u, ali se većina povratnika tome protivi.“ /StarMo/

Dolaskom i djelovanjem, ovakvih politikantskih diletanata, sa Dodikovom ideologijom i pritajenim koalicijskim savezništvom sa strankom HDZ-a, u intresu očuvanja i svoje tvorevine Republike Srpske, kao i podržavanja nakaradne tvorevine Herceg Bosne, stvorenih u agresiji, u politički život grada Mostara nastoji se minizirati značaj i uloga Srba, kao trećeg veoma značajnoga subjekta u stabilnom djelovanju i postojanju, nekada prelijepoga ambijenta grada Mostara. Ignorišući postojeće Srbe, koji su bili i opstali cijelo vrijeme agresije u gradu, promovišući sada neke kvazi prosrpske nacionalističke patriote „dodikovce“  kao jedino moguće i autentične predstavnike Srba u gradu, samo je kamen smutnje i nesrećni jezičak na vagi dobrih međusobnih odnosa, što je zaista prepoznatljivo i rekao bih da to još uvijek mnogi naši sugrađani ne prepoznaju. Zar mogu stranke iz Republike Srpske da kandiduju i da biraju svoje kandidate u sistemu izbora i da to budu istinski i jedini Srbi koji će se deklarisati predstavnicima svih Srba u gradu.

Naša šira javnost, malo zna, da je evo ovih dana upravo umro i sahranjen jedan građanin Mostara, veliki čovjek po svojoj ljubavi i djelima, Srbin je od ovih dobrih i normalnih, koji je i u ratu i poslije rata činio velika djela i doprinosio današnjem boljitku svojih sugrađana i povratnika, kao i svakome građaninu, kojem je bila potrebna bilo koja pomoć, generalni dugogodišnji sekretar SPKD Prosvjeta i njen osnivač. Neposredni sam sudionik i svjedok, kada se angažovao na obnovi Ćorovića kuće i povratka spomenika Aleksi Šantiću,na povratku naših sugrađana Mostaraca, razgovorima i pozivima u Nevesinju, Gacku, Trebinju i drugim njihovim destinacijama, na uređenju i održavanju  srpskoga groblja, na organizaciji mnogih sahrana povratničkih porodica, na popravci stare pravoslavne crkve, na organizaciji Šantićevih pjesničkih susreta i drugih manifestacija u organizaciji  SPKD „Prosvjeta“  u Mostaru. Kao izuzetno angažovani politički radnik, vijećnik Gradskoga vijeća u dva saziva i njegov Predsjednik, pored niza drugih njegovih angažovanja i doprinosa, kao predstavnika iz korpusa srpskoga naroda u ovome gradu, nažalost od istih tih vjerskih vjerodostojnika i njihovih „gebelsćića„ bio je ignorisan, jer je to bio naš Ratako Pejanović, a njihov „Ratkooglu“.

Naš narod kaže, da se vrijednost i istinska veličina čovjeka i ljudskoga bića, po njegovim djelima i sveukupnom njegovom radnom i životnom doprinosu, može sagledati i po veličini i prisustvu svih njegovih poštovalaca lika i djela, po veličanstvenoj i dostojanstvenoj sahrani, kakvu je imao naš dobri i nezaboravni Ratko Pejanović ili naš Rale, kako smo ga sa milošću i zvali.

Istina je, da se na sahrani i komemoraciji, nisu pojavili i svi oni „miševi i mišići“ koji su ga ignorisali i omalovažavali za njegovoga života, jer je mnogo činio i učinio za svoj srpski rod i narod u ovome gradu, ali se uvijek družio i nalazio zajednički jezik i sa svojim komšijama i susjedima, govorio je bosansko-hercegovačkim jezikom, ali se nije nikada služio „šagoljicom“ i „gatalicom“.

Molim vas, da svi vi koji govorite ili pišete o Mostarskim Srbima, recite „popu, da je pop, a bobu da je bob“, pa nastavite priču.

Srećno i sa poštovanjem,  Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Mostar, septembar 2013 god.

tacno.net