Mogu li Bošnjaci preživjeti još jednu nacionalnu avanturu?

I bí Kongres! Pojaviše se kongresmeni, održaše se govori, imenovaše se radne skupine i komisije (šta god), podijeliše se funkcije, raziđoše se i šta sad. Ništa. I najopušteniji i najležerniji su svjesni da je Bošnjacima egzistencijalno potrebno, neophodno, nešto što će ih na neki način izvaditi ili izvesti iz stanja u kojem smo, ali…
(autor: Edin Urjan KUKAVICA)

Šta može i treba određivati stav jednog Bosanca, Bošnjaka i muslimana prema Svjetskom bošnjakom kongresu? To su sljedeće činjenice:

Providna maskarada

da je (1) Kongres (bio) šarolika skupina koja, uprkos raznolikosti, samo naizgled podsjeća na predstavnike svih Bošnjaka. Prije svega previše je poznatih lica kojih smo se do sada nagledali u svim i svakakvim ulogama, uglavnom oko “sultanskih sofri”;  drugu skupinu teško je prihvatiti kao uzore. Pogotovo one koji se braneći razloge i Platformu Kongresa u istom tekstu pozivaju na Fridriha Ničea i Kur'an časni; treću skupinu čine bivši i aktuelni službenici IZ, od kojih se mnogi mogu naći i u prve dvije skupine; i četvrta skupina koja može stati pod nazivnik “izvjesni…”. Postoji skupina koja se može kategorizirati kao “zalutali”, ali oni su najmanji problem jer će svakako uskoro sami otpasti. Problem je što se među njima ne nalazi veliki – ogroman – broj neupitno čestitih, časnih, obrazovanih i neukaljanih ličnosti koje bi, osim što predstavljaju elitu bošnjačke intelektualne misli, svojim prisustvom pokazali ozbiljnost Kongresa kao rješavatelja bošnjačkog “Gordijevog čvora”.

da je (2) Platforma za osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa objavljena na internetskim stranicama Rijaseta IZBiH i srodnih stranica, čime se cijeloj stvari daje ton i kontekst u koji temeljna vjerska institucija muslimana u Bosni i Hercegovini u postcerićevskom oporavku, uopće ne treba, a vjerujem i ne želi. Imajući na umu činjenicu da se IZBiH još nije javno odredila prema Kongresu, a ni prema osnivačima, malo zbunjuje vodeća uloga sandžačkog muftije, kao i prisustvo bivšeg naibu-reisa i muftije mostarskog.

Napominjemo da je vjerom motivirani nacionalizam ili kleronacionalizam, doktrinarna postavka neprijatelja bošnjačkog nacionalnog osvješćenja. Nisu li onda u pravu oni koji identificiraju ovaj bošnjački nacionalni napor, koji predvode vjerske ličnosti, sa stoljeće i po starijim srpskim i jedva nešto mlađim hrvatskim? Ne podsjeća li to sve na providnu maskaradu “panbošnjaka” kao znakovito jeftinijeg pandana velikosrbima i velikohrvatima? I, najgore od svega, nije li bitka koja se s ovolikim zakašnjenjem vodi protivničkim oružjem unaprijed izgubljena?

da, (3) ozbiljnu opasnost predstavlja selektivno pozivanje na kur'anske ajete od nekih tumača ciljeva Kongresa, čime se unaprijed odnosi unutar bošnjačkog korpusa neprihvatljivo i nepristojno radikaliziraju (ko nije s nama – protiv nas je!). To, kao obostrani stav, uopće ne mora biti netačno, ali isto tako ni tačno. Ali, to načelo nikada i nikome nije donijelo ništa dobro. Izbori kur'anskih ajeta i njihovo tumačenje po svojoj pameti i vlastitom nahođenju ne samo da nije dopušeno nego je i vrlo opasno. Ne bi li, pita slobodnomisleći Bošnjak i musliman, bilo logično i potrebno pozivati se na cijeli Kur'an, od Euzu-bismillah i Fatihe do suretu'n-Nâs? U svemu tome je (4) previše emocija i nacionalromantizma; pozivanje na patriotizam kontekstualiziran u nacionalromantizam nikada nije dobro.

Nadalje, tu je i ( 5) pozivanje na nastavak tradicije Bošnjačkog sabora iz 1993. godine! Uh! Ne daj Bože!

(6) Spisak institucija kojima SBK daje podršku i nameće se kao “krovna institucija”: Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), Bošnjačka nacionalna fondacija (BNF), Matica bošnjačka (i drugih organizacija od nacionalnog značaja)?! Najprije, nisu li to isti ili uglavnom isti ljudi (?), a odmah potom, ako, osim starih i poznatih, imamo toliko novih institucija koje u svom naslovu ističu nacionalni identitet, čemu još jedna, makar i “krovna”?

Neće li onda zlobnici, koji su osnivanje BANU-a prokomentirali kao jedinu priliku da Cerić i Zukorlić postanu akademici osnivanjem vlastite akademije, osnivanje Kongresa prokomentirati tvrdnjom da je to jedini način da članovi Odbora za osnivanje postanu “kongresmeni”? Međutim, neuporedivo ozbiljniji problem je šta će ova “krovna institucija” koordinirati, jer nije mi poznato da spomenute i obuhvaćene organizacije i institucije imaju ikakvih aktivnosti osim osnivanja i formiranja radnih tijela i komisija.

Tome u prilog govori i činjenica:

da je (7) Platforma za osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa, prepuna floskula i ponavljanja, te tendenciozno i pretenciozno samopritvrđenih prava na sve Bošnjake i sve bošnjačko… i to bez šire i javne konsultacije s predstavnicima, ako ne svih, makar većine  Bošnjaka!

Drzak zavjet

Međutim, ono što me najviše ubolo u oči jeste tumačenje “duha bošnjačkog nacionalnog zavjeta” (po kojem je) “svaki Bošnjak odgovoran za drugog Bošnjaka!” Kad su i zar su i Bošnjaci, nakon što su se nacionalno osvijestili, prestali biti ljudi (i vjernici) koji su, svaki za sebe, pred sobom i pred Bogom, odgovorni za vlastite postupke? Ne kažem, velikom broju Bošnjaka na javnoj sceni potreban je “starateljski nadzor”, ali ovakav “nacionalni zavjet” doista je nesmotren i neodgovoran, da ne kažem drzak i bezobrazan. Osim navedenog čudi (čitaj: brine) izostanak javne reakcije, kako one za tako i one protiv. Tim prije što su i Bošnjaci i njihovi neprijatelji svjesni značaja potrebe unutrašnje (re)organizacije te potencijalne opasnosti koju za nacionalni moral može imati još jedna upropaštena prilika. Allahov Poslanik muslimane upozorava da se tri stvari ne mogu vratiti: odapeta strijela, izgovorena riječ i propušena prilika; ovdje je riječ o sve troje!

Dakle, bí kongres, kongresmeni učiniše što učiniše. I šta sad? Ništa. Previše već viđenih i već viđenog, floskula i načela bez konkretnih prijedloga i aktivnosti; još jedna međusobna podjela funkcija to zasigurno nije, a i to je već previše puta viđeno. Svjetski bošnjački kongres nije neophodno loša ideja, ali i najplemenitije ideje vrijede onoliko koliko vrijedi njihova realizacija. Ruku na srce, ovaj kongres je u najmanje po sedam gore navedenih osnova izuzetno loše počeo. Riječ je o više-manje privatnom poduhvatu i opasnoj avanturi u koju je skupina ljudi na kocku – i neprijateljima, na pladanj – stavila: još jednu bespotrebnu instituciju koja nas može skupo koštati, još jednu podjelu Bošnjaka, ovaj put na one za i one protiv ne bošnjaštva, nego ove skupine ljudi, veliki broj Bošnjaka “otjerala” u neizvjesno bosanstvo.

Dnevni avaz

Edin Urjan Kukavica rođen je u Sarajevu 1967. godine. Nekoliko godina pohađa predavanja iz fikha, akaida, Kur?anske logike, hadisa i tefsira kod šejh Akbar Aydija, a zatim biva pozvan u blizinu Sejjida šejh Mesud-ef. Hadžimejlića. Bejat svome šejhu daje 2001. godine, koji ga 2006. promovira u svog vekila, a 2008. u šejha tarikat-i nakšibendijje-husejnijje. 2009. prima hilafet tarikat-i rifa'ijje-sejadijje, te još jedan hilafet tarikat-i nakšibendijje sa ruku Sejjida šejha Husejna Dža'fera Tajjara. Šejh Edin Urjan Kukavica je pisac, autor dva romana, velikog broja objavljenih autorskih tekstova i knjiga prijevoda, mahom sufijske literature.