Kultura

“Misterija kamena – saga o selu”

Hasan Hujdur

MISTERIJA KAMENA

Saga o selu

 

 

Esad BAJTAL

 

Rukopis autora Hasana Hujdura Misterija kamena – saga o selu, predstavlja nam se kao događajno-psihološki dinamična i doživljajno zanimljiva spisateljska forma.Sa – za sagu karakterističnim i, dodatno, personalno-autorski obojenim – obilježjima usmenog pripovjedačkog stila.Stila, koji najprije zatiče, a onda počinje daplijeni, čitaoca sviklog na sterilnu, standardom uštirkanu i namjenski,do beživotnosti ispeglanu knjišku rečenicu. Kad se tometradicionalnom doda povremeni, semantički dobro pogođen upad pojmovnog inventara našeg vremena, onda imamo posla sa, grubo govoreći, konglomeratom neobičnejezičke igre, kojom autor ukršta, i značenjski boji,davna vremena i sadašnje događaje,fingirajući, na doživljajnoj ravni čitaoca, privid dogodanjihovepsihološke istovremenosti i prepletenosti.

 

Sa stanovišta radnje i strukture rukopisa, Selo iz podnaslova rukopisa (Saga o selu) se doima kao glavni junak i životna pozornica kojom vitlaju centrifugalne sile ratnih povijesti.Raznoseći, poput pješćane oluje – širom planete, nezaustavljivom neumitnošću Sudbine – njegove zbunjene mještane, razbacujući ih širom beskraja nesagledive nigdine od studene Skandinavije do vrele Australije.

Ali, nikada nepovratno.

U stalnoj potrazi za sobom, centripetalna moć nostalgije, vraća ih njihovomSelu, kao onoj tački iskona koja čuva Tajnu vlastitog identiteta, simbolički zakrabuljenog u zagonetku travom zaraslog i mahovinom prekrivenog natpisa,pisanog na mistički nepoznatom jeziku prastarog kamenog nišana, koji pokreće lančani nemir semantički dešifrujućih napora, i nikad dovršenih potraga i traganja za značenjem uklesane poruke.

 

Ta povijesno-dramatična igra ljudima i njihovim životima, na vjetrometini ukrštanja ideologija, običaja i spletova,idejno antagonističkih, aksioloških ljestvica, pruža autoru spisatljski izazovnu šansu.Koju on deskriptivno, i vrlo vješto koristi da,praćenjem životnih tragova pojednačnih likova, kritički sagleda i osvijetli kolopletski zamršen sudar događaja i neobičnih ljudskih sudbina.U tom smislu, kao poseban specifikum i vrijednost rukopisa, doima se maštovita kombinacija autorske imaginacije i stvarnih činjenica života, koja čitalačkom doživljaju daje narativnu širinu i osebujni kolorit sudbinske nepredvidljivosti.

 

U pitanju je dramatski dinamičan tekst pun spoznajnih obrata, čiju zagnetnost osvjetljavaju deskriptivno-psihološki osjenčeni pasaži autorskog tumačenja neprozirno tamnih slojeva i pozadina, naizgled uobičajene ljudske svakodnevnice na kojoj se odvijaju neobične ljudske drame tzv. običnog, malog, seoskog čovjeka.Čovjeka kojeg, subinski nemilosrdno, mimo njegove volje i potrebe, nemilosrdno šibaju vjetrovi planetarnih ideološko-političkih sukoba (kao npr. SAD – SSSR – Kuba),što ključaju na uzavreloj granici ratne katastrofe, s kojom, objektivno, u svojoj seoskoj zabiti, nedužni pojedinac, kao ni njegovoselo, nemajuama baš ništa zajedničko.

 

Ali, život ne pita …

 

Istovremeno, i sa druge strane, metodološko-spisateljski gledano, narativni i socijalni centar svoje uzbudljive sage, autor locira u harem seoske džamije, u kojoj, i oko koje se, logikom obrednih matrica, okupljaju mještani, sezonski dijaspora-posjetioci i pridošlice-povratnici. Jer, tragomporiva ljudske radoznalosti i dijaloške žeđi, džamija postaje ne samo mjesto susreta s Bogom, nego i topos društvenog okupljanja i razmjene tekućih informacija i političkih sagledavanja aktualnog trenutka. U tom kontekstualno iznjedrenom susretu svetog i svjetovnog, sakralnost Božjeg hrama biva povremeno žrtvovana logici i prećutnim zahtjevima pragmatsko-prizemne svakodnevnice pomodnih religiozusa.

 

Ukratko, pisan bez uobičajene navijačke ostraščenosti autora, na fonu krvavih povijesnih zbivanja, Hujdurov tekst, svojom životnom otvorenošćui idejnim poštenjem, nasuprot uobičajene naplavine etno-predrasudama opterećenih subjektivno pregrijanih narativa našeg vremena, preporučuje sam sebe domaćoj i regionalnoj čitalačkoj javnosti, kao spis moralno osviješćenog i plemenitošćurukovođenog autora.

 

Koji, na kušnji moralnog kantara, prije nego je baci na papir, ljudski odgovorno i značenjskipažljivo odmjeri i izvaga svaku svoju riječ.

 

 

 

Esad Bajtal

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close