Miodrag Petrović je rođen na dan šale 1. aprila 1924. u Kruševcu (Srbija), gdje je završio gimnaziju. Nadimak Čkalja dao mu je u djetinjstvu jedan prijatelj jer je bio suhonjav i štrkljav.
Umro je 20.10.2003. godine
Godine 1946. postao je član dramaturgijskog studija Radio Beograda. U pedesetim godinama prvi put se pojavljuje na državnoj televizije i tako postaje sve više i više poznat u tadašnjoj Jugoslaviji. Veliku popularnost stekao šezdesetih godina u TV-serijama i filmovima. Najbolje uloge imao je u serijama “Servisna stanica” (1959), “Ljubav na seoski način” (1970), “Kamiondžije” (1972), “Vruć vetar” (1980) i “Kamiondžije 2” (1983), kao i u filmovima “Orlovi rano lete” (1966), “Bog je umro uzalud” (1969), “Paja i Jare” (1973), “Avanture Borivoja Šurdilovića” (1980) i “Kamiondžije ponovo voze” (1984). Imao je i uspješnu suradnju s kolegom Mijom Aleksićem.
Za vrijeme Slobodana Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Glumac nije krio da živi u bijedi, a njegovo govor na dodjeli nagrade “Car Konstantin” se i danas spominje.
“Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Međutim, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, da se zahvalim prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje”, rekao je Čkalja samo godinu prije njegove smrti.
Tom prilikom je izgovorio i rečenicu koja je mnoge pogodila, a koja se i danas pamti.
“Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do kosti”, rekla je legenda bivše Jugoslavije. Njegov sin Čedomir Petrović kao i unuka Jovana Petrović naslijedili su talent glume od legendarnog Čkalje.
Miodrag Petrović Čkalja tiho je napustio svijet 20. oktobra 2003. godine u Beogradu. Ipak, njegov doprinos kulturi nije zaboravljen. U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, ispred njegove rodne kuće, 2005. godine podignut je spomenik u njegovu čast, a nekadašnja ulica Milanka Kušića u Beogradu također nosi njegovo ime od 2006. godine.
