Zašto su antički sportaši nastupali goli?

Olimpijske igre današnjice malo toga imaju zajedničkog s igrama održavanima u antičkim vremenima. To su dva različita svijeta, tvrdi njemački povjesničar prof. Christian Mann sa Sveučilišta u Mannheimu. Kao dokaz navodi aktualni olimpijski moto “Važno je sudjelovati”, prenosi agencija dpa.

“Stari Grci na to bi se samo nasmijali”, izjavljuje njemački stručnjak uoči Međunarodnog olimpijskog dana (6. travnja), koji podsjeća na početak “moderne” Olimpijade, odnosno na prve Olimpijske igre suvremenog doba 1896. u Ateni.

U tisuću godina staroj povijesti antičkih igara najvažnija je bila samo pobjeda, tvrdi profesor Mann. U antičkim vremenima nije bilo odličja za osvojeno drugo ili treće mjesto. Sportaši su se u tim davnim danima doduše morali obvezati da će se pridržavati pravila igre, ali im na pamet nije padalo da poštuju ideju fair-playa, barem ne onako kako se nju danas definira. “Pobjednici su ismijavali poražene”, dodaje njemački olimpijski stručnjak.

Profosor Mann je uzgred šokiran idejom da se hrvanje izbaci s popisa olimpijskih disciplina. Hrvači su, kako on argumentira, bili veliki junaci antičkog sporta. Njihova slava je trajala stoljećima. Sjetimo se samo slavnog Milona iz Krotona, on je desetljećima bio nepobijeđen. “Izbriše li se hrvanje s liste, to je znatan odmak od izvornih olimpijskih disciplina, od toga da se njih štiti i jača”, kaže Mann za dpa.

Bodovi? Kakvi bodovi?!

Za razliku od današnjih pravila, u antičkim vremenima u popularnim borilačkim disciplinama poput hrvanja ili boksa o pobjedniku nisu odlučivali bodovi. Bodova jednostavno nije ni bilo. U boksu se borba vodila sve do knock-outa (ili sve dok jedan borac ne preda meč). U hrvanju je pobjeđivao borac koji je kao prvi tri puta uspio srušiti svog protivnika na koljena.

Bila su to, ne smije se zaboraviti, i prilično surova vremena. U antičkim borbama je, koliko je poznato, zabilježeno desetak smrtnih slučajeva. Nisu postojale ni klase (po težini) koje danas poznajemo većina hrvača je imala figuru današnjih sumo-boraca.

Tjelesna ljepota je bila ulaznica u drugi život

Olimpijski stručnjaci mnogo toga su saznali o antičkim olimpijskim vremenima, ali na jedno pitanje još nemaju pouzdan odgovor. Zašto su antički sportaši obavezno morali nastupati goli? To nije jasno, priznaje Mann. Nesporno je da je prezentacija atraktivnih, snažnih tijela otvarala put i do preuzimanja društveno važnih pozicija. “Tjelesna ljepota je bila ulaznica u drugi život”, tvrdi Mann.

Muški svijet

Antički svijet sporta je bio isključivo muški svijet. Udate žene nisu se smjele pojaviti na tribinama, u gledalištu. Da je sport muški svijet, tu je ideju dijelio čak i utemeljitelj moderne Olimpijade Pierre de Coubertin, tvrdi njemački stručnjak.

“On uopće nije razmišljao o ženama kao o sportašicama”, dodaje Mann.

Autor: Srećko Matić

Odg. urednica: Jasmina Rose

dw.de