Piše: Borivoje Simić
Ono što su domaće vlasti odbijale uporno priznati, a to je da smo zemlja u dubljim strukturnim problemima, koja treba duboke unutrašnje reforme, kroz usaglašeni novi kreditni aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom dobilo je svoju potvrdu.
Sudeći prema jučerašnjem saopštenju MMF-a slijede bolne reforme, koje se mnogima neće svidjeti, uključujući i one koje je vlast uporno izbjegavala provoditi, kao što su smanjenje plata i broja zaposlenih u javnom sektoru, ali i manja vladina potrošnja.
Neuravnoteženost platno-bilansne pozicije BiH, koja je dosad ugrožavala penzionere, poljoprivrednike i druge budžetske i vanbudžetske korisnike kojima su kasnili njihovi primici, očito će morati na svoj koži osjetiti i onaj povlašteni sloj društva koji se ljujuška na svojim pozicijama u administraciji aposlutno ne dijeleći sudbinu preostalog dijela društva.
Bosanska viša srednja klasa, ona koja je glasačko tijelo vladajućih stranaka, ona koja je izrasla u aždaju koja guta ogromne budžetske novce, ona koja ne želi promjene u društvu nego status quo, ona koja podržava protestne skupove vladajućih, ona koja pored redovnih nemalih primanja podiže tužbe po osnovu nekad bezobrazno datih prava iz kolektivnih ugovora, očito će morati takođe preuzeti jedan dio tereta aktuelne pozicije u kojoj se našlo društvo.
Vlastima, koje nisu htjele da same preduzmu nepopularne mjere, očigledno da ovakav razvoj prilika ne ide na ruku ali će se u izbornoj godini morati suočiti pred glasačima s ne baš ugodnim priznanjem da su zemlju vodile u krivom smjeru i da su potrebni duboki zahvati, kroz kakve su prošle recimo Irska, Portugal, Grčka i druge zemlje koje su bile ili su još korisnici Proširenog programa EFF sa MMF-om.
Tek će vjerovatno objelodanjeno Pismo namjere otkriti mnogo više od onoga što su nam Ilahi, Novalić, Cvijanović i drugi iscrpljeni akteri nakon cjelodnevnog usglašavanja Pisma namjere sinoć kazali u TV kamere.
Tu su očigledno privatizacija, koja će obuhvatiti, kako je već definisano Reformskom agendom, osim manjinskih državnih udjela i entitetsku “srebrninu”, ubrajajući i telekome, ali i mjere za otvaranje više radnih mjesta u privatnom sektoru, uključujući i smanjenje opterećanja na rad.
Osim toga, biće nužna poboljšanja u bankarskom sektoru, kako bi se omogućio veći kreditni rast, a time i ubrzanje ekonomskih aktivnosti. Između ostalog, morat će biti unaprijeđeno zakonodavstvo koje se tiče banaka (prije svega novi zakon o bankama), ali i ojačana bankarska supervizija da bi ovaj sektor bio stabilniji i motor budućeg rasta.
Da bi se sve to provelo očigledno trebat će dublje zaorati, jer bez dubokih rezova ova zemlje neće se moći osoposobiti za budući stabilan ekonomski rast i razvoj.
Ono što bi domaće vlasti trebale shvatiti nakon svega jeste da se tih 550 miliona eura koje će ekspresno usisati budžeti ne dobijaju da bi se nastavilo po starom, nego da zemlja treba provesti ozbiljne strukturne reforme koje će je konačno osloboditi zavisnosti od kredita MMF-a.
Već sljedeće godine dospijeva na otplatu 139 specijalnih prava vučenja ili oko 200 miliona KM samo za otplatu ranijih kredita uzetih od MMF-a.
Eventualno novi aranžmani sa MMF-om označili bi ulazak zemlje u dužničku spiralu.
Novi kreditni aranžman sa MMF-om ujedno pruža priliku da se napravi zaokret i zemlja usmjeri na pozitivan kurs.
Sa kreditom MMF-a stići će i krediti drugih finansijskih institucija, prije svega od “sestrinske” Svjetske banke i to će otvoriti mogućnosti za ekonomski zamah.
No, da bi aranžman sa MMF postao i velika iskorištena šansa vlasti će moratii biti ono što dosad najčešće nisu bile – odlučne, beskompromisne i spremne na nepopularne mjere.
Indikator
