Novovrijeme.ba
Prema riječima Roberta B. Van Engena, metafora je književno sredstvo kojim se pojašnjava složenost. Ona pomaže pri usporedbi vrijednosti varijabli i iskazivanju kreativnosti, koristi se u razgovoru da bi ga učinila interesantnijim. Metafora se definira kao “stilska figura koja omogućava da se riječ ili fraza, koja ima svoje uobičajeno značenje, koristi za označavanje nečeg drugog, s ciljem iskazivanja implicitne usporedbe”.
Aristotel je smatrao da su metafore znak jezičke usavršenosti i genija; ipak, za njega su to stilske figure koje više odgovaraju diskursu poezije jer su suviše enigmatične za filozofiju i nauku. Max Black odbacuje takvo tumačenje metafore smatrajući ga prejednostavnim. Za njega je metafora komunikacijski pojam, aktivan na nivou dublje strukture od pukog značenja riječi. Lakoff and Johnson smatraju da metafore uspostavljaju modalni metod kojim um predstavlja koncepte neosjetne i nepercepcijske koncepte u prirodi. Njihov zaključak je sljedeći:
“Metafore prožimaju naš uobičajeni pojmovni sistem. Zato što su mnogi pojmovi, koji su za nas važni, apstraktni ili nejasno određeni u našem iskustvu (emocije, ideje, vrijeme), potrebno ih je pobliže shvatiti pomoću drugih pojmova koje bolje shvatamo (prostorna orijentacija, predmeti). To vodi do metaforičke definicije u našem pojmovnom sistemu.”
Konceptualna metafora
Konceptualna metafora je prvenstveno interesantna prevodiocima, akademicima i studentima. Već dugo naučnici pokušavaju odrediti i analizirati konceptualne metaforičke aspekte u poeziji i romanima zbog mnogih nedoumica s kojima se moraju suočiti. Glavni problem prijevoda metafora je izbor metode prijevoda. Konceptualna metafora se često koristi u književnim tekstovima i smatra se posebnim izazovom za studente i akademike kojima engleski nije maternji jezik.
Tone Aksberg Bjerkmo Johansen smatra da se proces prevođenja konceptualne metafore sastoji od prenošenja znanja iz jednog polja u drugo. Primjer za ovu vrstu metafore je: “Teorije su zgrade”, što znači da teorije možemo pojmiti kao zgrade. Lakoff and Johnson smatraju da je tendencija metafore naglašavanje i skrivanje određenih aspekata ciljnog pojma. Još jedan primjer je: “Veza predstavlja putovanje”, što znači da metafora mjeri napredak u vezi, ali nam ne govori kako da ostvarimo taj napredak.
Kako smo već rekli, prema tradicionalnom tumačenju metafore, još od Aristotela, one su prvenstveno pitanje upotrebe (posebno književne). Ovakvo razumijevanje podrazumijeva da metafora naglašava sličnost između dvije stvari. Stoga metafora: “Praznik je bio noćna mora”, funkcionira zato što naglašava sličnost ili podudarnost između praznika i noćne more. Da bismo razumjeli značenje metaforičkih izjava, potrebno je pronaći ono što je praznicima i noćnoj mori zajedničko, naprimjer to da su neugodni. Ovakve metafore nisu ništa do izolirane upotrebe koje se mogu analizirati samo pojedinačno: ne smijemo očekivati neka posebna uopćenja kad je riječ o upotrebi metafora.
Metafora u svakodnevnom jeziku
Lakoff i Johnson se ne slažu s tradicionalnim viđenjem metafore na dva osnova. Prvo, primijetili su da je metafora mnogo manje posebna i mnogo raširenija nego što se tradicionalno tvrdilo. Da bismo to potkrijepili primjerom, razmotrimo neke od izraza koje koristimo za obaveze:
a. She’s loaded with responsibilities. / Opterećena je obavezama. (Load=teret)
b. She shouldered the task with ease. / Iznijela je zadatak s lahkoćom. (Shoulder=rame)
c. She’s weighed down with obligations. / Pretrpana je obavezama. (Weigh down=opteretiti, navaliti se na)
d. She’s carrying a heavy load at work. / Mnogo se opteretila poslom. (Carry a heavy load=nositi veliki teret)
e. I have to get out from under my obligations. / Moram se izvući iz obaveza. (Get out from under=izaći ispod)
f. I have a pressing obligation. / Imam neodgodivu obavezu. (Pressing=nešto što pritišće)
g. She bears the responsibility for the success of this mission. / Ona snosi odgovornost za uspjeh misije. (Bear=nositi)
h. We shouldn’t overload her. / Ne bismo je trebali preopteretiti. (Over=preko; load=teret)
Lakoff i Johnson su primijetili da su metaforičke izjave poput navedenih daleko od neobičnih ili atipičnih; upravo su one osnovni, uobičajeni način na koji se obaveze opisuju u engleskom jeziku. Također su primijetili da ovi izrazi iskazuju zajedničku, temeljnu ideju koja bi se mogla opisati na sljedeći način: obaveze su fizički tereti. Ove rečenice iskazuju tu temeljnu ideju na različite načine, ali ta raznolikost ne smije zakloniti činjenicu da one u suštini upućuju na istu podudarnost između obaveza i fizičkog tereta. Lakoff i Johnson su primijetili da je ova sistematičnost u potpunosti svojstvena metaforama u različitim jezicima. Tipično nailazimo na različite načine na koje se može iskazati temeljna metaforička povezanost.
Drugo, Lakoff i Johnson predlažu da to što engleski jezik ima mnogo takvih izraza nije neka nasumična lingvistička činjenica. Postoji razlog zašto su obaveze opisane kao fizički tereti, a ne na neki od bezbrojnih drugih načina koje nam padaju na pamet: sama ideja obaveze je osmišljena (konceptualizirana) putem ideje fizičkog tereta; Lakoff i Johnson tvrde da mi ustvari mislimo o obavezama pomoću ideje tereta. Sam koncept preuzimanja obaveze je strukturiran prema analogiji jednostavnijeg koncepta nošenja tereta.
Konceptualna teorija metafore
Lakoff i Johnson ideju o tome da neki koncepti mogu imati metaforičku strukturu nazivaju konceptualnom teorijom metafore. Ova teorija se fokusira na metaforu kao kognitivno sredstvo koje služi kao model za izražavanje prirode ideja koje je inače teško pojmiti (konceptualizirati). Lakoff i Johnson svoju tvrdnju temelje na ideji da određenim konceptima nedostaje vlastite nezavisne strukture. Obaveze bi bile primjer za ovo: prema konceptualnoj teoriji metafore, koncept obaveze nasljeđuje strukturu od koncepta fizičkih tereta. Tri su termina koja će nam pomoći da opišemo ovaj proces.
Ciljni je koncept (target concept) – ovdje su to obaveze – koncept koji se razumije metaforički. Prijenosni koncept (vehicle concept) – ovdje su to fizičke obaveze – koncept je koji nameće svoju strukturu na cilj. Prema konceptualnoj teoriji metafore, cilj razumijemo prijenosnim konceptom: struktura prijenosnog koncepta oblikuje strukturu ciljnog koncepta. To se obično opisuje tako što se kaže da konceptualna metafora OBAVEZE SU FIZIČKI TERETI mapira naš koncept obaveza na koncept fizičkih tereta.
Možemo prikazati detalje mapiranja tako što ćemo poredati ciljne i prijenosne koncepte. Koncepti napisani velikim slovima u ciljnoj domeni odgovaraju onima u prijenosnoj domeni:
a. NOSITI FIZIČKE TERETE – zahtijeva potrošnju energije i može biti zamorno.
b. Ako je teret preTEŽAK, nemoguće ga je NOSITI: ako ga ne SPUSTIŠ ili ne BACIŠ (drop), onda ĆE TE FIZIČKI POVRIJEDITI.
c. Ako BACIŠ (drop) fizički teret, možeš ga oštetiti.
d. TERET se može PRENIJETI na nekog drugog.
e. U nekim slučajevima možeš sebi OLAKŠATI TERET tako što ćeš se riješiti nekih njegovih dijelova.
a. ISPUNJAVANJE OBAVEZA zahtijeva potrošnju energije i može biti umarajuće.
b. Ako su obaveze preTEŠKE, nemoguće ih je ISPUNITI: ako ih se ne OSLOBODIŠ ili NE DIGNEŠ RUKE od nih, onda ĆEŠ PRETJERANO TRPJETI.
c. AKO IZNENADA DIGNEŠ RUKE OD NJIH to može biti ŠTETNO ZA ONE KOJIMA DUGUJEŠ TU OBAVEZU.
d. OBAVEZU može ISPUNITI neko drugi.
e. U nekim slučajevima možeš sebi OLAKŠATI, obavezu tako što ćeš se riješiti nekih njenih dijelova.
S aspekta konceptualne metafore, ona je kognitivni proces koji nam pomaže da konceptualiziramo naše iskustvo tako što ćemo uspostaviti odgovarajuće veze između lahko razumljivih pojmova, kakvi su tereti, i pojmova koje je teže razumjeti, kakve su obaveze. Metaforičko mapiranje dozvoljava da se znanje o prijenosnoj domeni metafore primijeni na cilj na način koji fundamentalno određuje ili utječe na konceptualizaciju cilja: metafora je prije svega kognitivna operacija.
Metafora i kulturni kontekst
Za studente koji ne posjeduju znanje i iskustvo zapadne kulture, metafore iz engleske lingvistike i književnosti mogu biti zbunjujuće. Znanju o jednoj kulturi se jednostavno ne može podučavati u okviru predmeta engleske književnosti, naprimjer, te je potrebno te studente podučiti eksplicitnim strategijama potrebnim za donošenje zaključaka iz jezika. Bez ovih strategija studenti će tumačiti metafore koristeći znanje o vlastitoj kulturi, jer sam tekst ne nosi značenje, nego upućuje čitaoca da sam konstruira značenje na temelju postojećeg znanja.
Metafora i andragogija
Metafore su se pokazale korisnim u različitim pristupima u obrazovanju odraslih. Metafore oblikuju vizuelne konstrukcije pomoću kojih povezujemo, tumačimo i organiziramo misli. One dominiraju i pomiču granice u našem razmišljanju o iskustvu i pojmovima. Zbog toga što je metafora podučavanja i učenja povezana s temeljnim pitanjima kakvo je priroda znanja i lična priroda, ona se direktno tiče pedagoških odluka.
Prema riječima Postmana i Weingartnera, mnogi andragozi podučavanje i učenje realiziraju pomoću metafora. Waggoner, Messe, and Palermo otkrili su da prisjećanje i konstruiranje značenja, kako doslovnog tako i metaforičkog, zavisi od konteksta. Stones je koristio kratke priče s poznatim, konkretnim nominalnim metaforama. Njegovo istraživanje je pokazalo da su učesnici eksperimenta bili bolji u parafraziranju nego u objašnjavanju metafora. Ali to znači da djeca na ovakvim tekstovima ne bi bila uspješna, jer se metakognitivne sposobnosti, neophodne za parafraziranje, razvijaju obično u pubertetu.
Prevela Mubina Muftić
