OSVRT NA LJETNU ŠKOLU TEOLOGIJE U DUBROVNIKU
U pluralnom društvu, čini mi se, ova je škola poput onog „duhovnog tražitelja“, kako T. Halik opisuje suvremenog čovjeka, koji je u potrazi za smislom života, jer ona nema pretenziju da daje konačne odgovore ili gotove istine, nego se upušta u avanturu traženja, ispitivanja, kritičnog sagledavanja, a sve u nakani za dobro šire društvene zajednice
Ideja da se na jednom mjestu susretnu studenti teologije iz različitih kršćanskih Crkava i tradicija sama po sebi zvuči zanimljivom i dobrom, posebno ako imamo na umu tešku povijest naših odnosa koji su u kolektivnoj memoriji prikazani kao povijest sukoba i nerazumijevanja. Možda je upravo takva povijest, možda su upravo sukobi, nerazumijevanja, pokidani odnosi ona točka koju mladi teolozi mogu shvatiti kao mogućnost nekih novih, boljih, evanđeoskih odnosa. Dubrovačka Ljetna škola teologije, koja se održavala od 18. do 24. srpnja pružila je takvu mogućnost.
A pružiti danas mladim ljudima takvu mogućnost nije ni malo ni jednostavno. Tim više, iznenađuje količina jednostavnosti i neposrednosti koja se kroz dane održavanja škole mogla primijetiti na onima koji su organizirali ovu školu. Lijepo je bilo vidjeti biskupa Matu, Hrvoja i Anu iza kojih još stoji cijeli jedan tim dobrih ljudi koji su dali sebe i svoje vrijeme za druge. Upustili su se u avanturu iskrene izgradnje povjerenja među mladim ljudima. A mladi to prepoznaju, to ih oduševljava.
Studentica ovogodišnje Ljetne škole teologije Anđelka Stanković s Pravoslovnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu, nije krila svoje oduševljenje: „Utisci su neverovatni. Naravno, s obzirom na to da ja prvi put dolazim u Dubrovnik i prvi put da sam na skupu ovakve prirode, postojala je znatiželja kako će to sve izgledati, kakav će program biti i koliko će ljudi doći. Mogu reći da sam, pa malo je reći, oduševljena. Ljude koje sam ovde upoznala nadam se da ću sretati opet. Volela bih da i u narednom periodu budem gost, odnosno učenik letnje škole, da se opet ovde vratim, jer ljudi koji su učestovali u ovom događaju su izvanredni. Njihova otvorenost i ljubav koju su pokazali prema nama ovde zaista je nešto neverovatno što treba da se nastavi. Smatram da teme koje smo ove godine obrađivali, kojima smo se bavili su jako važne za naš dijalog i napredak u našim odnosima, a i za naše Crkve. Mišljenja ljudi koji su bili sa nama ovde su jako vredna za čuti, dosta toga smo naučili jedni od drugih i nadam se da će se ovo nastaviti.“
Mihajlo Vlajković, također student Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu dodao je kako je njemu ovo drugi put da dolazi na Ljetnu školu teologije u Dubrovnik. „Impresije su izuzetne, što govori i činjenica da sam se opet vratio. Prvi put je bila velika znatiželja kako će to sve izgledati, ali na kraju posle tih sedam dana jedva sam se vratio kući jer je toliko bilo pokrenuto tema i novih poznanstava koja su me obogatila za ceo život. Svi smo ostali u kontaktu i opet me radovao, kao što je rekao biskup Mate Uzinić, radost susreta s onima koje sam ranije upoznao, ali i s onima koje sam ove godine upoznao. Teme koje su pokrenute i prvi i drugi put su jako važne. Ono što je bitno za naše društvu je da taj dijalog ne prestaje, da traje, jer se kroz našu istoriju vidi koliko je bilo problema kada nije bilo dijaloga. Ovo je zasigurno jedan novi put, put dijaloga u kojem idemo ruku pod ruku, jedni sa drugima i tako otvaramo neka nova vrata koja će nas voditi ka srećnoj budućnosti.“
Otvarati ta vrata želja je i biskupa Mate Uzinića. Njega se kao „dobrog duha“ ove škole moglo vidjeti uvijek blago nasmijana. U blagovaonici otvorenog za „čašicu razgovora“, u hodniku tihog i nenametljivog hoda, u druženju opuštenog i spremnog na šalu, na predavanjima i radionicama pozornog slušatelja i aktivnog sudionika. Škola je, kaže, ispunila sva očekivanja. „Drago mi je da je i ove godine Ljetna škola teologije u Dubrovniku pokazala ono što smo od nje očekivali, a to je da se među nama razvije dijalog o načinu života nas kršćanska u političkoj zajednici, što je tema ovogodišnje škole. Nadam se da će ove rasprave i poticaji koje smo imali ne samo za vrijeme predavanja i u radionicama, nego i u druženju nakon njih, da će sve to promijeniti ove mlade ljude i omogućiti im da na nov način vide stvarnost. Ja sam se, recimo, promijenio i obogatio sam se u mnogim stvarima. Mislim mnogo drugačije, nego što sam do sada mislio, a vjerujem da će svatko od nas na svoj način, ondje gdje živi, dati svoj doprinos ne samo razvoju i rastu svoje crkve, nego i rastu i razvoju konkretne političke zajednice u kojoj živi, poštujući sve druge ali i dajući toj zajednici kršćanski pečat.“
Već smo rekli kako organizirati nešto poput Ljetne škole teologije nije jednostavno. Trebalo je pronaći predavače i to: Ivana Šarčevića, Teresu Forcades, Aristotlea Papanikolaua, Tomaša Halika i Miroslava Volfa, sve od reda vrhunske teologe čiji je društveni angažman dokaz kako teološka misao itekako ima svoje mjesto u javnosti. Ali ne na način da se konfrontira s drugima, nego ozbiljnim dijalogiziranjem teži prema dobru svakog čovjeka.
Trebalo je, također, pronaći prostor za preko 40 studenata, predavača i drugih gosta, urediti prostorije, angažirati volontere, pripremati svaki dan hranu. Trebalo je organizirati parking mjesta u srcu turističke sezone, što nije nimalo lako, trebalo je pripremiti materijale, bilježnice, vrećice s prepoznatljivim logom škole. Sve to i još mnogo detalja koji su utkani u organizaciju ove škole trebalo je uraditi. Netko bi rekao: ‘Pa dobro, nije to ništa spektakularno’. Slažem se, ali u svim tim detaljima krije se mnogo više od puke organizacije. Kriju se osobe koje zrače jednom življenom vjerom, radošću što mogu druge učiniti radosnima.
Jedna od njih svakako je Ana Marčinko, pročelnica Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije. Dok smo razgovarali Ana je otkrila motive organiziranja jedne ovakve škole, ali i radost ovakvih susreta. „Dugo smo razmišljali i maštali o organizaciji nekog teološkog događaja u Dubrovniku. Osim što se tu i tamo organizira neka teološka tribina ili predstavljanje knjige, nedostajalo nam je događaja koji bi mogli okupiti na jednom mjestu više teologa i studenata teologije koji bi raspravljali o bitnim temama i ulozi teologije u našem društvu. U tome smo bili potaknuti od mnogih naših kolega i profesora koji su nam pomogli za vrijeme studija biti otvoreni, prelazite vlastite granice i, kako je rekao fra Ivan Šarčević, učiti nas misliti. Zbog toga smo bili svjesni koliko je važno pokrenuti nešto poput Ljetne škole.
Prva Ljetna škola teologije, ono što mi je ostalo posebno u sjećanju, bila je za mene jako važna zbog susreta s drugim mladim ljudima, ljudima različitih kršćanskih denominacija, koji su bili otvoreni za razgovor i dijalog. Ta nam je škola napunila baterije, posebno nama koji smo u pastoralu. Imali smo osjećaj da smo baš mi u organizaciji najviše dobili od ove škole, da smo se formirali, učili i rasli zajedno sa svim drugim sudionicima. Tako da druga ljetna škola uopće nije bila upitna.
Ove godine smo odlučili napraviti korak dalje, a to je da školu organiziramo u našem sjemeništu, zgradi koja je iznimno značajna za nas, jer se ovdje događa jako puno naših pastoralnih programa. Zato impresije s ove ljetne škole, ono što mi je važno, osim što su se mladi duhovno obogatili, ovdje su se mogli i intelektualno obogatiti. Nas je ovdje šesdesetak koji imamo različita mišljenja o mnogim temama i razlikujemo se po pristupu tim temama, ali se međusobno uvažavamo. Bez obzira hoće li ikada doći do formalnog jedinstva kršćanskih Crkava, ali kad se mi kršćani možemo ovako susretati i razgovarati i složiti se, na koncu, oko bitnog, a to je donošenje evanđelja svakom čovjeku, onda možeš osjetiti ljepotu ove škole. Još bih htjela zahvaliti svim ljudima koji su nas podržali na bilo koji način, duhovno ili materijalno, vama, također, iz medija koji su svojim radom široj javnosti mogli izreći istinu o našoj školi. Nadamo se da će ova škola biti poticaj pozitivnih teoloških promjena u našem društvu.“
Osim Ane velik teret u organizaciji ove škole ponio je Hrvoje Katušić, generalni vikar Dubrovačke biskupije. Taj teret kao da ne postoji dok govori o Ljetnoj školi. „Bogu hvala nalazimo se na kraju druge Ljetne teološke škole u Dubrovniku. Kada se završio projekt prve Ljetne škole teologije u Dubrovniku bili smo prezadovoljni, jer je škola premašila naša očekivanja. Ono što mi je zanimljivo bilo vidjeti kako su predavači, profesori, koji sudjeluju često na različitim teološkim susretima, bili oduševljeni našom školom i kako je sve to organizirano ovdje u Dubrovniku. Zato smo odlučili da ćemo sa školom nastaviti. Situacija s pandemijom nam je onemogućila da prošle godine organiziramo školu, ali ove godine smo uspjeli. Osobno sam oduševljen i Bogu zahvalan kako je ovaj program na kraju izgledao i završio. Najviše dobijete ne toliko samim predavanjima koliko druženjem sa samim studentima teologije. Navečer kada bi sjeli, podijelili neke misli, vidite koliko je ova škola njima važna, koliko na njih pozitivno djeluje. A kada kažem pozitivno, prije svega mislim na susret različitih ljudi, katolika, pravoslavaca, protestanata koji se povezuju, stvaraju kontakte, prijateljstva. To me je najviše oduševilo, na tome sam Bogu zahvalan, jer time mladi ljudi bude nadu u svijetu koji je opterećen s puno problema o čemu su nam profesori, predavači govorili.“
Za kraj bi možda bilo najbolje opet čuti one zbog kojih se Ljetna škola teologije organizirala. One koji, kako je rekao Hrvoje, bude nadu u jedan bolji svijet, u jedno bolje društvo. Društvo spremno u razgovoru, dijalogu, susretu doći do zajedničkih, bitnih vrednota koje nas sve mogu u različitosti ujediniti. O tome je govorila Antonija Križan, studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. „Stvarno moram reći da je ovo bilo jedno nezaboravno iskustvo. Ne samo da smo naučili dosta toga, što je važno, oduševljena sam bila koliko su ljudi bili pristupačni. Moram ovdje citirati Branka Jurića, jer mi se svidjelo što je rekao na promociji knjige koju smo imali, da sreća dolazi od riječi susret. Ovaj naš susret je stvarno bio sreća, jer mogli smo mnogo naučiti, ali, što je važnije, naučiti nešto novo o ovim ljudima. Različiti smo, različite su nam kulture, svjetonazori, ali mislim da smo svi postajali tolerantni, puni empatije i kao takvi dolazili do novih spoznaja. Mislim da smo se približili jedni drugima te ostvarili jedan dobar odnos da možemo kasnije u životu nastaviti našu suradnju.“
Tea Šestak, studentica je postdiplomskog studija teologije u Ljubljani. „Kao pripadnicu Protestantske crkve još me 2019. godine oduševila ideja Ljetne škole teologije jer, prije svega, izaziva nas studente da se uhvatimo u koštac s važnim i aktualnim temama našeg vremena kroz susret s različitim aspektima teoloških pozadina koje ne samo da su nas izazvale, već i obogatile. Ponovno mi je sudjelovanje u Ljetnoj školi potvrdilo kako teologija ima i treba imati svoje mjesto u odgovaranju na društvena i politička pitanja te biti sposobna surađivati unutar tog prostora, jer kršćanstvo po svojim principima ima obvezu misliti na društvo. A ima i što za reći. Na Ljetnoj se školi postavljaju baš takva važna pitanja koja se tiču i sadašnjosti i budućnosti našeg društva i crkava te otvara se prostor za dijalog i stvaranje odnosa u slobodi. Tu bih još samo nadodala da smo, vjerujem, svi sudionici, na jedan ili drugi način, dobili iskustvo, ako se usudim reći, modela bratstva i prihvaćanja unutar ovih pluralnih odnosa, bez obzira na pluralnost naših rasprava. Baš me taj susret s mladim i sposobnim kolegama koji žele te se trude autentično živjeti svoju vjeru u svim sferama društva najviše impresionirao. Naravno, vrhunski predavači i program postavili su kontekst i prostor za mogućnost tog susreta i otvaranja konstruktivnog dijaloga među nama.“
Ovogodišnja Ljetna škola teologije, susret u različitosti potaknut iz vjere, obogatila je sve sudionike i pokazala kako je govoriti o Bogu i ljubiti ljude, zalagati se za konkretnog čovjeka, veliki izazov svakog vjernika. U pluralnom društvu, čini mi se, ova je škola poput onog „duhovnog tražitelja“, kako T. Halik opisuje suvremenog čovjeka, koji je u potrazi za smislom života, jer ona nema pretezniju da daje konačne odgovore ili gotove istine, nego se upušta u avanturu traženje, ispitivanja, kritičnog sagledavanja, a sve u nakani za dobro šire društvene zajednice.
Ivan Tučić, polis.ba
Naslovna: Dio sudionika Ljetne škole teologije u Dubrovniku. (foto: polis.ba)
