BiHPolitika

Sve duža lista “NEPOŽELJNIH” u Sarajevu

SVE DUŽA LISTA ‘NEPOŽELJNIH’: Kojović, Trifunović, Jergović, Lovrenović, Bešlagić, Monteno, Vlaisavljević, Stojanov, Divjak, Papić, Furlan…

Ispada da će te “sarajevska raja” prihvaćati samo dok beskonačno hvališ ”sarajevski duh”, ćevape i burek, dok se histerično smiješ vicevima. Monteno je kazao da to “nije više onaj moj grad”, Jergović je progovorio o bošnjačkom nacionalizmu, Bešlagić o  prljavom gradu, Furlan o psima lutalicama, Divjak o zločinu u Dobrovoljačkoj, Trifunović o Oriću i Aliji…

Jedan je sarajevski intelektualac, inače čelnik jedne nevladine, navodno anacionalne, organizacije, poznat po nedavnom odlasku na noge bošnjačkom nacionalnom vođi Bakiru Izetbegoviću, iskočio iz intelektualnih neutralnih tračnica i pokušao očitati političku bukvicu šefu HDZ-a BiH Draganu Čoviću.

“Čović mora shvatiti da nikad nećemo prihvatiti da se posljedice udruženog zločinačkog poduhvata, kao što je etničko čišćenje, cementiraju i prihvate kao realpolitičko stanje na temelju koga bi se dalje trebala razgrađivati država BiH i njeno društveno, kulturno i istorijsko biće. Čovićevi ultimatumi predugo traju. Ukoliko se nastave odvijati na isti način u smislu da se neće formirati vlast, onda će neformiranje vlasti imati za posljedicu ne samo negativne reperkusije prema Bošnjacima, nego će imati negativne reperkusije i prema samim Hrvatima u BiH, odnosno FBiH”, zaprijetio je taj ‘intelektualac’.

Zabrinjavajuća pojava

Radi se samo o jednom u masi neobjektivnog i nekritičkog primjera gledanja na   političke prilike i odnose u BiH samo jednom pristranom dioptrijom, gdje su dežurni krivci uvijek na onoj drugoj strani, dok ‘naši mogu raditi što im volja i uvijek su u pravu’.

Ali, ostavimo “mrzitelja muslimana Čovića” po strani. U Sarajevu u zadnje vrijeme eskalira jedna vrlo zabrinjavajuća pojava progona neistomišljenika, kritizera postojećeg stanja i života u glavnom gradu BiH. Tinja to odricanje od “svojih sinova i prijatelja” godinama. Međutim, unazad nekoliko mjeseci i danas vodi se prava haranga protiv nekih ljudi koji govore nekim drugim narativom.

Poznati srbijanski glumac, godinama veliki prijatelj Sarajlija, Sergej Trifunović, je na svom profilu zabio prst u oko multinacionalnom i tolerantnom Sarajevu komentarom o oslobađajućoj presudi Naseru Oriću, ali i prvom predsjedniku i “ocu bošnjačke nacije” Aliji Izetbegoviću.

Podsjećamo, Trifunović je tako napisao da je Naser Orić “najveći ratni zločinac”, da je “Alija najodgovorniji za Srebrenicu”. Inače je glumac Sergej Trifunović bio rado viđen gost po BiH gdje nerijetko čak i drži predavanja studentima. Njegovo “raspeće” po medijima i društvenim mrežama je kulminiralo i sumnjamo da će Trifunović biti više raširenih ruku dočekan od Baščaršije do Marin dvora. A, ti isti inkvizitori brzo su   gurnuli pod tepih vjerski folklor i jezive pokliče fanatika ispred Suda BiH kada je Orić izlazio  iz  sudnice kao slobodan čovjek:  „Allah je najveći“, tekbirali su prije nekoliko  dana pred sudom BiH okupljeni Bošnjaci.

I prije dva mjeseca Allah je bio najveći. Bakir Izetbegović je podigao ruku, proglasio Šefika Džaferovića novim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, a okupljena masa pred Centralom SDA je uzviknula: “Allahu ekber” pa je čak i Šefik Džaferović podviknuo  “prekini” da se dalje ne čuje.

-Tako to izgleda kada Bošnjaci slave. Izgovaranje tekbira je obvezno tijekom molitve, tekbir je sastavni dio poziva na molitvu, tekbir se izgovara prilikom klanja kurbana… Ali, otkud tekbir ispred Suda BiH dok se unutra čitaju imena nevino ubijenih Srba u selima pored Bratunca u istočnoj Bosnim zapitao se jedan novinar koji inače nije rođen u glavnom gradu.

I prije gnjeva kojeg je ispoljio Sergej Trifunović, bijes sarajevske čaršije izazvao je rođeni Sarajlija, književnik regionalnog statusa, Miljenko Jergović. Nekada je slovio za simbola i patriotu, borca protiv Bobanove Herceg Bosne, a danas je zbog “slobode  govora i misli”, preko noći postao hrvatski nacionalist.

Čestitajući Dan državnosti BiH Jergović je naveo kako je u dokumentu zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH) iz 1943. ova obnovljena državnost kao cjelina koju čine njezini Srbi, Hrvati i Muslimani (Bošnjaci).

“Tako je to bilo i ostalo do prije neki dan. A onda su bošnjački nacionalisti vjerske ili građanske inspiracije, slijedeći logiku koja je prethodno već uspostavljena u Republici Srpskoj, rekli da Federacija Bosne i Hercegovine nije i srpska, i hrvatska, nego je bošnjačka i bosanska, tobož građanska, pa još ostavljena Recepu Erdoganu u amanet. I tako je započela likvidacija Hrvata iz Bosne i Hercegovine, njihovo pretvaranje u obespravljenu manjinu s obećanim pravima kakva su manjine imale u sultanskoj Turskoj”, napisao je Jergović na svom Facebook profilu.

Pri tome je ovaj rođeni Sarajlija, sa zagrebačkom adresom objasnio kako je njegov raniji tekst “Može li čovjek biti Bosanac” izazvao “bijes bošnjačkih nacionalista”.

Na udaru i general Divjak

Do prije nekoliko godina jedan od najvećih živućih hrvatskih intelektualaca, Ivan Lovrenović je bio tapšan po ramenu na svakome koraku. Njegov britki oštroumni jezik uperen protiv “radikala” iz HDZ-a BiH punio je stupce sarajevskih režimskih medija. Ali, kad je Lovrenović počeo pisati analize i kolumne protiv političkih prijevara i radikaliziranja političkog establišmenta Sarajeva brzo je stavljen na stup srama, a mnogi kažu i na prosjački štap.

Umirovljeni general Jovan Divjak svakog dana sve više napreduje u neprijatelja bošnjačkih nacionalista i kvazipatriota.  Dojučerašnji umiljati „čika Jova“ se drznuo   javno potvrditi da se u Dobrovoljačkoj ulici dogodio ratni zločin i usput okrznuo bošnjačkog vođu Bakira Izetbegovića da se i za taj zločin nad nedužnim mladim vojnicima trebao javno ispričati, kako je to uradio i na Katanima, masovnom stratištu  sarajevskih Srba. I počeo je lov na dignitet i patriotizam generala Divjaka.

Od prije oprilike mjesec dana niti  Predrag  Kojović, čelnik Naše stranke nije omiljeno lice „sarajevske raje.“ Zbog otvorene najave da će reformirati obrazovanje u Sarajevskoj županiji, Kojović je od sarajevskih „zelenih ekstremista“ proglašem opasnom osobom koja želi zatrti bošnjački nacionalni i vjerski identitet.

Uglednog sarajevskog intelektulaca dr. Žarka Papića, Sarajevo još nije obilježilo kao neprijatelja, ali ga mjerka ispod oka zbog kompromitiranja Bakira Izetbegovića  objedama da ponižava nezaposlene ljude i podsjećanja na tvrdnje stranaca da je Izetbegović milijarder i nabogatiji čovjek u državi.

Ovih dana je kćerka briljatnog kantautora, pokojnog Sarajlije Kemala Montena, Adrijana, s velikom dozom razočarenja i skepse poručila da ne vjeruje da će njezin otac dobiti veliki spomenik u „svome gradu“. I vjerojatno neće, jer je Monteno davno odbačen zbog svojih izjava da „Sarajevo  više nije onaj moj grad“. I poznati glumac, komičar Enis  Bešlagić, je jednom zgodom, braneći Milana Bandića, kojem je sarajevska elita oduzela titulu počasnog građanina zbog drugačijeg  mišljenja, ukazao kako je Sarajevo, za razliku od Zagreba, nedopustivo prepuno smeća. Odmah je oblaćen kao provincijalac i opskurni glumac. Uloge ovdje više nije dobivao.

Šutnja

Planetarno poznata glumica Mira Furlan je šokirala sarajevske medije i javnost iskrenim priznanjem kako je sablasna zbog najezde pasa lutalica po ulicama glavne naše metropole. Više nije pozivana niti je dobrodošla na filmsku smotru u Sarajevu. Ugledni sveučilišni profesor Ugo Vlaisavljević i njegova supruga Sanja, a ranije i profesor na ekonomiji Stojanov su također linčovani zbog nekih opaski o životu i odnosima u sarajevskom političkom i intelektulanom prostoru.

Naravno, sporadično se jave poneki sarajevski intelektuaci koji nemaju prodorni glas, ali primjete kako bi bilo apsolutno glupo takve drugačije političke stavove okarakterizirati neprijateljskim djelovanjem protiv Bosne i Bošnjaka. Upozoravaju kako su mnogi sarajevski intelektualci, ljevičari „golubijih prsa“, bili u „mišijoj rupi“ 2014. kada nisu smjeli pisnuti protiv režima.

Danas su postali trabanti lijevih stranaka. I nitko ni od njih još uvijek nije (u)stao u obranu, primjerice Jove Divjaka ili Miljenka Jergovića.

Ako lideri ljevice smatraju da se ovakvo bošnjačko desnilo treba ignorirati, kako ono koje iskazuje tzv. građanska inteligencija tako i desni nacionalisti, od sarajevskog duha, njegove multikulturalnosti i suživota neće ostati ništa. Njihova vlast se u bitnom neće razlikovati od SDA-ove.

Ispada da si prihvaćen i obožavan dok hvališ „duh sarajeva“, ćevape i burek, dok se histerično smiješ vicevima i beskonačno klimaš glavom o multinacionalnim bajkama i europskom jeruzalemu. Ali, kad malo zaroviš ispod površine i prepoznaš neke obrise perfidne podvale, onda si nacionalista, „papak“ i neprijatelj Sarajeva. U mnogome je to  tako i zbog poražavajuće stvarnosti da intelektualno kolo u glavnom gradu predvode nasilu promovirani kvazintelektualci kao onaj na početku teksta, kvazi građanski, a u biti nacionalistički intelektualac koji bi bio obični intelektulani fikus da je Sarajevo ono što je nekad bilo, vrelo istinskih umnih i neopterećnih, ljudi.

Najpogibeljnije je živjeti u osobnoj zabludi i kompleksima. Emir  Kusturica ili Nele Karajlić ne spadaju u prijatelje sarajevske raje. Oni su doista sramotno izdali svoj grad, međutim, i neke njihove prolivene žuči zaslužuju barem jedno zastajkivanje i propitkivanje, u čemu je to moguće prokletstvo. Za sada Brega, Čola, Žera, Loša, Severina, Rozga ili Karleuša sipaju komplimente i dobro su došli. Ali, zucnuli neki „crnjak“  dignut će se i njima „prljava rampa“.

Piše: I. Marić

dogadjaji@dnevni-list.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close