Memorijalni centar Srebrenica – Potočari
Memorijalni centar Srebrenica – Potočari je zvanično otvoren u septembru 2003. godine. Iste godine. u mjesecu martu, izvršen je ukop prvih 600 identificiranih žrtava genocida.
„`Srebrenica je početak kraja genocida`, ovim riječima bivši američki predsjednik Bil Klinton započeo je prije 10 godina zvaničnu ceremoniju otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari koji je odlukom Visokog predstavnika Volfganga Petriča, najprije ustanovljen kao Fondacija sa ciljem da izgradi i održava kompleks u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici iz 1995. godine. 2007. godine Visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling donosi odluku čiji sastavni dio je i Zakon kojim Memorijalni centar postaje državna institucija“, priča nam direktor Mersed Smajlović i dodaje: „Centar se od tog perioda do danas finansira putem iz Ministrastva finansija i trezora BiH, što znači da se mi nalazimo u budžetu Bosne i Hercegovine“.
„Kompleks se sastoji iz sakralne i memorijalno-komercijalne komponente ukupne površine od 120. 000 kvadratnih metara. U sakralnom dijelu do sada je ukopano 6066 tijela žrtava. Radimo na prikupljanju donacija za realizaciju izvedbenog projekta koji je dugo rađen. Planirana je gradnja istraživačkog, dokumantacionog centra, biblioteke, multimedijalne sobe i drugih sadržaja jer Memorijalni centar je prije svega mjesto sjećanja“,kazuje Smajlović i napominje da je to jedan zahtijevan i ogroman projekat što će u budućnosti biti muzej genocida, jedan monument sjećanja na sve žrtve genocida.
Svakodnevne posjete i čas istorije u Potočarima
Svakodnevno u Potočare dolaze mladi, stari, učeničke i studentske ekskurzije na čas istorije, zvanične delegacije i privatno ljudi iz cijelog svijeta. Čak i vrlo visoki funkcioneri bez pratnje, privatno baš kao što je to nedavno učinio i Klaus Kinkel, njemački ministar spoljnih poslova u vrijeme rata u BiH, izjavivši u intervjuu za radio Dojče vele: „
Osećam se suodgovornim u pogledu onoga što se tamo dešavalo“, dodajući da su tada informacije bile nepotpune i nedovoljne i da ni on ni ostali ministri spoljnih poslova nisu znali kakve su se strahote tih julskih dana, 1995. godine tamo dešavale.
U Potočarima zatičemo grupu mladih Nijemaca. Tek su stigli i rano je za utiske. Mia Lokman jedina je tu bila i ranije: „ Mi dolazimo iz Njemačke gdje mislim da se ne zna dovoljno o onom što se desilo ovdje i zato je dobro da možemo našim prijateljima u Njemačkoj prenijeti šta smo vidjeli u čuli“. Za utiske prvog dolaska bila je toliko šokirana da nije mogla naći prave riječi.
Načelnik opštine Drenovci iz Hrvatske Jakša Šestić u posjeti je Srebrenici i Memorijalnom centru u Potočarima: „Teško je uvijek kada vidite te ljudske tragedije, taj jedan nerazum ljudskih sudbina koji zadesi pojedince, obitelji, narode…Taj nerazum kad ode u smjeru genocida. Mi smo iz kraja gdje smo nešto slično prošli u Vukovaru. Ratovi su u povijesti sami po sebi teški, prljavi ali kada odu u smijeru tog genocida onda to postaje nešto zastrašujuće i valjda će se čovječanstvo jednog dana opametiti da više ovakvih tragedija ne bude i da se jedanput živi bolje, poštenije, moralnije, ljudskije i da ovo ostanu samo sjećanja i da se nikad više ne ponavljaju“.
Neki od članova porodica žrtava u Potočarima su svakodnevno. Fadila Efendić, vlasnica male suvenirnice kaže da radom pokušava ublažiti bol za izgubljenim sinom, mužem i još 22 člana najuže familij: „I volim da budem ovdje, baš ovdje kraj ovih nišana i kostiju mojih najdražih“.
Memorijalni centar – garant opstojnosti Bošnjaka u Republici Srpskoj
Ćamil Duraković načelnik opštine Srebrenica zapitan o značaju Memorijalnog centra u Potočarima kaže da je to možda jedini garant opstojnosti Bošnjaka u ovom dijelu RS-a i dodaje: „ Bojim se da ovaj Memorijalni centar nije ovdje fizički da bi već danas RS kao entitet imala sve preduslove da bude država“.
Duraković u Memorijalnom centru za Srebrenicu vidi još jednu neiskorištenu razvojnu šansu“. Treba raditi na promoviranju tog memorijalnog turizma. Malo se radi na tome“.
Kada je stav srpske strane u pitanju, kao i uvijek u Srebrenici je teško naći sagovornika koji želi govoriti za medije. Predsjednik SO Srebrenica i Predsjednik lokalnog SNSD-a dr. Radomir Pavlović kaže da se Memorijalni centar u Potočarima može gledati sa dva aspekta, pozitivnog: „ U smislu da se takve stvari više nikada ne dese u BiH, na prostorima bivše Jugoslavije i Balkana, jer gotovo svaka generacija ovdje prolazi kroz strahote rata i stradanja“, i negativnog: „ Da je to jedan mehanizam preko koga treba da se prelamaju političke odluke, zakoni, ustavi i opstanak država na ovim prostorima“.
„Politikom u BiH sve počinje i završava. Uskoro sigurno još uvijek nećemo imati isto mišljenje ali vrijedi se nadati“ kaže na kraju Ćamil Duraković ističući da ima, istina malih ali ipak ima pozitivnih pomaka i kod Srba u tom pogledu.
„Vozim se sa taksistom srpske nacionalnosti i kad nailazimo pored Memorijalnog centra u Potočarima on smanjuje muziku. Možda je to jedan veliki teret i hipoteka domicilnim Srbima ovdje, a možda su oni najmanje odgovorni za ono što je ovdje bilo“, kaže Ćamil Duraković.
Autor: Marinko Sekulić Kokeza
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić
dw.de