Taj šupak zna da je pomenuti Suad Karamustafić šupak, ali će javno ćutati jer ima praiskonski strah za svoj šupak. Strah od svega i svačega, računajući i svoju sijenku i njen šupak.
Dabome, vi sad šarate očima u potrazi za četvrtim šupkom. Njega ćemo predstaviti na kraju. Elem, vidite tri šupka. Dva sasvim obična, da prostite, i fizički prekrivena nekakvim gaćama. Njihovo je neotuđivo pravo da budu šupci. Biološko pravo, rekli bismo. Svi imamo šupke. Više ili manje slične onima koje posjeduju ponosne vlasnice lijevog i desnog.
Kako god, treći šupak je Suad Karamustafić, sada već bivši urednik navodno bivšeg BH Dnevnika, još uvijek postojeće TVSA. Upućeni ste, sasvim sigurno, u slučaj klasičnog srednjevjekovnog linča, zaogrnutog u digitalnu kabanicu jedne telvizije.
Šupci i kastracija žrtve
Karamustafiću i komp. nije bilo mrsko doslovno uprijeti prstom u žene i djevojke koje su se našle na tribini, a koja se bavila budalastim Kodeksom ponašanja i oblačenja na Univerzitetu u Sarajevu. Ove žene su posvetile svoje vrijeme, znanje i resurse, ne bi li studente sarajevskog Univerziteta spasile od normativno-šerijatske ublehe. Namjesto toga, TVSA, sa “čistuncem” Karamustafićem, ih je, doslovno, zaokružila, isprozivala i primjereno predložila i kazne, ukoliko se budalaština od Kodeksa usvoji.
A kako stvari stoje u Sarajevu pod Trebevićem, stolnom gradu SDA, Kodeks će biti usvojen pjevajući. Jer, zora dana je njihova. Došlo je vrijeme kada će forma pobijediti suštinu i, vala, kada će Bošnjo svoje populističke konje za galop upregnuti. Što bi se reklo, imamo i mi svog Busuladžića za trku!
Vidite, sav taj turbo-folk srbijanski umotan u oblandu pravoslavnog ćudoređa, sav taj cajka-stil hrvatski, zaokružen katoličkim pater famillias duhom, tražio je brata sa bošnjačke strane. Jer taj primitivni duh jedino i funkcioniše na «braći i bratstvu».
A vidite kako to radi: Nađete nekoliko jačih, podšišanih momaka, kojima je teretana majka, ulica i diskoteka jaran, džamija otac i po partijskoj hijerarhiji, uklopite ih u stranačku podjelu plijena. Izdate direktivu-pravi džamahirijicu, recimo nekakvim Kodeksom, ne diraj partiju i SVE ti je dozvoljeno. I hopaa, imamo Kodeks kao konac.
Prije toga slušamo persone koje se sprdaju sa Darvinovom teorijom evolucije, koje lupetaju kako muškarci imaju pet puta jači seksualni nagon od žena (sic!), e da bi u velikom finišu poslušali «pojašnjenja» kako majice na bretele, tetovaže i žvakanje žvake utiču na radni proces. Pa u tom galimatijasu neukosti, stranačkih direktiva dobijamo baš, baš morbidan konstrukt po kojem žene svojom garderobom i vanjštinom draže neobuzdane mužjake, pet puta napaljenije i uvijek spremne na kopulaciju. Well done! I onda su žrtve zlostavljanja i silovanja, zapravo, jedine krive što povlače triger požude u nesrećnom silovatelju. A rješenje je – estetska kastracija žrtve. Za početak. Užas užasa!
Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi koji, kao kerberi, izvršavaju zadatke najjače političke partije u BiH? Osim teretane i ostalog. Dabome, to su ovi sa slike. Upravo bolno stereotipno djeluje glava među guzicama. Upravo onako kako smo i očekivali, ali u našem ljudskom strahu da pretjerujemo, nismo se usuđivali da ovako vizualizujemo. A zaista je ovako. Glava među guzicama, u ovom slučaju Karamustafićeva glava samo je jedna od glava u polju stražnjica. Na stranu što su i ovdje žene derogirane i što im je mjesto u kadru sa Karamustafićevom čelepenkom jedino u slučaju «kvalitetne stražnjice», na stranu klasično nipodaštavanje žene, nego kako se nositi sa prijetnjama i optužbama vlasnika guzice od glave, da mu “slika dira privatnost».
Suze jedne guzice
Naprvo, fotografija je stara par godina i pojavljivala se u medijima, samo tada u kontekstu žutog naglašavanja maskuliniteta jadnog sarajevskog SDA- bajice. Pa kome bi to smetalo u tim krugovima??? To je bila konačna verifikacija tog nakaradnog mačoizma.
Novo vrijeme, nova nafaka. Kada je pomenuti vlasnik glave stavljen u kontekst zloupotrebe položaja i licemjerstva, onda se duša draga zabrinuto pita šta je sa privatnošću guzice?
A šta je sa privatnošću žena koje su kao krave simentalke obilježene u prilogu? Kada bi se iskreno obratio svijetu nosilac glave, rekao bi, jebo njih, to su samo žene, vlasnice boljih ili manje boljih dupeta. Tako je, SAMO ŽENE, kao ishodišna antifeministička tačka. Nisu li «samo žene» i to one «namćore i nedojebane» učestvovale u raspravama i debatama o Kodeksu? Da šta valja i da je dobra riba, smjerno bi se pokrila, sakrila tetovažu, ako je ima, mudo šutila, jer mudrost ženina je u mutavosti(sic!), a naveče, bože zdravlja, u dekolte, pa neka pukne preko butine tetovaža-Samo mi Bog može suditi i na koncert Jale brata i bube Korelija, a nakon toga, ako baš i neka bude imala sreće, možda joj se šupak njen osmijehne sa FB stranice nekog od mladih SDS jastrebova. Tako se to radi! To je sva istina kasabe, šupaka i glava među šupcima!
Eto, to je obrazac po kojem funkcioniše i trebao bi funkcionisati Kodeks. Isti obrazac provode mladi politički desničari na vlasti i u susjednim zemljicama, pa što ne bi i u našoj prćiji.
Tajna četvrtog šupka
Nego, ko je četvrti šupak? E on je sa druge strane fotografije. Navijek spreman da pogleda, proćuli glavu i mahala, da se povija čas na jednu, čas na drugu stranu. Tom šupku je mila i borba časnih ljudi protiv uvođenja ludog Kodeksa, ali se zahihoću na šapat čaršije o «nedojebanim feministicama». Taj šupak zna da je pomenuti Suad Karamustafić šupak, ali će javno šutati jer ima praiskonski strah za svoj šupak. Strah od svega i svačega, računajući i svoju sijenku i njen šupak. Taj šupak sa druge strane ekrana, na onu Selimovićevu-Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živjeti, mirno se posipa govnima šupaka poput ovoga sa slike i tako govnjiv govori urbi et orbi, dobro je meni, prođi se ti mene.
Prepoznajete li šupka četvrtog?
Buka
