Tradicija i običaji su sastavni dio kulture svakog naroda, imaju veoma bitnu ulogu u stvaranju nacionalnog identiteta i zato je veoma bitno očuvati svoj kulturni identitet jer on svaki narod, zemlju i grad čini jedinstvenim i prepoznatljivim u svijetu.
U nematerijalnu kulturnu baštinu spadaju prijedlozi, izrazi, praksa, vještina kao i svi povezani instrumenti, objekti, vještački proizvodi i kulturni prostori koje zajednice, grupe a u nekim slučajevima i pojedinci priznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa. Nematerijalna baština je ustvari živa kultura koja konstantno prolazi razvojne procese,a koji su praćeni društvenim promjenama.
Konvencija o očuvanju nematerijalne kulturne baštine koju je UNESCO usvojio na Općoj skupštini u Parizu 17. oktobra 2003. godine uzima se kao Međunarodni dan nematerijalne kulturne baštine čija se zaštita provodi pod okriljem spomenute Konvencije.
Obaveza je svake države potpisnice Konvencije da, u cilju očuvanja nematerijalne kulturne baštine na njenoj teritoriji, vodi jedan ili više inventara elemenata nematerijalne kulturne baštine. U svrhu zaštite ove vrste kulturne baštine, uspostavljena je Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, kao i Lista nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.
Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 2008. godine. U Bosni i Hercegovini se vodi Preliminarna otvorena lista nematerijalne kulturne baštine na kojoj se nalazi 48 elemenata i otvorena je za upis novih.
Na Preliminarnoj otvorenoj listi nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine nalazi se između ostalog i izrada grnčarije u Liješevi kod Visokog koja je prisutna i danas u Liješevi a tim zanatom tradicionalno se bavi porodica Ohran. Postupak izrade je veoma složen i obavlja se ručno. Postupak počinje nalaskom gline koju kopaju u obližnjoj šumi i koja je dobre kvalitete, ali moraju biti dvije vrste gline jedna masnija i jedna manje masna. Zatim se glina pokiseli u vodu i poslije se melje da postane ujednačena kao tijesto. Od te smjese uzima se dio i počinje proces izrade posuda na kotaču koji je ručno izrađen od drveta. Alat za izradu grnčarije je ostao nepromijenjen, to je obično kašika kojom se pravi udubina odnosno podiže trbuh posude, zatim drveni nož i kokošije pero. Proces izrade nastavlja se postavljanjem dna proizvoda prstom desne ruke, zatim se dodaje drugi komad gline dug dvadesetak centimetara tzv. valjutak koji dalje podiže glinu prema vrhu. Zavisno za koju je namjenu proizvod kasnije se dodaju ručke,poklopac ili nešto slično. Kada je posuda odnosno predmet napravljen prenosi se na drvenoj dasci u prostoriju u kojoj je naložena vatra da se osuši, a zatim ide na pečenje u ozidanoj peći koja je na dnu šupljikava. Treba postići određenu temperaturu u pecari kako bi predmeti od gline bili dobro ispečeni i kvalitetni, a kad se temperatura spusti na 200 stepeni onda se posebnom smjesom boje predmeti da bi što bolje boja primila i bila postojanija.
Do sada je na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta sa Preliminarne liste iz Bosne i Hercegovine upisan: Zmijanjski vez (2014), Konjičko drvorezbarstvo (2017), Branje trave ive na Ozrenu (2018), Običaj natjecanja u košenju trave na Kupresu (2020) i Uzgoj konja rase Lipicanaca (2022), dok je Sevdalinka, gradski muzičko-poetski oblik i Nevesinjska olimpijada već nominovana za upis na UNESCO listu.
Zavičajni muzej Visoko
