Kultura

Mata Hari – Živit je ples

MATA HARI – ŽIVOT JE PLES

ČINI MI SE DA TE VOLIM

Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbrojnačina, bezbroj puta, 
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek. 
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama 
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine 
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to jestoljećima star bol, 
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu, 
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš 
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena: 
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi izizvora 
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom. 
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu 
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka – 
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama,pronašavši svoj kraj u tebi, 
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti: 
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život. 
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se s ovom našom ljubavlju – 
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.

R. TAGORE

PLES BOGOVA

U Malabaru, na obaliJužne Indije, došla sam na svijet u obitelji brahmana. Moja majka je bilapoznata hramska bayadera u hramu Kanda Swany. Umrla je kod mog poroda sačetrnaest godina. Nakon što je spaljena svećenici su me uzeli pod svoje okriljei dali su mi ime Mata Hari. Već kao malo dijete su me u podzemnoj spilji PagodeŠive učili svetim plesovima bogova. Trebala sam postati nasljednica svojemajke. Tako sam sazrela kao djevica, sve do jedne tople, proljetne noći, kad jesrebrna polovica Mjeseca obasjavala nebo, kada sam upućena u tajne sveteljubavi božice Sakryjude. Kao bayadera nikad mi nije dopušteno osjetitizemaljsku ljubav. Moj je život bio posvećen bogu. Tada me iz svetišta Šive oteobritanski kolonijalni časnik i učinio me svojom ženom. Postala sam gospođaGretha MacLeod.  Mata Hari je ovakopisala  o svom životu na Javi.

U hinduističkojtradiciji je osmišljena jedna lijepa slika, kako bi opisala vezu između Boga injegovog stvaranja. Bog pleše svojestvaranje. On je Plesač, stvaranje je Ples. Ples je nešto drugo nego plesač,zato što bez njega  nema plesa. U svojojpotrazi za Bogom čovjek razmišlja previše, umjesto da gleda i osluškuje.Posebno kada on posmatra ovaj ples, koji mi nazivamo stvaranjem.

Mata Hari jeizmislila  brojne priče o svom životu ilegende o bogovima. Njeno pravo porijeklo ostalo je tajna sve do 1930. godinekada ju je razotkrio novinar Charles S. Heymans. Rođena kao Margareta Zel, MataHari je 1903. godine stigla u Pariz, kada je imala 27 godina. Po dolasku uPariz,  radila je kao umjetnički model iu cirkusu. Predstavljala se kao  MataHari, što na malajskom jeziku znači “oko dana”, “izlazak sunca” ili “svitanje”– i njoj je tada napokon svanulo.

Neodoljivi šarm i ljepota

Postala je senzacija plešući, odbacujući jedan pojedan komad odjeće koju je nosila i ostajala potpuno gola, ako se izuzmu ukrasna glavi i oklop na grudima, koji su bili ukrašeni  draguljima. Tvrdila je da izvodi autentičniindijski ples iz hrama tako da je publika bila ubijeđena da ne plaća da bigledala striptiz, već da bi vidjela djelić uzbudljivog rituala sa egzotičnogIstoka. Margaretha je ulogu Mate Hari dobro igrala i kada nije bila napozornici. Novinarima je rekla da su njeni roditelji Evropljani i da je rođenau Javi, a drugima je pričala da je kćerka plesačice u indijskom hramu.“MataHari je oličenje poezije Indije, njene mističnosti, raskošnosti, slabosti ihipnotirajućeg šarma”, svojedobno su o njoj pisale novine “Le Journal“. Ljepoticaiz Pariza je putovala Berlinom, Bečom, Monte Carlom i Milanom. “Ona je bilakreacija od početka pa sve do samog kraja, lik u predstavi za koji je iznovapisala scenarije”, ističe Pat Shipman u biografiji o Mata Hari “Femme Fatale”.Njena potreba da spinuje priče o svojoj prošlosti joj je pomogla da postaneikona, jedinstveno oličenje seksa, glamura, intrige i opasnosti. No, upravo toje dovelo i do njene smrti u 41. godini života.

Potrebu za takvim ponašanjem MargarethaGeertruida Zelle je naslijedila od oca, Adama Zella, vlasnika prodavnice šeširau holandskom gradu Leeuwardne koji je obožavao svoj nadimak Baron. Adam jesvoju kćerku Margarethu ohrabrivao da privlači pažnju kao što to radi i on.Razmazio ju je, ali njeno djetinjstvo je naglo prekinuto u ranim tinejdžerskimgodinama kada su joj se roditelji razveli i majka umrla. Margaretha je živjelasa rođacima i upisala je učiteljski fakultet. No, zbog glasina da je imalaaferu sa direktorom, nju su izbacili sa fakulteta, a on je ostao na svom radnommjestu. Novac i ugled su joj bili prijeko potrebni i zato se Margaretha javilana oglas u rubrici “Usamljena srca” koji je objavio vojnik Rudolf MacLeod (39)na odsustvu. Margaretha, tada osamanestogodišnjakinja, upoznala je Rudolfa uRijksmuseumu u Amsterdamu 1895. godine. Šest dana kasnije njih dvoje suobjavili da su se vjerili. Međutim, uloga poslušne ženice nikako nije bila zaMargarethu. Kada su se preselili na ostrvo Javu i Rudolf se vratio svojimvojničkim dužnostima bjesnio je zbog toga što se njegova mladenka interesovalaza modu i tračeve. Sa druge strane, činjenica da je u braku nije zaustavilaRudolfa u opijanju i flertovanju sa drugim ženama. Obožavao je njihovu djecu,sina Normana i kćerku Nonu, ali je verbalno i fizički zlostavljao Margarethu.Kada im je umro sin, s njim je došao kraj i njihovom braku. Godine 1902.Margaretha i Rudolf su se razveli. Skrbništvo nad Nonom je pripalo Margarethi,ali pošto nije imala novca, morala ju je ostaviti kod svog bivšeg muža. Nakonovog brodoloma ona, kako rekosmo, 1903. godine odlazi u Pariz i otpočinje noviživot pod imenom Mata Hari. Do njenog tragičnog kraja nije preostalo puno, teknešto više od desetak godina života. U Parizu, gradu svjetlosti, za nju ježivot bio ples. U metaforičkom smislu moglo bi se reći da je svakom čovjeku:ŽIVOT PLES.

Ivo Andrić u svojoj pripovjetci „Aska i vuk“borbu za preživljavanjem poredi sa plesom. Život traje, dok traje ples. Andrićpiše: „Umjetnost je nesiguran poziv koji nit „hrani nit“ brani onog ko mu seoda. Put umjetnosti uopšte je neizvjestan, varljiv i težak, a igra odnosno plesje ponajteža i najvarljivija od svih umjetnosti, čak ozloglašena i opasna stvar“.Aska je ipak upisala baletsku školu, jer je bilo teško ukrotiti njen urođeninemir. Ona se pitala šta, na kraju krajeva, može biti ružno u umjetnosti? Jerples je najplemenitija od svih vještina, jedina kod koje se služimo isključivosvojim rođenim tijelom. Iako mnogi priželjkuju da im život bude ples, to nijeuvijek bajkovito. Treba probati, vidjeti. Jedna stara indijanska mudrost kaže: „VelikiBože, sačuvaj me od iskušenja da sudim o ljudima prije nego što prošetam barjednu milju u njihovim mokosinama (cipelama)“. Hm. Mudri su bili ti Indijanci,ali ih je trampavi Trampo sa svojim kaubojima ipak zaskočio i dotukao. Moždanisu umjeli dobro plesati? Naši veliki i pametni profesori: Tvrtko Kulenović iakademik Zdenko Lešić su nam otkrili jednu veliku tajnu. Proputovali su Svijeti ustanovili da uprkos brojnih razlika ima nešto što je isto  kod svih naroda a to je: „BITI I OSTATI ČOVJEK“,svima je podjednako teško.

Prošao ječitav vijek otkada je streljački vod pogubio Matu Hari, nakon što je osuđena zašpijuniranje za Njemačku. Prva biografija o njoj je objavljena 1917. godine,samo nekoliko sedmica nakon njene smrti. Njen otacje napisao tu biografiju o Mata Hari “De Roman van Mata Hari, de levensgeschiedenismijner dochter en mijnegrieven tegen haar vroegeren echtgenoot” u kojem je poradio na dodatnoj izgradnji egzotičnog porijeklasvoje kćeri. Otada je ona bila tema 250 biografija i romana, a o njoj su sesnimali filmovi i serije među kojima je najpoznatija verzija iz 1931. godine saGretom Garbo u glavnoj ulozi.

Pripremio:Marko Raguž

Sarajevo, 07.03. 2020. god.

Greta Gabro kao Mata Hari

Hari Mata Hari – Poletjela golubica – (Audio 1994)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close