Mata Hari: Arhetip fatalne žene

Erotska plesačica koja je zapravo smrtonosna dvostruka špijunka i saznaje vojne tajne od brojnih ljubavnika – to je slika koja je od Mate Hari stvorila jedan od arhetipova fatalne žene i dala joj mjesto u svjetskoj kulturi.

Mata Hari pravim imenom Margaretha Geertruida Zelle je bila plesačica i kurtizana koja je strijeljana zbog špijunaže u Prvom svjetskom ratu. Rođena je 7. avgusta 1876. godine, a strijeljana je15. oktobra 1917. godine.

Margaretha Zelle se rodila u nizozemskom mjestu Leeuwarden, od oca Nizozemca i majke Javanke. Kad je navršila osamnaest godina, otišla je živjeti na Javi, a u prvim godinama 20. vijeka preselila se u Pariz, gdje je nastupala kao cirkuska jahačica. Kako je jedva spajala kraj s krajem, pozirala je kao model za slike.

Kao egzotična plesačica postala je popularna početkom dvadesetog vijeka Tada je uzela umjetničko ime Mata Hari, što na indonezijskom i malajskom znači “sunce”

Izlažući svoje tijelo na opušten, provokativan i zavodljiv način, kojim je očarala i publiku i širu javnost, Mata Hari je preko noći postala slavna. Njen stil i samosvijest, kao i spremnost da nastupa u erotskoj odjeći, bili su senzacija. Predstavljala se kao javanska kraljevna porijeklom iz indijske svešteničke kaste, koja je od malih nogu vježbala vještinu svetog indijskog plesa. Ništa od toga nije bila istina, naravno. Iz te su faze sačuvane brojne fotografije na kojima pozira oskudno odjevena ili gola.

 

Unatoč izmišljotinama o njenom porijeklu, njeni su nastupi bili značajni  za istoriju pariškog noćnog života jer je dala veći ugled erotskom plesu, po kojem će Pariz poslije biti poznat. Iako nije bila poznata po ljepoti, Mata Hari je bila uspješna kurtizana i održavala veze s mnogim visokim časnicima, političarima i uticajnim ljudima iz mnogih zemalja, prije svega Francuske, Rusije i Njemačke.

Kad je izbio Prvi svjetski rat, Nizozemska je ostala neutralna. Zato je Margaretha Zelle, koja je imala nizozemsko državljanstvo, mogla slobodno prelaziti državne granice. Da izbjegne bojišta, između Francuske i Nizozemske je putovala preko Španije i Engleske, obično uz velik publicitet. Spetljala se s mnogim visokim savezničkim časnicima. Jednom je u razgovoru sa zaposlenicima britanske tajne službe, rekla da radi kao špijunka za francusku vojsku, što je poslije porekla.

 

U junuaru 1917. njemački je vojni savjetnik u Madridu odašiljao radijske poruke u Berlin u kojima je opisao korisno djelovanje njemačkog špijuna pod šifrom H-21. Francuska je tajna služba uhvatila te poruke i zaključila da je H-21 Mata Hari. Neobično je što su Nijemci koristili šifru za koju su znali da je već razbijena u Francuskoj, pa neki istoričari tvrde kako je Mata Hari zapravo radila za Francuze, a njemačka ju je poruka prikazala kao dvostrukog špijuna da je upropasti.

Mata Hari je uhapšena 13. januara 1917. u svojoj hotelskoj sobi u Parizu. U vrijeme hapšenja, Francuska je stajala vrlo loše: ratu se nije vidio kraj, izginuli su milioni vojnika Antante i Trojnog Saveza, pa se tražio žrtveni jarac. Mata Hari je izvedena pred sud, osuđena zbog špijuniranja za Njemačku, te joj je pripisana smrt desetak hiljada vojnika. Iako se poslije tvrdilo da nije bilo čvrstih dokaza, strijeljana je 15. oktobra 1917. u 41. godini.

Nije bilo članova porodice koji bi zatražili tijelo Mate Hari za ukop, pa je iskorišteno za medicinski rad. Glava joj je balzamirana i smještena u pariški Muzej anatomije, ali 2000. je otkriveno da je glava nestala, možda još prilikom preseljenja muzeja 1954. Zapisi iz 1918. pokazuju da je muzej dobio i ostatak tijela, kojem se izgubio trag.

Godinama su kružile razne priče o njenoj smrti. Jedna kaže da je Mata Hari poslala poljubac streljačkom stroju, koji je uostalom možda bio upućen njenom advokatu, bivšem ljubavniku, koji je došao na smaknuće. Navodno su joj zadnje riječi bile “Merci, monsieur”. Druga glasina tvrdi da je raskrilila ogrtač i pokazala vojnicima svoje golo tijelo. Prema trećoj priči, Mata Hari je bila neobično sabrana, te je odbila da joj vežu ruke ili povežu oči, i to zato što je mislila da je streljački stroj podmićen i da će pucati ćorcima. Međutim, ova zadnja priča jako podsjeća na libreto Puccinijeve opere Tosca.

Erotska plesačica koja je zapravo smrtonosna dvostruka špijunka i saznaje vojne tajne od brojnih ljubavnika, to je slika koja je od Mate Hari stvorila jedan od arhetipova fatalne žene i dala joj mjesto u svjetskoj kulturi.

Zasluga za promicanje te slike uvelike se može pripisati filmu Mata Hari (1931.) u kojem je naslovnu ulogu imala Greta Garbo. Iako se zasnivala na stvarnim događajima iz života Margarethe Zelle, radnja je filma bila prilagođena ukusu publike. Poslije se lik Mate Hari pojavljivao u brojnim filmovima, televizijskim serijama, pa čak i animeu i video-igrama, ali uglavnom se sličnost sa stvarnom osobom svodi na puko ime. O Mati Hari su napisane i mnoge knjige, od kojih su neke ozbiljna istorijska i biografska djela, ali većina je plod mašte.

BUKA