Kultura

Marko Raguž: Putovanje u Jerusalen

PUTOVANJE U JERUSALEM

François-René deChateaubriand

PUTOPIS IZ JERUSALEMA

“Čim je božanski svećenikobukao bijelu tuniku od dudove kore, svete posude izvađene su iztabernakula podno križa, oltar se priprema na jednom dijelu litice,voda se crpi iz obližnjeg gorskog potoka, a grozd jednog divljeg trsa dade vinoza žrtvu. Svi kleknusmo u visoku travu; misterij počinje.

     Svitalo je izabrda; istok se rumenio. Sve bijaše zlatno i ružičasto u pustinji. Zvijezda,najavljena tolikim blještavilom, iziđe napokon iz ponora svjetla i njezinaprva zraka  susretne posvećenu hostiju koju je svećenik togtrenutka dizao u visine. 0 čari vjere! O veličanstvenosti kršćanskogbogoštovlja! Umjesto prinosnika žrtve stari pustinjak, umjesto oltarastijena, umjesto crkve pustinja, umjesto sudionika nevinidivljaci. Ne, nimalo ne sumnjam; u trenutku kad smo se bacili ničice, dogodiose veliki misterij i Bog je sišao na zemlju, jer sam osjetio da je sišao u mojesrce.”

Slavni benediktinac DOM GUÉRANGER je usvojoj knjizi Institutions liturgique ovako pisao oknjiževniku Šatobrijanu:

    “Pojava Génie du Christianisme”, kaže slavnibenediktinac, “istinski vrhunac za religiju. Autor je nečuvenim talentomistaknuo harmoniju između vjerskih obreda i velikih spektakla prirode”.

 Molitvekršćanskih ceremonija

Evo kako se CHATEAUBRIAND izražava sobzirom na zadnje dvije ceremonije:

     “Molitvekršćanskih ceremonija s obzirom na svjetovne ili redovničke stvari, ili pak sobzirom na jednostavne događaje u životu, predstavljaju savršena sjećanja,uzvišene osjećaje, velike uspomene u stilu koji je istovremeno jednostavan iveličanstven”.

     Što se tičePogreba on tvrdi da se ” samo u toj ceremoniji nalazi više ljepote negoliu svemu što poznamo od bogoštovlja za mrtve kod starih…”

Božije Ukazanje

Gospodine, ostani sa nama, jer toneSunce!

Mi ćemo ponuditi večernji hljeb

stranom čovjeku, koji je sa namauzeo

voz na posljednjoj vožnji.

Kada je on blagoslovio i potom očizatvorio

Vidjelo se, da je izraz njegovoglica

Tako jasno preobražen u svjetlostiNeba

u kojem je on potom nestao.

To je bilo čudo.

Ponovo mi stojimo sami

i savijamo ruke radosno preplanule.

To je bilo, kao da je kroz naskoračao,

i stavio je On svjetlost u našeruke.

Ostani u nama, o Gospodine, jertone Sunce!

Felix Timmermans

I slavni Ruđer Bošković je, u svoje vrijeme, puno putovao. Boravećinpr. u Flandriji, oduševljavao se tamošnjim slikarstvom, posebno sakralnim:zadivljen je u Antwerpenu Rubensovim Raspećem u crkvi sv. Valburge, a ukatedrali Skidanjem s križa, koje je smatrao najboljim Rubensovim djelom.

 Zavrijeme studija u Rimskom kolegiju (»Collegium omnium nationum«) zadovoljanpiše bratu u Dubrovnik (1731.): »Božjom milosti ne trebam drugo od vas dolivaših molitava i desi li mi se ikada zgoda da podnosim nedaće, smatrat ću sepresretnim da uživam koji plod sv. Siromaštva i goli Križ Kristov za koji samsi preduzeo da ga slijedim«. U istom pismu nastavlja: »I budite uvjereni da samtako zadovoljan sa svojim stanjem, da kada bih imao u svojoj ruci svakraljevstva svijeta, sva bih pustio«. Godinu dana kasnije ističe želju »da sepokaže pravim sinkom sv. Ignacija«. Pokoravanje poglavarima i samozataja volje– to su oznake Boškovićeva ponašanja za vrijeme studija u Rimskom kolegiju,gdje je vladala strogost i disciplina u studiju i redovničkom životu. Uvijek jejako pazio da u svemu zavisi o volji svojih poglavara, što oni odrede. Nekolikodesetljeća kasnije napisao je: »Mnogo mi je koristilo moje ponizno i podložnodržanje koje sam uvijek sačuvao«.

Rubens – Raspeće

Molitva zanjezino tijelo

U ovaj čas duša mi jebijela,

ko vez zavjese, koju sutonnjiše.
O Bože, molim ti se za ljepotu njenog tijela.
Za miris vječni, kojim u rosi tvoje cvijeće diše.

Na prstima mojim drhtibalzama puna žara.
Balzama, što ga sakupi roj uskršnjih pčela.
Moj Bože, skrušeno te molim, tebe najvećeg kipara
da tijelo njeno zasija svježinom gorskih vrela.

Ruka ti svemoguća izvajalaje čari,
koje šum lana krije satkan u odijelo.
Svojom si riječi zauvijek umrtvio sve stvari,
da nijeme i slijepe služe njeno tijelo.

Bože, ne svijaj tegobomramena ona.
Ti dao si im sjaj i bjelinu bjelokosti skupe.
Neka se pognu samo kad tebe slave zvona,
prosjak moli ponizno iz hlada stare klupe.

                                                                     Nikola Šop

Ruđer Bošković

Priredio: Marko Raguž

Neumsko zaleđe: rodno mjesto Ruđera Boškovića

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close