Marijan Oršolić: Analiza utakmice BiH-Argentina

Četvrtak petnaesti lipnja 2014. ostat će upamćen kao jedan od najvećih datuma bh. sporta. Nakon senzacionalnog plasmana rukometne reprezentacije na SP u Kataru, izborenog u drami na Islandu, malo pred ponoć na Maracanu u Riju istrčali su bh. nogometni reprezentativci i započeli prvu utakmicu ikad na svjetskim prvenstvima za bh. nogomet. Uoči utakmice pratio sam najave engleskih i američkih tv-postaja za utakmicu BiH-Argentina. Nakon neizostavnih potresnih priča o strašnom ratu s tužnim soundtrackom dolazi priča o zemlji koju je ujedinio nogomet (kamo sreće da je ova konstatacija potpuno točna!) i zahvatila groznica SP. Mediji su nas predstavili kao reprezentaciju koja debitira i kojoj je cilj da se ne osramoti protiv Argentine, s time da su svi prognozirali sjajnu igru Argentine i sigurnu pobjedu, neki čak i ubjedljivu. Te su se prognoze samo donekle ostvarile: Argentina jest pobijedila, ali njena dobra igra je izostala. Najavljivali su Argentinci prije utakmice totalni juriš na gol Begovića, no malo od te najave smo vidjeli sinoć. S druge strane, BiH je najavila da neće izaći s bijelom zastavom pred Argentince. Premda su bh. nogometaši pružili dobar otpor Argentini i premda se ni u kom slučaju nisu osramotili kako su se neki možda pribojavali, ipak su mogli biti i malo agresivniji i pokretljiviji u napadu. Argentina jest kontrolirala meč, ali stekao se dojam da je BiH mogla ugroziti Argentinu, da je bila samo malo agresivnija u kreiranju napadačkih akcija.

 

Guardian, ESPN i španjolska Marca su u izvještajima nakon meča veoma nahvalili igru BiH. No, ta igra BiH i nije bila baš toliko dobra, da bi se moglo zaključiti – kako je to uradio Dnevni Avaz – da se „sa ovakvom igrom možemo nadati osvajanju bodova i prolasku u drugi krug“. Najava sinoćnje utakmice na bh. tv-postajama je obilovala još većim pretjerivanjima, pa je netko čak ispalio i da je BiH jedan od pritajenih favorita turnira. Upravo pretjerana euforija se pokazala kao jedan od najvećih neprijatelja južnoslavenskih sportskih timova. Nakaradna logika da je „poraz od Argentine sa samo 1-0 poput pobjede“ podsjetila me na novinske izvještaje nakon poraza zagrebačkog Dinama na Maksimiru od Reala s 0-1 na otvaranju Lige Prvaka 2011. Tada se isto govorilo o porazu koji je poput pobjede. I isto se govorilo da s pokazanom igrom Dinamo može i proći u drugi krug. Daljnja sudbina Dinama je poznata svakome tko iole prati nogomet: te su godine neslavno postali najgori tim u povijesti Lige prvaka po broju primljenih golova, nisu osvojili ni boda, te su se posebno izblamirali protiv Lyona s 1-7. Griješi onaj tko nakon sinoćnje utakmice „BiH već vidi u osmini finala“. Takva logika može samo psihološki opteretiti bh. repku. Umjesto euforije, treba spustiti loptu, analizirati greške s meča protiv Argentine, i dobro se pripremiti za utakmice protiv Nigerije i Irana, jer će to biti sasvim drugačiji mečevi nego onaj sinoćnji. Euforija, medijski pritisak i pretjerana očekivanja mogu dovesti samo do loših utakmica, kakva je bila ona prva meč-lopta protiv Slovačke na domaćem terenu (0-1).

 

 

Sinoćnja igra bh. reprezentacije i nije bila baš toliko hrabra kako se to ističe u medijima. Onaj tko je iole hladnije glave pogledao sinoćnju utakmicu, mogao je vidjeti i dosta zbunjenosti i pogrešnih dodavanja kod bh. nogometaša, čak i uplašenosti i nervoznih reakcija u kreiranju napada (nepotrebni šutevi daleko od gola, rastreseni izrazi lica nakon pogrešnog pasa i sl.). Ali, ljudi, to je bilo i očekivano s obzirom na psihološki pritisak debija na SP.

 

Treba svakako pohvaliti i podršku bh. navijača u Brazilu. Doduše, u nadglasavanju s ogromnim brojem argentinskih navijača pomogli su im i navijači Brazila, koji em mrze Argentinu i žele da im crkne krava, em su osjetili potrebu da se oduže „navijačima“ iz istočnog Mostara. I „navijači“ iz zapadnog Mostara su, doduše, osjetili potrebu da se oduže Argentincima za navijanje protiv Brazila u prvom kolu. I nije to bio slučaj samo u Mostaru. Šteta što je tako. Da je bh. nogometna reprezentacija skrojena kao rukometna, imala bi i veći izbor kvalitetnih igrača i veći fond navijača, ali nažalost nije tako. Tko je sve kriv za to, predmet je nekog drugog teksta. Najbolje opredjeljenje bi bilo navijati za jednu više jedinstvenu i bolju BiH i u ekonomiji, i u politici, i u kulturi, i u sportu, ali takva BiH izgleda ima najmanje vjernih navijača.

 

Utakmica nije dobro počela za BiH. Nesretni Kolašinac je ušao u povijest s najbržim autogolom u povijesti SP. No, dvije su me stvari ugodno iznenadile nakon autogola. Prvo, bh. nogometaši nisu odmah pali nakon gola, što se južnoslavenskim timovima često događa. Štoviše, nisu pali ni nakon drugog primljenog gola, čak su kasnije i zabili i učinili utakmicu donekle neizvjesnom. Drugo iznenađenje je to što Argentina nije nakon prvog gola odmah krenula u juriš. Naprotiv, Argentina je izgledala prilično jalovo u prvom dijelu. Prvi udarac u okvir gola uputili su tek u 31. minuti. Imali su doduše ponešto bolji posjed lopte (55-45), ali većina tog posjeda lopte odnosi se na dosadna tiki-taka dodavanja trokuta braniča, golmana i Mascherana. Posebno loše je u prvom poluvremenu odigrao Maxi Rodriguez. Kad su u drugom dijelu ušli Gago i Higuain, te pokretljivošću rasteretili Messija od njegove bh. pratnje, Argentina je zaigrala bolje, ali ništa spektakularno. Messi je u prvom poluvremenu bio nevidljiv i spor, ali opet je unatoč slaboj predstavi baš on riješio utakmicu: nakon njegovog slobodnjaka pao je autogol Kolašinca, a drugi gol Argentine je postigao nakon sjajnog slaloma kroz bh. obranu.

 

 

Statistika meča je čak bila na strani BiH, što se ipak ne može zdravo za gotovo protumačiti kao da smo „nadigrali Argentinu, ali nesretno izgubili“. Da, BiH jest imala više udaraca prema golu nego Argentina (16-11, od toga u okvir 11-5), ali mnogi od tih udaraca su bili daleko od okvira gola, a većina onih u okvir gola bila je vrlo mlaka i bezopasna. BiH je imala i 6-2 u kornerima, ali samo iz jednog kornera je ozbiljnije zaprijetila. Imala je i nekoliko potencijalno opasnih slobodnih udaraca, iz kojih nije zaprijetila.

 

BiH je u defanzivi odigrala sigurno i hladnokrvno, katkad čak i previše samouvjereno – pa su znali zakomplicirati s loptom, što nije dobro kad u blizini vrebaju opasni predatori Aguero i Messi. Bh. defanzivci su bili pravovremeni u startovima, nisu dobili mnogo kartona, niti su napravili previše prekršaja (na kraju ukupno 14-10 u prekršajima za BiH). Izuzev nesretnog autogola Kolašinca nakon Messijevog ubačaja, prekidi nisu bili baš toliki problem koliko to neki komentatori potenciraju. Bh. momčad je s prosječnom visinom 185cm inače druga najviša na SP i prekidi nam nisu najslabija strana. Posebno je bilo lijepo gledati kako su u opasnim kontrama bh. braniči uspješno zaustavljali Argentince. Najbolji dio momčadi bio je tandem Pjanić-Bešić u veznom redu, koji je sjajno umrtvio igru Argentine. Pjanić je bio najbolji bh. igrač na terenu i prema statistikama je uvjerljivo najviše držao loptu u nogama od svih bh. igrača, a mnogo je i pretrčao (12,1 km). Najveći dobitak iz sinoćnje utakmice je mladi Muhamed Bešić iz Ferencvarosa (gdje neće dugo ostati, sudeći po interesu engleskih premijerligaša), odličan defanzivni veznjak kakvog BiH nije imala od umirovljenja Elvira Rahimića iz moskovskog CSKA. Osim što je najviše pretrčao (čak 12,3 km) i bio najbrži s 52 sprinta u bh. timu, Bešić je jednog Messija strpao u džep, a čak i kod Messijevog gola Bešiću je nespretno zasmetao Bičakčić. Koliko je Bešić bio dobar u prvom poluvremenu, pokazuje i podatak da je Messi u prvom dijelu izgubio čak 15 lopti, od kojih je većinu oteo Bešić! Bešić je s lakoćom i mirnoćom sjajno distribuirao otete lopte prema naprijed gdje se s njima malo što dobroga uradilo.

 

I tu dolazimo do loše strane sinoćnje igre: napad BiH sinoć je patio od manjka trke i agresivnosti. Zakazala je i kreativnost. Najslabiji igrač sinoć je bio Misimović. On jest tehnički sjajan, ali jednostavno nema snage i na natjecanju ovakve razine postaje igrač manje nakon svega pola sata. Razlog: godine, te slaba razina igre u kineskom Guizhou-u. Već u 25. minuti komentatori govore kako je Misimović ostao bez snage i da ga treba mijenjati. Da li ga staviti na klupu u idućoj utakmici? Umjesto njega da igra Ibišević? Ili Medunjanin? Može ga se i čuvati za zadnjih pola sata, tu bi donio možda i prevagu u idućim mečevima. Ni drugi se ofenzivci nisu iskazali. Hajrović je na krilu lako zatvaran (izuzev dva dobra lažnjaka u prvom poluvremenu), Džeko je bio odsječen, Lulić tek za zeru opasniji od Hajrovića (ostaje žal za njegovom prilikom nakon kornera u 41. minuti). Bilo je i mnogo loših reakcija i pogrešnih dodavanja u napadu. Jedan razlog tome je dobra organiziranost Argentine, jer se jako mnogo napora mora posvetiti zatvaranju Messija, Aguera, Di Marije i sličnih vukova (što je učinjeno dosta dobro), pa se gubi snaga i koncentracija potrebna za organiziranje vlastitih napada. Drugi razlog je nervoza koju su donijeli velika količina intenzivnih emocija i želje, te psihološki pritisak. Srećom, ta nervoza ipak nije slomila bh. nogometaše, i nitko od njih nije nasjeo na provokacije iskusnih Argentinaca. Tek je Lulić jednom malo koškao sa Zabaletom, ali brzo se ohladio.

 

 

Pri rezultatu 0-2 Sušić hrabro uvodi „vlaseničkog Solskjaera“ (kako ga nazva Tarzanija.com) Ibiševića, koji lucidno smanjuje na 1-2 (što je u konačnici važan gol, zbog gol-razlike), ali nakon toga BiH nije ozbiljnije zaprijetila. Ponestalo im je snage, stali su i kao da su čekali da sudac što prije odsvira kraj. Stekao se dojam da BiH izgleda puno opasnije s Džekom i Ibiševićem u tandemu, jer tada Ibišević svojom pokretljivošću odvlači braniče s Džeke i daje mu više manevarskog prostora. Iako sinoćnju utakmicu nisu mogli obojica početi, možda je Ibišević trebao ranije ući u igru. Recimo, u 60. minuti, kada tradicionalno počinje najslabije razdoblje u igri bh. reprezentacije, a tako je bilo i sinoć. Tih 10 minuta pao je i tandem Pjanić-Bešić, tada je Argentina zabila gol i malo se razmahala. Sinoć je u bh. napadima bilo i puno dugih lopti, od kojih nije bilo mnogo koristi. Jer ako Džeko i primiri loptu, što će dalje s njom kad je okružen argentinskim braničima a nitko mu ne prilazi u pomoć? Najlošija strana sinoćnje bh. igre bio je spor protok lopte. Znali su tehnički dobro potkovani bh. reprezentativci sinoć i koju minutu držati loptu, ali bili su dosta neprecizni u dodavanjima i spori u primanjima lopte. Evo kako je to sinoć šaljivo opisao jedan komentator: bh. „igrači primaju loptu tako što prvo ponude kahvu, pojedu rahatlokum, pa je upitaju za zdravlje i familiju, pa tek onda može da se šuta.“ Mujdža i Hajrović su (uz Misimovića) pretrčali zabrinjavajuće malo. Bez lopte je od svih igrača najmanje pretrčao Hajrović, a isti igrač je pored Misimovića imao najmanje sprintova, što su loši podaci za jedno krilo. Još lošijom se pokazala rezervna opcija u liku sporog Višće. Protiv Nigerije će BiH morati brže i agresivnije igrati. S obzirom na kvalitetu Nigerije, BiH ima kapacitet nametnuti se u meču s njima. Ali samo ako protok lopte bude brži. Mislim da će Lulić i Hajrović na krilima doći više do izražaja protiv Nigerije i Irana, nego što su to uradili sinoć.

 

Sinoćnja utakmica ipak nije ključna za BiH. Ključne utakmice protiv Nigerije i Irana tek dolaze. Posebno je to meč protiv Nigerije, vjerojatno odlučujući za drugo mjesto u grupi. Nigerija ima odlične pojedince, ali neujednačen i neusklađen tim. Osvojili su Afrički kup nacija dobrom i napadačkom igrom, tada su se iskazali Moses, Mikel, Onazi, Emenike, te sjajni branič Echiejile. Međutim, ključni igrači Mikel i Moses i nisu baš u formi, a Echejille je zbog ozljede otpao sa SP. Što se tiče Irana, pretpostavlja se da će oni loše proći protiv Argentine, ali ni njih nije dobro podcjenjivati. Iran igrački nema nekakav sastav (izuzev solidnih, prosječnih Nekounama i Dejagaha), ali je taj sastav kompaktan i ujednačen, nema što izgubiti, te može biti opasan, ako mu se pristupi s nonšalancijom. A ukoliko BiH prođe u drugi krug, tamo bi nas najvjerojatnije čekali Francuzi. S kojima imamo nekih neriješenih računa iz 2011.

Marijan Oršolić

Prometej.ba