Piše: Mariem Masmoudi
Vratiti duhovnost, kao bedem koji štiti od trčanja za ovim prolaznim životom, zahtijeva da pitanjima vjere i bogoštovlja pristupamo tako što ćemo prevazići suhoparne akademske analize ili kratkotrajne nastupe instant-vjere. Moramo obnoviti holističku filozofiju življenja koju islam nudi i poštovati je kao svoj vlastiti svjetonazor, koji prkosi liberalnom kapitalizmu sa njegovom materijalističkom i utilitarnom etikom. Moramo obodriti pokušaj da se islam stavi u centar našeg svakodnevnog života, da ramazan ne bude jedan izolirani godišnji događaj, nego period podmlađivanja našeg kosmološkog poretka koji ćemo nositi tokom cijele godine.
Muslimani su se navikli živjeti u stalnom odbrambenom gardu, što je cijena kojom plaćaju opstanak, uvijek spremni da navode objašnjenja svojih vjerskih i kultunih običaja. Ovo bi mogla biti prihvataljiva, pa i preporučena transakcija u svrhu očuvanja mira u različitim savremenim društvima, međutim, kako je mjesec ramazan u toku, ne možemo ignorirati karakteristične tonove tih objašnjenja koja o mnogim ramazanskim koristima kruže. U savremenom diskursu o ovim koristima sve više se zanemaruju ramazanska moralna i metafizička suština, a umjesto njih se nude materijalna objašnjenja. Ili post služi tome „da osjetimo kako je siromašnima“ – objašnjenje dopadljivo zapadnom fragmentiranom shvatanju morala, gdje je jedini modus življenja materijalni – ili se post povezuje sa njegovim „koristima po zdravlje“, koje je potvrdila i nauka. Iako oba objašnjenja govore o vrijednim, moralno ispravnim pobudama za post, ona su suštinski fizička i svode ramazan samo na materijalno.
Jezivi konzumerizam i sumrak tradicionalne etike
Međutim, tu je u igri jedna dublja, mnogo razornija sila: naša asimilacija u kapitalističko ustrojstvo putem globalizacije. Velike firme sada lijepe reklamnu etiketu „halal“ na meso, na finansije, na odjeću i drugo, zbog čega bi to hipotetski trebalo biti privlačnije muslimanskim potrošačima, koji se muče da nađu za islam prihvatljive izbore. Proizvodi i usluge koje se prezentiraju za potrošnju muslimanima su produkt istih onih zelenaških, eksploatatorskih, dehumaniziranih i neislamskih sistema koje osuđujemo. Naša odjeća potječe iz izrabljivačkih pogona, naša hrana iz industrijaliziranih klaonica i hemijskih postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, a naše finansije iz obmanjujućeg, na kamati zasnovanog, globalnog bankovnog sistema. U jednom sistemu koji veliča ove stvari kao obilježje progresa i čovjekovog boljitka, teško je prepoznati te duboke, rušilačke snage koje su u igri. Liberalizam podriva filozofsku i moralnu suštinu naših običaja, što rezultira formom lišenom smisla. Natjerani da živimo u „željeznom kavezu“, kako njemački sociolog Max Weber primjećuje, mi se s teškom mukom kobeljamo kroz te besmislene geste, ukoliko se eventualno ne pobunimo protiv onih koji nam i ograničavaju slobodu (shvaćenu kao potpunu i neograničenu), prepušteni sebi, bez objektivnih parametara za življenje. Takva je uloga liberalizma u podrivanju suštine ramazana kroz jeftine tržišne trikove i materijalističku filozofiju.
Ramazan se, također, sučeljava i sa današnjim hiperkonzumerizmom i neumjerenošću. Usred do sada neprevaziđene komercijalizacije i materijalizma, ramazan služi kao podsjetnik na život nesputan kapitalizmom, kada se ne zahtijeva stalna potrošnja da bi se osjetilo zadovoljstvo. Tokom ramazana su naše želje da više trošimo ublažene božanskim naredbama i poslaničkim uzorom, kako bismo se se usredsredili na duhovno hranjenje zajednice i sebe, nadilazeći fizičku glad. Na žalost, mnogi zaboravljaju ovu poruku u onom što sve više karakterizira iftar: neobuzdano žderanje i rasipnost. Korporacije kao što su McDonald, Coca Cola i Burger King tržišno usmjeravaju svoje proizvode prema muslimanima, znajući da će im ta ulaganja uroditi ogromnim profitom, i prave reklame na temu ramazana u kojima se pretvaraju da slave raznolikost, a zapravo podstiču kulturu pretjerivanja. Većinski muslimanske zemlje se razmeću društvenom i ekonomskom nejednakošću, koja je među najvećom na svijetu: kada se uporede stopa gojaznosti u Kuvajtu ili Saudijskoj Arabiji sa stopom pothranjenosti u Somaliji i Jemenu može se potvrditi uloga koju svi mi, kroz rasipanje, imamo u povećanju patnje.
Razočarenje u moderni svijet
Ramazan obuhvata više od (pravovaljanog) učinka koju tjelesnost ima na našu duhovnu dobrobit. Weber piše da je modernom životu oduzet svaki metafizički i mistički element i da su ih zamijenili racionalizirano i birokratsko društvo. Sve je postalo desakralizirano; ono što je nekada služilo kao kulturni simbol i duhovni običaj sada je lišeno te duhovne esencije.
Ramazan je živo odbacivanje ove desakralizacije. Jedno očigledno, ali ipak čudesno obilježje ovog mjeseca jest da ramazan naglašava koliko je važno provesti dan prema prirodnim ciklusima, nasuprot onom industrijskom satu ili življenju po obrascu „od 9 do 5“. Ramazan počinje vizuelnim opažanjem nove mjesečeve mijene, a naš dnevni post započinje u zoru i završava sa zalaskom sunca. Življenjem u harmoniji sa prirodom ne podupire se samo potčinjavanje ciklusima Sunca i Mjeseca, nego i potčinjavanje Bogu kao Stvoritelju i Gospodaru svega. Savremeni svijet se odrekao hiljadugodišnjeg ljudskog iskustva, budući da neprirodno nastoji našu volju potčiniti cjelodnevnom radu po kazaljci sata. Nije svrha našeg postojanja da kapituliramo pred prolaznim materijalizmom i ramazan nas podsjeća na našu višu svrhu.
Međutim, kao nemarna i rastrzana stvorenja, često zaboravljamo lekcije ramazana i vraćamo se starom načinu života čim osvane Bajram. Ova šizofrenija, kakvu kod savremenog čovjeka zapaža alžirski sociolog Malek Bennabi, žonglira između svijeta islama i svijeta modernosti. Bennabi objašnjava kako moderni čovjek, kada uđe u mesdžid, dođe pod Božiju vlast i prihvata pravila ponašanja vjere, ali, opet, čim izađe iz mesdžida, brzo se vraća modernom čovjeku: neotesanom (po islamskim standardima) i čovjeku potčinjenom stvorenom svijetu, čovjeku koji se, po svojim navikama, ne može razlikovati od nemuslimana. Tom iskušenju povratka na gore, iskušenju koje olakšava to što prihvatamo moderne načine i sredstva kako bismo se prilagodili modernom životu, moramo se oduprijeti, ako hoćemo biti islamski ummet koji istinski živi u skladu sa vlastitim idealima, a ne oni koji samo koriste živopisnu glazuru kulture da zamaskiraju svoju asimilaciju u kapitalistički sistem.
Ramazan kao lijek modernim jadima
U opasnosti smo da izgubimo suštinu ramazana, što je pokazatelj toga koliko je naš vjerski moralni imperativ fragmentiran i zaboravljen u pomaku ka materijalizmu. Proces moralnog propadanja na Zapadu prijeti da zahvati muslimane posvuda, budući da smo izloženi razornoj i totalizirajućoj zapadnoj paradigmi, jedinstvenoj još od kolonijalnog doba. Živimo kao manjine u srcu društva domaćina, u stalnom trvenju sa dominantnom zapadnom paradigmom života, sve više bez štita koji nam je islamska paradigma davala.
Ramazan predstavlja odbacivanje onog što moderni svijet nameće čovječanstvu: rasipnosti, hiperkonzumerizma, mehanizacije vremena i opsjednutosti time da kontroliralmo svoj život. I muslimani i nemuslimani su sve više razočarani modernošću i traže svrhu i značenje kojim bi zamijenili površno gomilanje imovine. Ramazan je za nas vrijeme kada se okrećemo Božanskom i redefiniramo odnos sa vremenom, zajednicom i prirodnim svijetom. Bogosvjesnost, ili takva, može se postići ne sloganima, nego živeći zbilju svrhovitog života, nadilazeći porive i potrebe tijela i, najzad, težeći višem stepenu postojanja.
Vratiti duhovnost, kao bedem koji štiti od trčanja za ovim prolaznim životom, zahtijeva da pitanjima vjere i bogoštovlja pristupamo tako što ćemo prevazići suhoparne akademske analize ili kratkotrajne nastupe instant-vjere. Moramo obnoviti holističku filozofiju življenja koju islam nudi i poštovati je kao svoj vlastiti svjetonazor, koji prkosi liberalnom kapitalizmu sa njegovom materijalističkom i utilitarnom etikom. Moramo obodriti pokušaj da se islam stavi u centar našeg svakodnevnog života, da ramazan ne bude jedan izolirani godišnji događaj, nego period podmlađivanja našeg kosmološkog poretka koji ćemo nositi tokom cijele godine. Ako smo zaista odani ovim idealima, ovaj kosmološki red ćemo suprotstaviti kapitalističkom sistemu koji uništava duh ljudi. Tek tada možemo tvrditi da smo muslimani: potpuno predani Bogu i Njegovom obuhvatnom dinu, iznad svega ostalog.
Prevod: Azra Mulović
Tekst je originalno objavljen na traversingtradition.com
