Logika političkog života

Ciljevi i metode

Ako nemamo svrhu koja leži u polju prirode same stvari na koju djelujemo i ako nemamo jasan cilj djelovanja, ako nemamo pojam o tome u kojem polju naših ljudskih mogućnosti se taj cilj nalazi i ako ne pronađemo onu jedinu pravu vezu među njima, a time i mogućnost koja sigurno vodi ka namjeravanom cilju djelovanja, tada se uzaludno trudimo i od našeg posla nema ništa.

Upravo zbog inkonzistencije između prirode i našeg razumijevanju stvari, između ciljeva koji su ostvarivi i metoda koje odgovaraju prirodi stvari i jedino povezuju naše ciljeve i same stvari na koje djelujemo, nastaje toliko promašenih ljudskih pokušaja da se nešto postigne, da se dođe do rezultata koji će harmonično povezati razlog i rezultat djelovanja.

Postoji i mogućnost da se neki određeni ciljevi postižu okrnjeni, nepotpuni, invalidni i u konačnici nedovoljni za bilo kakvo optimalno zadovoljavanje potrebe iz koje nastaje ljudsko djelovanje i zbog kojeg uopće dolazi do pokušaja ostvarenja nekog cilja. To znači da u našem djelovanju možemo biti neefikasni, nekvalitetni, da možemo griješiti pa i posve promašivati namjeravane ciljeve, odnosno može nam se dogoditi da djelujemo i izvan ili mimo polja u kojem se određeni ciljevi jedino mogu postizati.

Tada ne postižemo očekivane, a pogotovo optimalne rezultate, čak ne uspijevamo uspostaviti bilo kakvu vezu između naših ciljeva i metoda djelovanja i rezultata koje očekujemo ili koje želimo ostvarivati. To važi za svaku ljudsku djelatnost, a pogotovo za one koje su složene po tome što zavise od povezivanja i koordinacije velikog broja elemenata koji čine predmetnosti unutar koje nastojimo ostvariti svoje ciljeve, a među kojima je najsloženija svakako politička djelatnost i ono što ona podrazumijeva, što čini njenu predmetnost i određuje polje unutar kojeg se ostvaruju politički ciljevi.

Posmatrana sa stajališta odnosa ljudskih ciljeva i metoda njihovog postizanja, možemo konstatirati da je naša politička djelatnost krajnje nedostatna i neefikasna, da ne uspijeva jasno definirati ni polje svog djelovanja, ni ciljeve koje želi postići, a ni metode kojima se željeni ciljevi jedino mogu postizati. A izvjesno je da svaka stvar ima samo jednu metodu kojom se unutar nje mogu postizati racionalno određeni i zadovoljavajući ciljevi.

Glavni faktor u uspostavljanju ovog odnosa između namjera i ciljeva našeg djelovanja i njihovih rezultata je ljudska djelatnost koja je data u upravnom odnosu od kvaliteta našeg mišljenja i sposobnosti usklađivanja svih elemenata koji ulaze u horizont unutar kojeg se svijet sagleda u njegovoj istini i našeg djelovanja u njemu. Dakle, rezultat političkog djelovanja je upravo ovisan o našem znanju i razumijevanju političke stvarnosti. Postoje mnogi veoma značajni ljudi koji djeluju u različitim područjima u kojima se ostvaruje plodonosni odnos ljudskih nastojanja i rezultata djelovanja.

Oni koji su u stanju da razumijevaju stvari, da vide njihovu suštinu, smisao i razlog, imaju mogućnost da djeluju i stvaraju unutar odabranih polja djelovanja i dobiju značajne rezultate. Međutim, postoji jedna vrsta djelovanja koja je veoma važna, a odnosi se na uspostavljanje racionalnog odnosa u stvaranju pretpostavki za ljudsko postojanje. To je ona vrsta djelovanja koja za učinak ima stvaranje, razvijanje i bogaćenje sadržine prostora unutar kojeg se ostvaruje ljudski način života.

Historijski život 

Ta djelatnost koja izgrađuje politički prostor kao mjesto, a politiku kao način djelovanja kojim se unapređuje historijski život i razvijaju ljudske mogućnosti naziva se politika, a ljudi koji unutar njega djeluju su političari. Politički prostor se sastoji od institucija unutar kojih se organizira, ostvaruje, razvija i unapređuje život ljudskih zajednica koje su prerasle način života određen prirodnim zakonima porijekla, srodstva i krvnih veza.

Ono što je karakteristično za naš politički prostor sastoji se u činjenici da je on invalidan, da je nekompletan, da je utemeljen na pretpostavkama koje nisu političke i historijske, nego sadrže značajne elemente druge vrste i načina postojanja, one koji se mogu definirati kao zaostatak iz epoha u kojima su vladali ili još vladaju ili su veoma snažni prirodni odnosi, odnosi koji znače ahistorijski način postojanja. Stoga takva društva i ne mogu da stvaraju historiju, ono što ona dobivaju kao posljedicu svog djelovanja je zaostajanje u razvoju formi društvenosti i povezanosti među ljudima.

Takva društva se pokazuju kao invalidna, nepotpuna i sklona devijacijama, od kojih su najvidljivije nepotizam, opća korupcija ne samo funkcionera nego i društvenog organizma kao takvog i još ona najteža koja se sastoji od toga da društveni organizam služi interesima tiranije, određene grupe, nacije ili oligarhije. Može se reći da je dvadeset godina dovoljno da se vidi kakva je priroda našeg političkog sistema i zaključi da naš politički sistem nije ni dosljedno politički, da sadrži brojne nepolitičke elemente i odnose, da onemogućava historizaciju i demokratizaciju odnosa među ljudima, a da su oni koji vode politiku nesposobni da razvijaju moderne demokratske odnose i stvaraju politički prostor zajedništva ljudi i njihovog uzajamnog pomaganja.

Naša politika proizvodi invalidne rezultate i njen rad ne zadovoljava i ne ostvaruje ciljeve koji su primjereni političkoj djelatnosti koja mora da razvija odnose otvorenog društva sposobnog da se razvija i ostvaruje napredak u povezanosti i slobodi za sve ljude. U našem sistemu nema mjesta osnovnim pretpostavkama stvarnog, stvaralačkog i otvorenog društvenog odnosa, nema mjesta uspostavljanju kriteriologije savjesti koja nastaje samo na stupnju postojanja individualne slobode kao osnove društvenog odnosa, zbog čega u našem društvu ne vrijede etički kriteriji i kriteriji poštovanja interesa svakog pojedinca.

To uopće ne znači da naša politika ne postiže druge vrste ciljeva, kao što su stvaranje privilegiranih ljudskih grupa, posebnih uvjeta života i stjecanja koristi za određene pojedince ili grupe ljudi koje ne nastaju na temelju društveno definiranih i provjerljivih osnova, nego na bazi direktnih interesnih, porodičnih, plemenskih, nacionalnih i grupnih odnosa, ali je sigurno da naš sistem i politika koja iz njega proizlazi ne može ostvarivati savremene, demokratske i optimalne političke ciljeve, jer sve ono što je neki rezultat i postignuće ne doprinosi poboljšanju općeg društvenog stanja i razvoja društva i države kao cjeline, boljeg i bogatijeg života svih ljudi i njihovih međusobnih odnosa, a to se ne može smatrati opravdanim, poželjnim i zakonitim političkim načinima djelovanja i opravdanim ciljevima politike.