logo
bios

Ljudi i sami stvaraju i šire ‘svoje’ dezinformacije; istraživanje

Objavljeno prije 3 mjeseca . u sri, dec 18th, 2019

Novo istraživanje otkrilo je da su ljudi kojima su dane točne statistike o nekom kontroverznom pitanju bili skloni pogrešnom pamćenju važnih podataka u skladu sa svojim uvjerenjima i stavovima.

Uz senzacionalističke portale i političke blogove, postoji još jedan iznenađujući izvor dezinformacija o kontroverznim temama – a to ste vi.

Novo istraživanje otkrilo je da su ljudi kojima su dane točne statistike o nekom kontroverznom pitanju bili skloni pogrešnom pamćenju važnih podataka u skladu sa svojim uvjerenjima i stavovima, prenosi Technology Org.

Na primjer, kada se ljudima kaže da se broj meksičkih migranata u SAD-u nedavno smanjio – što je istina, ali je u kontradikciji s vjerovanjima mnogih ljudi, oni su skloni potpuno suprotne podatke.

Uz to, s vremenom, kako ljudi šire dezinformacije koje su kreirali, te brojke postaju sve udaljenije od stvarnih.

“Ljudi mogu sami generirati vlastite dezinformacije. Ne dolazi sve iz vanjskih izvora“, rekao je Jason Coronel, glavni autor istraživanja i docent za komunikacije na Sveučilištu Ohio. “Oni to možda ne rade namjerno, ali subjektivnost i pristranost mogu uzrokovati da zalutaju. Problem postaje veći kada dijele svoje dezinformacije s drugima”.

Coronel je proveo istraživanje zajedno za Shannon Poulsen i Matthewom Sweitzerom, doktorandima komunikacijena spomenutom sveučilištu. Istraživanje je objavljeno u časopisu Human Communication Research i pojavit će se u budućem tiskanom izdanju.

Provedena su dva testiranja.

U prvom, istraživači su uzeli 110 ispitanika kojima su dali pisani opis četiri društvene teme u kojima su bili navedeni i brojčani podaci.

Na dvije od tih tema, istraživači su testirali ispitanike prije nego što su im dali tekstove i otkrili su da faktički točan brojčani odnos u skladu s razumijevanjem većine ljudi o tim temama. Na primjer, mnogi ljudi uglavnom očekuju da je više onih Amerikanaca koji podržavaju istospolne brakove od onih koji to ne čine, što se poklapa sa nalazima istraživanja javnog mišljenja.

No, istraživači su sudionicima predstavili dva podatka koja nisu odgovarala mišljenju većine.

Na primjer, većina ljudi vjeruje da je broj meksičkih imigranata u SAD-u narastao između 2007. i 2014. No, ustvari se taj broj smanjio sa 12,8 milijuna iz 2007., na 11,7 milijuna u 2014. godini.

Nakon čitanja svih opisa, istraživači su iznenadili ispitanike. Od njih se tražilo da napišu brojeve koji su bili u opisima datih tema. Dakle, nije im unaprijed rečeno da trebaju pamtiti brojke.

Znanstvenici su otkrili da su ispitanici pogodili statistike koje su u skladu sa mišljenjem većine ljudi. Na primjer, ispitanici su napisali da je veći broj Amerikanaca koji podržavaju istospolni brak – što je istina.

No, kada su došli do pitanja gdje su brojevi bili u suprotnosti od vjerovanja mnogih ljudi – poput pitanja povećanja odnosno smanjenja broja meksičkih imigranata – sudionici su zapamtili brojeve na način koji je više odgovarao njihovim stavovima, a ne istini.

“Imali smo slučajeve kada su sudionici točno znali brojeve – 11,7 i 12,8 milijuna – no oni su ih obrnuli”, rekao je Coronel. “Nisu pogađali – dali su točan podatak, ali njihova pristranost dovela ih je do zablude da su brojke suprotne”.

Koristeći tehnologiju praćenja očiju ispitanika dok su čitali opise problema, istraživači su našli nove dokaze da ljudi zaista obraćaju pažnju kada gledaju statistiku.

“Znali smo kada bi ispitanici došli do brojeva i podataka koji su u kontradikciji s njihovim očekivanjima. Oči su im se vraćale naprijed i natrag između brojeva, kao da se pitaju “što se događa”. To nisu činili kada bi se podatci poklapali sa njihovim očekivanjima”, kaže Coronel. “Pomislili biste da bi oni, ako više obraćaju pažnju na brojeve koji su u suprotnosti s njihovim očekivanjima, bolje pamtili činjenice, no, to nije ono što smo otkrili.”

U drugom testiranju, znanstvenici su istražili kako se ove distorzije pamćenja mogu proširiti i postati sve iskrivljenije u svakodnevnom životu. Osmislili su test sličan dječjoj igri “gluhih telefona”.

Na primjer, prva osoba u “telefonskom lancu” u ovoj studiji vidjela je točne statistike vezane za meksičke imigrante koji žive u SAD-u (podatak da je broj imigranata pao sa 12,8 na 11,7 milijuna).

Oni su morali zapamtiti te brojeve i informaciju slati drugoj osobi u lancu, koja ih je također trebala zapamtiti i zapisati. Brojevi koje je napisala druga osoba zatim se daju trećem ispitaniku itd.

Rezultati su pokazali da je u prosjeku prva osoba izokrenula brojke prosljeđujući krivu informaciju da se broj meksičkih imigranata od 2007. do 2014. godine povećao za 900.000, umjesto istinitog podatka koji glasi da se taj broj smanjio za oko 1,1 milijun.

Na kraju lanca, prosječni sudionik rekao je da se broj meksičkih migranata u tih sedam godina povećao za oko 4,6 milijuna.

“Te su memorijske pogreške imale tendenciju povećavanja kako su se prenosile između ljudi”, rekao je Sweitzer.

Coronel je rekao da ovo istraživanje ima određena ograničenja. Na primjer, moguće je da bi sudionici pamtili bolje kada bi dobili objašnjenje zbog čega su brojke u kontradikciji s njihovim očekivanjima. Pored toga, istraživači nisu mjerili pristranost svake osobe – koristili su pristranosti koje su identificirane prethodnim testovima.

Konačno, istraživanje koje je koristilo kao metodu “gluhih telefona”, nije zabilježilo važne značajke razgovora iz stvarnog života koje su mogle ograničiti širenje dezinformacija.

Ali, rezultati ukazuju na to da ne bismo trebali samo obraćati pažnju na dezinformacije iz vanjskog svijeta, rekla je Poulsen.

“Moramo shvatiti da unutarnji izvori dezinformacija mogu biti jednako značajni ili čak značajniji od vanjskih izvora”, dodala je. „Svoje predrasude živimo svaki dan, ali s lažnim vijestima i informacijama se susrećemo samo povremeno“.

Prevela: Ružica Ereš

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh