Ovo je vrijeme kada nas lipe nesebično časte svojim opojnim mirisom. Tamo gdje ima više stabala ovog drveta i u zatvorenom autu se osjeti miris.
Apeldoorn, gradu u kom živim u Nizozemskoj, je poznat po tome što ima mnogo zelenila. Prometnice su uglavnom građene tako da pored kolovoznih traka za automobile s obje strane idu trake travnate površine, potom biciklističke staze, a onda opet zeleni pojasi. E, sve te zelene površine, osim što su obrasle travom, zasađene su raznim drvoredima. Mislim da je lipa najviše, na stotine stabala samo u nekim alejama, a ima ih mnogo i u manjim ulicama. Ovih dana su počele mirisati i očekivati je da će uskoro njihov miris doseći svoj maksimum. Možete pretpostaviti kako je prošetati ispod stotinjak lipa kad su u punom cvatu! Ne žuri vam se, a osjećate kako uživate u disanju, o kome inače nikada i ne razmišljate.
Često me miris lipe podsjeti na vrijeme kad sam u njemu najviše uživao, a to je dok sam bio na odsluženju vojnog roka u Bileći. Kad bih imao malo slobodnog vremena, legao bih na klupu u parku ispod lipa i disao, disao i uživao u disanju. Želio sam udahnuti mnogo više nego što je moj kapacitet pluća to mogao podnijeti. Razmišljao sam kako sam nekada, dok sam bio dijete, brao lipov cvat za čaj. Tada se to otkupljivalo i u velikim jutenim vrećama odvozilo na dalju obradu. Sada ne vidim da se neko bavi time, jer mnogo truda treba uložiti da se nabere kilogram cvjetova, ma koliko oni gusti bili.
Nedavno je bagrem pokazao svu svoju ljepotu i aromatičnost, ali i radost pčelama koje su od njega mogle napraviti obilje meda. Bagrem je kralj u svoje vrijeme, ali lipa je sad. I lipov med je cijenjen, i miris lipe uz zujanje pčela je naprosto ljekovit. Sjesti ili leći u hladovinu pod lipu na vrelom danu u vrijeme cvatnje, još ako oko nje zuje pčele i ako ima bar malo osvježavajućeg vjetrića, liječi i tijelo i dušu! Zatvoriti oči, maštati, a posebno zaspati u takvom ambijentu je osjećaj koji je teško i opisati.
Lipa je, sa svojim stasom, bujnom krošnjom i maštovito raspoređenim granama; sa svojim treperavim i na povjetarcu ugodno šumećim listovima i nenadmašnim mirisom i prava ljepotica među drvećem. Zato – neka nam lipe, stvarno nam uljepšava život i ne znam nikoga ko se na nju, iz bilo kojih razloga, ljuti.
Logicno – IVO KOBAŠ
