Priča o životnom putu čarobnjaka
Fudbalska priča o Messiju počinje na njegov četvrti rođendan, kad je na poklon dobio fudbalsku loptu.
Uskoro su svi oko njega svjedočili čudu od djeteta. U igri je pobjeđivao i dvostruko starije od sebe, a baka ga je već tada, s četiri godine upisala u fudbalski klub. Sve se činilo poput bajke. No, sreća nije bila dugog vijeka. Zbog urođene bolesti dječak je prestao rasti. Čekalo ga je dugo i mukotrpno liječenje. Svakoga dana sam sebi je morao davati bolne injekcije. Kako je bio mnogo niži od svojih vršnjaka, nazivali su ga patuljkom i buhom. Uskoro se porodica suočila i s nedostatkom novca za
Leovo liječenje.
On je zbog svega toga patio, a izlaz je nalazio u fudbalu. Na terenu je uvijek pobjeđivao. Shvatio je da mora obrisati suze i dati sve od sebe da uspije. Zahvaljujući njegovom talentu i upornosti, vodstvo FK “Barcelona” preuzelo je brigu o njegovom školovanju, kao i troškove liječenja. Katalonski moto je „Mes que un club”, što znači „Više od kluba”, a Messi najbolje zna zašto je “Barcelona” više od kluba. S trinaest godina je krenuo u pohod na Evropu, kako bi ostvario svoje snove; narasti i biti najbolji fudbaler svih vremena.
Italijanski imigranti
Rođen u porodici italijanskih imigranata u argentinskom gradu Rosario, Leo je već od malih nogu pokazivao sklonost ka fudbalu. S četiri godine priključio se lokalnom klubu “Grandoli”, gdje ga je trenirao njegov otac. Dvije godine kasnije postao je član Newell's Old Boysa. U idućih šest godina postigao je gotovo 500 golova i nametnuo se kao najbolji argentinski igrač u svom godištu. Uvijek je bio nizak i sitan, no svojom vještinom i srčanošću sve je to nadoknađivao. Stidljiv i povučen, zadovoljstvo je nalazio na travnjaku, gdje je dominirao protiv starijih, viših, te jačih protivnika.
– Tata, samo se na fudbalskom terenu osjećam sretnim i poštovanim. U razredu mi se smiju i zovu me patuljkom i buhom. Šta da radim? Iako mnogo jedem, ne rastem – žalio se ocu Leo.
Uskoro je porodica Messi dobila šokantno objašnjenje za zdravstveni problem sina. Naime, dijagnosticirana mu je bolest nedostatka hormona rasta. Bolest je to koja ne utječe samo na čovjekovu visinu, nego i razvoj kompletnog mišićnog sistema. Jedini lijek bile su injekcije umjetnog hormona rasta somatotropina.
– Sjećam se kako sam svake večeri sjedio na krevetu i dobijao injekciju u noge. Bilo je to iznimno neugodno, no toliko sam želio postati fudbaler da je vrijedilo muke – sjeća se tih dana Leo Messi, koji je zahvaljujući injekcijama umjetnog hormona izrastao do 170 centimetara.
Problem je bio što su te injekcije koštale više od hiljadu dolara mjesečno, a zdravstveno osiguranje Leovog oca pokrivalo je samo prve dvije godine. Nakon isteka te dvije godine, iako je radio dva posla, Jorge Messi sve teže je pronalazio način da svom sinu omogući potreban medicinski tretman. Tada je odlučio da snimi video, u kojem mladi Leo pokazuje fudbalske vještine. Tehnicirao je narandžom i zaustavio se na brojci 95.
Nakon toga je tehnicirao 130 puta teniskom lopticom. Otac je poslao taj video na brojne adrese. Leove vještine zadivile su skaute “Barcelone”, te je ubrzo pozvan na probu, a ostalo je historija… Samo jedna prijateljska utakmica između “Barceloninih” kadeta i starijih juniora bila je dovoljna da menadžer katalonskog giganta, Carles Rexachu, odluči da je Leo igrač za njih. “Barcelona” se nakon toga obavezuje da će, između ostalog, plaćati i Leovo liječenje, te se porodica Messi seli u Barcelonu.
– Moj otac je naporno radio da mi plati injekcije hormona rasta u Argentini. Radio je dva posla, no injekcije su bile jako skupe. Kad se “Barcelona” ponudila da će ih plaćati, donio je odluku da preseli porodicu u Španiju. Učinio je to radi mene – objašnjava Messi.
Počeci su bili teški. Zbog sudskog spora između “Barcelone” i “Newell's Old Boysa” mogao je igrati samo prijateljske utakmice. Na jednoj od njih slomio je nogu, a posljedica je bila tromjesečno mirovanje. Po prirodi povučen, u posve novoj sredini toliko se zatvorio u sebe da su neki njegovi saigrači mislili da je nijem.
Dodatan udarac bio mu je kad mu se majka vratila u Argentinu da bude s preostalo troje djece, ostavivši Lea samog s ocem. Polako se otvarao, a na terenu je sa svojim vršnjacima Gerardom Piqueom i Cescom Fabregasom pokorio Španiju u svom uzrastu. Njegov talent bio je evidentan i postalo je samo pitanje dana kad će ući u prvu momčad.
Trener Frank Rijkaard ubacio je Messija u igru u novembru 2003., pred 52 hiljade gledatelja u prijateljskoj utakmici protiv “Porta”. Messi je u 15 minuta igre iznudio jedanaesterac i stvorio dvije lijepe prilike. Iako je i dalje bio mali, pokazao je da mu je mjesto među velikim momcima. Imao je 16 godina, četiri mjeseca i 23 dana. U cijeloj historiji “Barcelone” samo su dvojica igrača bila mlađa kad su prvi put nastupili u prvoj postavi. Iako je i dalje igrao za juniore, prvo jednom sedmično, a kasnije i češće, trenirao je s prvom momčadi u kojoj su bile veličine poput briljantnog Brazilca Ronaldinha, koji ga je „uzeo pod svoje” i postao mu neka vrsta velikog brata. U septembru 2004., sa 17 godina postao je najmlađi igrač u historiji “Barcelone”, koji je zaigrao u prvenstvenoj utakmici, u gradskom derbiju protiv “Espanyola”. U idućih nekoliko godina Leo Messi je sa svojom “Barcelonom” doslovno pokorio fudbalski svijet.
Messi je u “Barceloni” punih 17 godina, a s njom je dobio i 30 trofeja. Osvojio je i pregršt individualnih nagrada. Rekordnih je pet puta izabran za najboljeg svjetskog, a 10 puta za najboljeg argentinskog nogometaša.
– Leo Messi je vanzemaljac koji je odlučio igrati s nama ljudima – prije nekoliko godina izjavila je legenda “Juventusa” i najbolji golman u historiji, Gigi Buffon.
Fudbal je u Argentini sport broj jedan. U svojoj su bogatoj historiji dvaput bili i prvaci svijeta. Messi je u dresu Argentine debitirao s 18 godina, a nakon njegovog debija veliki Maradona je izjavio: „Vidio sam igrača koji će naslijediti moje mjesto u argentinskom fudbalu, a njegovo ime je Leo Messi”.
Velikan i van terena
Krajem juna ove godine, Messi se oženio svojom dugogodišnjom ljubavi Antonellom Roccuzzo, djevojkom iz njegovog rodnog grada Rosarija, s kojom već ima dvoje djece, sinove Thiaga i Matea, a mediji spekuliraju da je na putu i treće dijete.
Ono što je izazvalo veliku pažnju i naklonost javnosti bila je činjenica da Messi od svojih gostiju na vjenčanju nije htio nikakve poklone, već ih je kao veliki humanitarac zamolio da sve što su mislili izdvojiti za njega, uplate na račun njegove fondacije, koja se bavi suzbijanjem gladi u svijetu.
Svjestan je Leo toga da je postao idol milionima klinaca širom svijeta. Kad nađe vremena, posjećuje dječije bolnice, a 2007. godine osnovao je „Leo Messi fondaciju” za bolesnu djecu.
– Znam šta kao sportist mogu učiniti za ovu djecu. Kad ih posjetim, ona se smiju posebnim osmijehom. Vidiš da se žele boriti, pobijediti bolest i ostvariti snove. Želim pomoći djeci kojoj je pomoć potrebna. Svakoga dana trudit ću se da u dječije živote unesem radost. Za to ću se boriti istim žarom kojim sam se borio da postanem fudbaler – izjavio je jedne prilike Messi.
Od 2010. ambasador je UNICEF-a, te je nedavno donirao novac za obnovu 20 školskih učionica u ratom razorenoj Siriji.
– Svakog dana rata je previše. U zemljama gdje se ratuje djeca su taoci izloženi nasilju i okrutnosti. Kao ocu slama mi se srce zbog toga. Molim sve da podignu svoj glas da se ratovi zaustave – poručio je Messi.
Do kada ćemo Lea gledati na travnjacima? Gledajući ga, kraj se ne nazire, a sam Leo je o toj temi izjavio: „Uživam u fudbalu kako sam uživao i na prašnjavim ulicama Rosarija. Kad dođe dan da neću više uživati u igri, bit će to dan kad ću otići u penziju”.
Leo je s vremenom dramatično promijenio i imidž, nekoliko puta. Promijenio je boju kose, pustio je bradu, te je na tijelo dodao nekoliko velikih tetovaža. Usprkos tome, ostao je jednako dobar fudbaler, toliko poseban da možemo biti sretni što živimo u „Messijevo vrijeme” i što imamo prilike gledati njegove fudbalske čarolije.
(Magazin Azra)
