Boris Pavelić: HDZ je reketirao vlastitu državu!

Ta stranka je funkcionirala na najbanalnijoj razini – daj mi novac jer mi smo stranka koja vodi. To je i dokazano jer je od 8 optuženika petoro priznalo krivnju u slučaju Fimi medija. HDZ je isisavao novac iz vlastite države i to je najobičniji reket.

(Elvir Padalović – Buka)

Protekle sedmice u Banjaluci je održana konferencija „Korupcija i moć“ na kojoj su učestvovali panelisti iz regiona. Jedan od govornika na pomenutoj konferenciji bio je i novinar riječkog “Novog lista” Boris Pavelić. Sa njim smo razgovarali o procesu Ivi Sanaderu, o tome koliko je hapšenjem Sanadera Hrvatska manje koruptivna država te da li je moguća stvarna borba protiv korupcije bez uključivanja institucija sistema u nju.

Gdine Paveliću, kada se kaže borba protiv političke korupcije i Hrvatska, onda svi automatski nekako  pomisle na hapšenje bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera te brojne afere koje se uz njega vezuju. Nekako se stiče utisak – uhapsili smo Sanadera i to je kraj – borba protiv korupcije je završena, je li to baš tako?

Naravno da nije, hrvatski politički sustav je u dobroj mjeri koruptivno složen. Hrvatska je bipartitokracija svedena na dvije stranke koje međusobno funkcioniraju tako da kada se smjenjuju, dovode svoje ljude. Usvojeni su neki zakoni o tome koji se dužnosnici poslije izbora smiju promijeniti i u tom smislu je to poboljšano ali evo i zadnji su izbori pokazali-lijevi centar je nastavio tu pogubnu praksu dovođenja svojih ljudi na sva mjesta ultimativno , tako da proces Sanaderu je početak ali nikako nije kraj borbe protiv političke korupcije.

Slažete li se sa tezom da zapravo Sanader nije bio anomalija, već da je sistem bio anomalija?

Apsolutno , bez daljnjeg. Ja mislim da se može i dokumentirati da je HDZ funkcionirao kao ucjenjivačka organizacija i postoje ne sudske presude, ali svakako istrage iz kojih se sluti da je HDZ funkcionirao na toj najbanalnijoj razini – daj mi novac jer mi smo stranka koja vodi. To je i dokazano jer je od 8 optuženika petoro priznalo krivnju u slučaju Fimi medija. HDZ je isisavao novac iz vlastite države i to je najobičniji reket.

Zanimljiva je inače ta teza da se, ukoliko se Sanader proglasi krivim, ta njegova krivica iskoristi kao dokaz da je on bio tek “neugodna iznimka” u jednom nevinom sistemu, upravo zbog načina vladavine u Hrvatskoj, kako Vi gledate na to?

Apsolutno je to tako, sad ste na dobar način saželi HDZ-ovu obranu u tom procesu. Ako se to dogodilo HDZ kaže to je radio Sanader sam ili čak još postoji bizarnije objašnjenje, ne kao predsjednik HDZ-a nego kao predsjednik Vlade, jer on navodno kao predsjednik HDZ-a nije imao ovlasti da utječe na šefove javnih poduzeće. Tu se zanemaruje da je Sanader bio sve to odjednom, i Ivo Sanader – pohlepni političar i predsjednik HDZ-a i predsjednik hrvatske Vlade a da predsjednik hrvatske Vlade nije mogla biti drukčije nego predsjednik HDZ-a. Dakle to su banalne stvari ali je u toj želji da HDZ skine taj teret sa sebe se svakakvi argumenti povlače. Zanimljivo je također da politička povijest HDZ-a se već pokazuje kao jedan ciklički proces navodnih samopročišćenja. Pa i Ivo Sanader, kada je došao na čelo stranke 2002. godine na tom famoznom 6 Saboru HDZ-a, proglasio je novu europsku politiku, novu agendu, on se čak i ispričao hrvatskim građanima za ono što je HDZ možda nekada nekom napravio ali sad idemo dalje idemo iznova. Ali on je opet upao u taj koruptivni način HDZovog vladanja. To je prekinula Jadranka Kosor na nekoliko mjeseci , sad je na čelu HDZ-a Tomislav Karamarko i tek ćemo vidjeti što će biti sa tom strankom i hoće li uspjeti iskočiti iz tog mehanizma. Ja mislim da neće.

Nekako se čini da HDZ polako svi otpisuju kao neku relevantu politčku stranku, ali kako Vas se čini SDP, ima li on snage da se izbori sa sistemom u Hrvatskoj, koji, eto, nazvasmo koruptivnim?

Mislim da nije ključno pitanje ima li SDP ili HDZ, ključno je pitanje imaju li institucije, dakle ima li tužiteljstvo, ima li USKOK, ima li policija snage, to je ključno pitanje. Kako sad stvari stoje ja bih se usudio tvrditi da imaju institucije snage. USKOK je tu vrlo važna i vrlo zanimljiva karika. USKOK ( Ured za suzbijanje korupcije i i organiziranog kriminala, op. E.P. ) i on je osnovan 2000 ili 2001. u prvoj postHDZovoj Vladi, Vladi Ivice Račana, ali deset godina nije funkcionirao kako treba. Deset godina je trebalo da USKOK bude osposobljen u kadrovskom, u financijskom, u legislativnom smislu, da bi on uspio postići ovo što je uspio. Dakle USKOK je optužio Sanadera, USKOK vodi ovaj proces , USKOK vodi sve antikorupcijske procese u Hrvatskoj i iz mog osobnog iskustva mogu reći da su to sjajni tužitelji, posvećeni svom poslu, obavješteni, temeljiti, oni su u procesu FIMI medija superiorni nad obranama. To je moj dojam.

Postoje li politički pritisci na USKOK?

Ne. Politički pritisci na USKOK ne postoje. U sadašnjem trenutku ne postoji čak ni opasnost da bi oni mogli postojati jer se niko ne bi usudio da to radi. Naime, USKOK je tako ojačao da se oni sada mogu lako oduprijeti svakom političkom pritisku, a ja mislim da sadašnja vlada nema interes da ih politički pritišće jer su uglavnom na sudu a HDZ više nema snage. Dakle ključno je pitanje imaju li institucije snagu da se odupru, sad imaju, ali kako će biti u budućnosti vidjećemo. I još nešto, vratiću se na Vašu pitanje da li ljudi polako otpisuju  HDZ, ja bih rekao ne, HDZ je u opadanju ali manje, nažalost, zbog sudskog postupka protiv stranke već više zbog naprosto lošeg vođenja stranke i loše politike koju je uveo, jednog retrogradnog desničarenja koje nema nikakv cilj niti strategiju, a koju je uveo novi predsjednik Tomislav Karamarko ali HDZ ni izdaleka nija na zalasku.

Kada govorimo o transparentnosti aktuelne vlasti u Hrvatskoj , kako Vam se ona čini u kontekstu trošenja javnog novca, drugim riječima, znaju li građani Hrvatske  kuda ide njihov novac?

Ne. Ne znamo kamo idu naši novci i još je to sve skupa u povojima. Tu leži opasnost. Slučaj Sanader je senzacionalistički, senzacionalan, sve to odjekuje u medijima od tih šokantnih informacija uistinu i na osobnoj razini uvredljivih informacija kad vi vidite šta su oni radili. Ali malo se radi i piše o procesima, malo se u javnosti znade: što država čini da proces odlučivanja o novcu učini što transparentnijim.Evo sad među deset zadaća koje su ostale za EU su neke od tih važnijih zadaća koje se sad obavljaju ili su obavljene : formiranje povjerenstva o odlučivanju sukoba interesa, što je nešto što je godinama šepalo, i što nije funkcioniralo, sad ćemo vidjeti kako će raidit. Druga stvar, Agencija za zaštitu osobnih podataka koja će voditi i postupke o pravu javnosti na dostupnost informacijama, to je sjajan mehanizam koji u Americi i u Europi odlično funkcionira a u Hrvatskoj nije ni u povojima. Taj dio Antikorupcijskog spektra: transparentnost uprave i trošenje novca još je u začetku.

Vi radite u Novom listu, Vaše su novine pokrenule mnoge antikorupcijske teme, ali koliko po Vama mediji stvarno mogu doprinijeti u borbi protiv korupcije a u kontekstu velikog broja velikih oglašivača koji mogu uticati na uređivačku politiku, drugim riječima postoje li u tom smislu nezavisni mediji u Hrvatskoj?

Postoje. Ja mislim da postoje. Mislim da je to ključno problem medija u Hrvatskoj danas. U Hrvatskoj nema više političkog pritiska na medije od 2000. godine. U svakom slučaju, pokušaja ima, i uvijek će biti, ali ozbiljnog političkog pritiska na medije danas nema, mediji u Hrvatskoj su danas jači od političara ali su slabiji od oglašivača. Oglašivači su utjecajni, vlasnici medija su ili netransparentni ( dakle ne zna se ko je vlasnik nekih medija ) ali je veći problem što su neki vlasnici medija, recimo vlasnik „Europapressholdinga“ ( Ninoslav pavić, op. E.P )  je po svemu sudeći povezan sa najrazličitijim vrstama nejasnih interesa i iz nekih se njihovih izdanja jasno može vidjeti da se vode neki sitni ratovi, da se promoviraju neki interesi koji nisu javni i činjenica je da u tom smislu u Hrvatskoj postoje problemi, ali je moje uvjerenje, a vjerojatno se sa tim mnogi neće složiti, premda situacija nije idealna, ja mislim da se u Hrvatskoj danas ništa ne može sakriti a to je ključna funkcija medija. Dakle kada gledamo cjelokupnu medijsku sliku –od neprofitnih medija, sa malim nakladama i sa malo novca do najbogatijih mainstream medija, mislim da se u Hrvatskoj ništa više ne može sakriti , sve se probije, sve se dozna i to je najvažnije. Tu su jako važne i socijalne mreže poput Facebooka ili Twittera, oni su necenzurabilni i kada se nešto objavi na „Fejsu“ na ovaj ili onaj način će to doći u žižu javnosti, a to je najvažnije.

Spominjete javnost, mi se u našem radu često susrećemo sa eklatantnim primjerima zloupotreba javnog položaja, raznim finansijskim malverzacijama, koji ove građane koštaju milione eura,  ali ponekad imam utisak da građani javni novac ne tretiraju kao svoj, već kao neki „imaginarni budžetski“ novac, zašto je to tako?

Građani sami po sebi ne mogu ništa, u demokratskim društvima funkcioniraju institucije i svi znamo da su ljudi ogorčeni zbog načina na koji se njihov novac troši. Evo ja sam maločas prolazio Banjalukom i vidio sam tu megalomansku zgradu Vlade i tik pored nje jedan mali vrtić, koji samo što se nije srušio. Iz te slike je jasno kako se troši javni novac. Ima sličnih primjera i u Hrvatskoj ali ako institucije ne rade svoj posao, mediji mogu pisati koliko god hoće. Mi smo imali jedno romantičarsko razdoblje, a kada govorim mi mislim da sve antinacionalističke novinare i javnost, u kojem smo imali osjećaj da će mediji promijeniti svijet, međutim mediji ne mijenjaju svijet , mediji ništa ne dokazuju, oni samo ukazuju a institucije u normalnim državama rade u ime građana. Ako nema tužiteljstva i policije, evo mi smo sad na konferenciji koja se bavi korupcijom i moći a nema nikog iz Tužiteljstva, banalan je to primjer za činjenicu da je tužiteljstvo u RS nefunkcionalno.

 
Razgovarao Elvir Padalović