Lenjin (Lenin) [l’e'n’in], Vladimir Iljič (Il’ič) (obiteljsko ime Uljanov), ruski revolucionar, državnik i publicist (Simbirsk, 22. IV. 1870 – Gorki kraj Moskve, 21. I. 1924). Studirao od 1887. pravo na Kazanjskome sveučilištu. Potkraj iste godine, zbog sudjelovanja u studentskim nemirima, bio je isključen sa sveučilišta i protjeran u selo Kokuškino, gdje je proveo oko godinu dana. U ožujku 1889. obitelj Uljanovih preselila se u Samaru, gdje je Vladimir proveo oko četiri godine. U proljeće 1890. dobio je dozvolu za privatno polaganje prava na Sanktpeterburškome sveučilištu, a već u jesen 1891. diplomirao je kao najbolji student. U jesen 1893. nastanio se u Sankt Peterburgu, gdje je 1895. sudjelovao u ujedinjavanju sanktpeterburških marksista u jedinstvenu organizaciju Savez borbe za oslobađanje radničke klase. Organizacija je bila razbijena potkraj 1895., Lenjin je bio uhićen, proveo je godinu dana u zatvoru, a potom je bio osuđen na trogodišnje progonstvo u sibirsko selo Šušenskoe u Minusinskom okrugu. Tada je napisao poznatu studiju Razvoj kapitalizma u Rusiji (Razvitie kapitalizma v Rossii), u kojoj pokazuje da kapitalizam ubrzano uništava seosku općinu i stvara seoski proletarijat, koji može postati saveznik malobrojnog industrijskog radništva u Rusiji. Kada se u siječnju 1900. našao na slobodi, otišao je u emigraciju, gdje je sudjelovao u izdavanju tjednih novina Iskra (zajedno s G. V. Plehanovom i L. Martovom), koje su raspršene marksističke skupine u Rusiji i inozemstvu trebale ujediniti u jedinstvenu rusku socijaldemokratsku partiju. U teoretskom časopisu Zarja (1901) prvi je put upotrijebio pseudonim Lenjin. U pamfletu Što da se radi (Čto delat’?, 1902) odbacio je do tada vladajuće marksističko stajalište da će radnička klasa spontano prihvatiti revolucionarni socijalizam, jer radnici mogu doprijeti samo do »sindikalističke svijesti«, a revolucionarnu svijest treba razviti skupina »profesionalnih revolucionara« organiziranih u discipliniranu i centraliziranu partiju. Postao je vođa lijevoga krila Ruske socijaldemokratske radničke partije, koje se nakon rascjepa na Drugom kongresu 1903. naziva boljševicima (na čelu krila menjševika bio je J. O. Martov). Potkraj 1905. došao je u Sankt Peterburg, gdje je sudjelovao u revolucionarnim gibanjima. Revolucija je bila ugušena, a Lenjin je 1907. napustio Rusiju. Početkom siječnja 1908. stigao je u Ženevu, gdje je počela njegova druga emigracija, koja je trajala do travnja 1917. U Pragu je organizirao Četvrtu općepartijsku konferenciju (1912), na kojoj su se boljševici organizirali u samostalnu političku stranku. Nakon izbijanja I. svjetskog rata Lenjin je prekinuo suradnju s vođama Druge internacionale, pa je nastojao okupiti internacionalističke elemente iz svih socijalističkih stranaka. Tu je djelatnost razvio na dvjema konferencijama socijalista internacionalista, u Zimmerwaldu u rujnu 1915. i u Kienthalu u kolovozu 1916. U to je doba pisao političkoekonomsku studiju Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma (Imperializm kak vysšaja stadija kapitalizma,objavljena 1917), u kojoj pokazuje da se kapitalizam razvija neravnomjerno i da ga treba razbiti na najslabijem mjestu, a to je Rusija. Kada je u ožujku 1917. u Rusiji bila osnovana Privremena vlada na čelu s A. F. Kerenskim, Lenjin se vratio u Petrograd (do 1914. Sankt Peterburg) i 17. IV. pred vodećim partijskim dužnosnicima pročitao referat poznat pod nazivom Travanjske teze (Aprel’skie tezisy), u kojem je pozvao boljševike da se revolucionarnim putem bore da sva vlast prijeđe u ruke sovjeta. Kada je Privremena vlada izdala nalog za njegovo uhićenje, prešao je u ilegalu i nastavio voditi boljševičku revoluciju. Dana 7. XI. 1917., u jutarnjim satima, objavljen je Lenjinov proglas Građanima Rusije (K graždanam Rossii), u kojem je bilo objavljeno da je državna vlast u Petrogradu prešla u ruke Vojnorevolucionarnoga komiteta pri Petrogradskom sovjetu radničkih i vojnih deputata, a u noći između 8. i 9. XI. Drugi sveruski kongres sovjeta sastavio je privremenu vladu na čelu s Lenjinom. Od 1917. bio je predsjednik nove vlade; organizirao je sovjetsku državu i osnovao 1919. Treću internacionalu (Kominternu). Pod njegovim vodstvom boljševici su pobijedili u građanskom ratu i uspostavili jednostranački sustav, ali je njegov pokušaj ekonomske revolucije (»ratni komunizam«) završio neuspjehom, pa je 1921. uveo »Novu ekonomsku politiku« (NEP) kojom su bili dopušteni elementi tržišnoga gospodarstva. Na njegov je prijedlog 1922. stvoren Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Ostala značajnija djela: Korak naprijed, dva koraka natrag (Šag vperëd, dva šaga nazad, 1904), Materijalizam i empiriokriticizam (Materializm i Empiriokriticizm, 1909), Filozofski spisi (Filozofskie tetradi, 1914–15) i Država i revolucija (Gosudarstvo i revoljucija, 1918).
enciklopedija.hr
Pet nevjerojatnih činjenica o najvećem komunisti u povijesti
Vladimir Iljič Lenjin imao je veliku ulogu u povijesti 20. stoljeća, no postoje stvari koje mnogi i dalje ne znaju o njemu
Vladimir Iljič Lenjin, otac Oktobarske revolucije i prvi vođa Sovjetskog Saveza i dalje izaziva mnogo nesuglasica među povjesničarima, pogotovo kad se pokrene tema boljševizma i njegove ideologije.
Mnogi ističu da je sve skupa bila jedna velika katastrofa, te da je ta diktatura uzela milijune nedužnih života. Drugi imaju pozitivniji pristup i ističu dobre strane Lenjinovog rada, tj. stvaranje jake, industrijski i tehnološki razvijene države.
Prema nedavnim anketama oko 30 posto ljudi smatra da je Oktobarska revolucija dovela do ekonomskog i socijalnog napretka, 12 posto ne zna što bi reklo, a 31 posto ih gleda isključivo negativno na revoluciju. Oko 25 posto ispitanika izjasnilo se neutralno.
Unatoč tome koliko znate o njegovoj ulozi u povijesti, postoje neki detalji iz njegovog života koje vjerojatno ne znate.
1. Brat mu je obješen zbog planiranog atentata na cara
Lenjinov stariji brat Aleksandar, uhićen je 1887. godine jer je sudjelovao u uroti da se bombom ubije car Aleksandar III. Dok se većina urotnika izvukla preklinjući za milost i kajući se zbog svojih planova, Aleksandar je obješen jer je to proglasio neiskrenim činom.
2. Izbačen je s fakulteta
Samo nekoliko mjeseci nakon što mu je brat pogubljen, sedamnaestogodišnji Lenjin upisao se na fakultet u Kazanju, s kojeg je nekoliko mjeseci kasnije izbačen zbog sudjelovanja u prosvjedima. Studij je ipak završio u Sankt-Peterburgu 1891. godine, kao izvanredni student.
3. Tri godine je proveo u prognaništvu u Sibiru
Prvi marksistički esej Lenjin je objavio 1894., a već sljedeće godine krenuo je na putovanje kroz Francusku, Njemačku i Švicarsku kako bi upoznao istomišljenike. Kada se vratio u Rusiju, uhićen je prije nego je objavio prvo izdanje marksističkog časopisa na kojem je radio. Proveo je godinu dana u zatvoru prije nego je poslan u Sibir gdje je upoznao buduću suprugu. Kaznu je odslužio 1900., a sljedećih 17 godina je proveo je u inozemstvu.
4. Lenjin nije bilo njegovo pravo ime
Vladimir Iljič Uljanov je isprobavao više pseudonima prije nego je odabrao Lenjin. To je bila uobičajena praksa među ruskim revolucionarima. Staljin je, na primjer, rođen kao Josif Visarionovič, a Lav Trocki kao Lav Davidovič Bronstein.
5. Nije bio naklonjen Staljinu
Staljin je bio u Lenjinovom užem krugu prije nego je postao generalni sekretar Komunističke partije 1922. godine. Pa ipak, Lenjin se vrlo brzo pokajao što je postavio mladog Gruzijca na tu poziciju. U pismu koje je napisao ruskom kongresu, opisao je Staljina kao “sirovog” i predlagao da se zamijeni nekim tko je “strpljiviji, odaniji, obazriviji prema drugovima i manje hirovit”. No veliki revolucionar je ubrzo doživio treći moždani udar, te je izgubio političku moć, što je ambiciozni Staljin odmah iskoristio.
Citati i izreke – Vladimir Lenjin
Laž izrečena dovoljno puta postaje istina.
Dajte mi dete na osam godina i ono će biti večiti boljševik.
Jedan čovek sa puškom može kontrolisati sto ljudi bez nje.
Država je mašina za ugnjetavanje jedne klase od strane druge klase, mašina pomoću koje jedna klasa drži u pokornosti druge potčinjene klase.
Cilj socijalizma je komunizam.
Najbolji način uništenja kapitalističkog društva jeste uništenje valute.
Mediji ne trebaju biti samo kolektivno propagandno sredstvo i kolektivni govornik, nego trebaju biti kolektivni organizator masa.
Ukoliko postoji država, ne može biti slobode, ali ukoliko ima slobode tu neće biti države.
Kriminal je produkt socijalnih viškova.
Nemoguće je predvideti vreme i napredak revolucije. Ona se vodi svojim više ili manje misterioznim načinima.
Komunizam je sovjetska vlast plus elektrifikacija cele zemlje. U suprotnom će država ostati ekonomija malih seljaka i na nama je da to realizujemo.
Dajte mi četiri godine da učim decu i seme koje tada posejem nikada neće biti iščupano iz korena.
Fašizam je kapitalizam u propadanju.
Nijedan stepen političkih sloboda neće zadovoljiti gladne mase.
Ukoliko postoji država, ne može biti slobode, ali ukoliko ima slobode tu neće biti države.
