LEDENI IZAZOV: Kako se humanitarna akcija pretvorila u Jackass?

Amiotrofična lateralna skleroza je teška bolest koja dovodi do paralize ruku i nogu te otkazivanja mišića nužnih sa disanje, govor i gutanje. Iako praktično potpuno paralisani, oboljeli su svjesni do posljedjeg daha. Nema lijeka ovoj bolesti kojoj se ne zna uzrok. Osamdeset odsto oboljelih umre već u prvih pet godina. Terapijom je život moguće produžiti za svega godinu dana.

BESTIDNA SAMOPROMOCIJA

Ljudi koji se uz osmijeh, vrisku i aplauze – o čemu možemo čitati u medijima – polivaju ledenom vodom, to navodno čine da bi pomogli oboljelima od te bolesti. Izvorno humanitarna akcija nazvana je „Ledeni izazov“. U međuvremenu se stvar pretvorila u idiotsko takmičenje u bestidnoj samopromociji na račun ljudi koji umiru u agoniji. Svako ko je gledao Jackass zna o čemu se sada u „Ledenom izazovu“ zapravo radi.

„Ledeni izazov“ je pokrenuo mladi Amerikanac Entoni Kerbahal, nakon što mu je dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza. Guglanjem dolazimo do različitih tumačenja šta je bila njegova osnovna ideja: a) nakon što te neko prozove, dužan si uplatiti dobrovoljni prilog za oboljele. Ako to ne želiš, valja ti se politi kofom ledene vode. b) dao ne dao pare, polivaš se vodom.

U šta se stvar pretvorila? Jebeni selebritiji i razni VIP-ovci i političari (naravno, i oni nisu drugo nego selebritiji, manekeni istinske moći) polivaju se vodom pa njihove PR službe snimke „humanitarnog performansa“ doturaju medijima. Ako uzmemo da je tačna teorija a): ako si se polio ledenom vodom, to znači da si šupak koji nije želio dati pare teško bolesnima. Ako si šupak, dokaz o tome ne doturaš medijima. Osim ako si retard i attention whore. A ne piše li lijepo u Novom zavjetu da, učiniš li dobro djelo, ne trubiš naokolo o tome? Jer učiniš li tako, ne nadaj se za to dobro plati na onome svijetu: kada si svoje dobročinstvo oglasio, svoju si platu već dobio.

PRIJEDLOZI ZA HUMANITARCE

Za one koji bi da naplate svoju „humanost“, evo nekoliko ideja kako na račun gladnih, postradalih i bolesnih odraditi dobar PR.

Recimo, akcija pomoći oboljelima od ebole na društvenim mrežama, pod nazivom „e-bolid“. Ovo je za običan narod. Ebola izaziva gadna unutrašnja krvarenja. Zato, dakako u cilju podizanja svijesti o eboli u javnosti, akciju treba bazirati na šali iz de Palminog horor-klasika „Keri“. Dakle: pozovete nekoga na večeru, zavarate ga svojom ljubaznošću, a onda ga polijete kofom svinjske krvi. Onda, dok je učesnik humanitarne akcije u šoku, dotrčite pred njega i napravite selfi sa krvavom prikazom u pozadini. Svako ko to nije voljan lajkati, mora uplatiti deset eura na žiro-račun za pomoć oboljelima od ebole.

Ili: akcija pomoći oboljelima od side, pod nazivom „Vrijeme SIDARTA“. Učestvovali bi samo selebritiji. Akcija podrazumijeva izbor najinventivnijeg grafita na temu odnosa side i umjetnosti, koji bi smislili i svojeručno oslikali selebritiji. Pobjednik stiče pravo da uplati novac za oboljele i da, u pratnji novinara i televizijskih kamera, obiđe oboljelog od side i uruči mu ček i autogram.

Dalje: akcija pomoći gladnima u Africi, ali i u našim zemljama, u osnovi kulinarski šou, opet učetvuju selebritiji, dakle i političari, pod nazivom „All you can eat“. Poznati restoran organizuje večeru za slavne, događaj prenose mediji. Svako od učesnika na ulazu u restoran uplati koliko može za gladne. Onda učesnici praćeni kamerama uđu u kuhinju i uz pomoć nekog slavnog kuvara spreme svoje omiljeno jelo. Potom se sva hrana poreda na švedski sto. Selebritiji navale. Pobjednik je onaj ko najviše puta uzme repete. Pobjednik je zadužen da, o trošku medijskih sponzora akcije, odleti u Afriku, odsjedne u luksuznom rizortu, tu praćen kamerama (njegove/njene misli, pripreme za misiju, on/ona stoji nad zemljopisnom kartom, proučava put kojim će se ujutro zaputiti, onda se malo opusti pored bazena, dobije priliku da publici pokaže tijelo na kojem je naporno radio/la)
provede dan-dva, a onda u pratnji lokalnih vodiča ode tamo gdje ljudi umiru od gladi i uruči im pomoć.

I konačno, akcija pomoći oboljelima od raka u terminalnoj fazi: „Jedan dan kao Premijer“. Na nekom fensi mjestu organizovati humanitarni loto: po jedan političar zastupa po jednog oboljelog od raka na samrti. U bubanj se ubace glasački listići na kojima je zaokruženo ime bolesnika koji učestvuju u akciji. Pobjednik lutrije, bolesnik čije ime bude na glasačkom listiću izvučenom iz bubnja, ima priliku da jedan dan bude predsjednik Vlade zemlje u kojoj živi. Mentor mu je političar koji ga zastupa. U pratnji mentora i televizijskih kamera, bolesnika na nosilima unesu u zgradu Vlade. On predsjedava sjednicom Vlade. Ministri su puni sućuti, u Moleskine notese prilježno bilježe sugestije – kako bolje voditi zemlju, kako više obratiti pažnju na potrebe građana – koje im u ime bolesnika, saopštava njegov mentor-političar. Pobjednik dobija priliku da, onda kada kucne njegov čas, bude sahranjen uz najveće državne počasti, i da prva naredna sjednica Parlamenta počne minutom ćutnje u njegovu čast.

Eto, nadam se da sam bio od pomoći.

(zurnal.info)