Lažni demokrati i licemjerni mediji: Šarli u Parizu, diktator kod kuće

Piše: Hamid Deronjić

Gotovo nezapamćena medijska pažnja i podrška pružena je nedjeljenom “Maršu mira” u Parizu. Vašington Post u ponedjeljak je izvijestio da je “najmanje milion i po ljudi promarširalo Parizom u dramatičnom prikazu solidarnosti nakon što su ekstremisti ubili 17 ljudi”. List piše da je više od 50 lidera država klicalo: “Šarli, Šarli, sloboda govora”. Ono što je zasmetalo američkom dnevniku bilo je prisustvo nekih svjetskih lidera koji u Parizu daju podršku “Šarliju”, a u svojim državama guše slobodu medija.
I organizacija Reporteri bez granica (RSF), saopćila je da je “zgranuta prisustvom zvaničnika iz zemalja koje ograničavaju slobodu informiranja”. Na udaru kritika posebno su se našli egipatski ministar vanjskih poslova Sameh Shoukry, turski premijer Ahmet Davutoglu, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, alžirski ministar vanjskih poslova Ramtane Lamamra, ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata Šeik Abdulah bin Zajed al-Nahjan i gabonski predsjednik Ali Bongo. Na indeksu slobode medija RSF-a, Egipat je od 180 zemalja zauzeo 159. mjesto, Turska 154., Rusija 148., Alžir 121., UAE 118., a Gabon 98.
Frncuska s razlogom tuguje i sedmicama će tugovati, poručuju sa stranica Posta, ali ne propuštaju priliku, što je odavno već uobičajena medijska pojava, da pogledaju i drugu stranu medalje i zapitaju: šta je s nasiljem s naše strane, koje ne jenjava. Gotovo je izvjesno da će u isto vrijeme za mjesec dana “mnogi mladi vojno sposobni mladići” i mnogi drugi, niti mladi niti muškarci, biti ubijeni u Pakistanu u nekom od brojnih napada bespilotnih letjelica. A znajući što se dogodilo tokom prijašnjih napada, i u ovom će uglavnom stradati nevini.
“A mi koji se bavimo pisanom rječju nećemo slomiti olovke zbog tih ubistava, a ta neosporivost, taj izostanak žaljenja, kao i pokolj u Parizu je jasna opasnost za našu kolektivnu slobodu”, zaključuje se u komentaru u Posta.
A kako je kod nas u Bosni, i u okruženju. Lomimo li mi olovke zbog žrtava bespilotnih letjelica i terorističkih napada u arapskom svijetu? Vrijedi li ljudski život jednako u Evropi, na Bliskom istoku i u Africi?
U istom danu kad su ubijeni francuski novinari, teroristička organizacija Boko Haram započela je stravičan pokolj civila u Africi. Oko 2.000 ljudi ubijeno je u masakru koji su počinili pripadnici islamističke organizacije Boko Haram. U izvještaju organizacije Amnesti internešnal navodi se da je ovo najsmrtonosniji napad te terorističke organizacije, a dogodio se u gradu Baga, nedaleko od granice sa Čadom. Kontinuirani napadi džihadista trajali su od srijede do petka, a lokalni zvaničnik Baba Aba Hasan istakao je da su žrtve uglavnom djeca, žene i starije osobe, koje nisu uspjele da pobjegnu pred naletom ekstremista.
Je li ta vijest rastužila bilo koga? Je li zaslužila, dva dana nakon napada na redakciju Šarlija, da bude udarna vijest u svim medijima? Ako ništa drugo, da li su barem televizije sa ovog područja, koje bi trebale gajiti poseban senzibilitet spram svakog zločina, posvetile “dužnu pažnju” ovom monstruoznom zločinu u kojem je, za kratko vrijeme, ubijeno dvije hiljade ljudi?
Za koju je televiziju u regionu masakr dvije hiljade djece, žena i staraca bila udrana vijest u dnevniku u pola osam?
To bi se, zbog svega kroz šta je prošla ova država , očekivalo, prije svega, od FTV-a. No, nakon neispunjenih očekivanja od FTV-a ostalo je malo mjesta za razočarenje HTV-om, koji je takođe prve minute dnevnika posvetio zločinu u Parizu. I tamo, gdje se to, možda neopravdano, najmanje očekivalo desio se profesionalizam. Radio televizija Republike Srbije Dnevnik je počela aktulenom informacijim o pokolju dvije hiljade civila u Nigeriji. Nije potrebno biti profesionalni novinar da bi se jednakom vrijednošću cijenio ljudski život, gubio se on u Parizu, u Palestini, u Nigeriji…
Prigovor da je strah od terorizma u Evropi bliži i jači, zaboravlja na nasilje i strah , bespilotne letjelice i bombardiranja ” s naše strane” u kojima stradaju nevini.
Ugledni spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić, gostujući na TV Pink povodom zločina u Parizu, kritizirao je medijsko izvještavanje o zločnima terorista “tamo daleko”. Podsjećajući na nedavni napad talibana na vojnu školu u Pakistanu, on je pitao: “Da li smo organizovali ovakvu emisiju kad je više od 100 djece ubijeno u Pešavaru, a to su uradili isti ti ljudi (teroristi)?”.
Problematizirajući već stečenu naviku da se “islamski teroristi” uglavnom smatraju velikom prijetnjom za Zapad i njegove građane, Jakišić je, očito, posalo jasnu poruku i medijima. Tu bi svoje mjesto mogao naći i plasiranje vijesti o zločinu nad civilima kojeg je počinio Boko Haram.
I kod nas se u poplavi nekritičkog izvještavanja, gotovo cunamija sućuti i čitulja, naiđe na trag vlastitog mišljenja. Tako je analitičar Zlatko Dizdarević, gostujući na jednoj televiziji, iako sputavan suvišnim digresijama, uspio proturiti tezu da se i nakon napada na redakciju magazina “Šarli Ebdo”, mediji više bave posljedicama nego uzrocima. “Nije Al-Kaida i nije ISIL pao s neba”, kazao je Dizdarević.
Stari novinar nije dopustio da ga se smete ni pitanjem o njegovoj posjeti Siriji. I o sukobima u ovoj zemlji, Dizdarević nam je, barem djelimično, razbio iluzije koje šire “profesionalni mediji”.

Indikator