PRIJATELJI STARI, GDJE STE?!
Latić: Cerić odane prijatelje bosanskih muslimana pretvara u neprijatelje
Zajedničko Handžar diviziji i odredu El Mudžahid, kao dvjema najvećim povijesnim hipotekama bosanskih muslimana, jeste da su došle su sa islamskog istoka i zato je za njih isključivo odgovorna bosanska ulema
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Prosto se začudim kako vrijeme poveže i naniže događaje koji na prvi pogled skoro da nemaju ništa zajedničko. Prvo se desilo ekskluzivna, ali ništa manje i kontradiktorna informacija o kandidaturi Cristiana Schmidta da je nagnala velikog prijatelja Bosne Stephena Schwartza da oglasi i demantira autora informacija Avdu Avdića. Potom se pojavila knjiga Xaviera Bougarela „Nadživjeti Carstva“ čiji je prvi prikaz napisao Senad Avdić, da bi na osnovu tog prikaza Mustafa Cerić osuo brutalnu paljbu na autora knjige. Knjiga se bavi islamizacijom Armije Bosne i Hercegovine.
KO JE BIO MURAD HOFMAN
Nije se ni stišala bura oko Bougarela desila se presuda generalu Sakibu Mahmuljinu koji je osuđen na deset godina robije. Mahmuljinova optužnica se direktno naslanja na tematiku Bougarelove knjige. Onda će i Senad Avdić i Mustafa Cerić iz svog osobno kuta pisati i reći šta misle o osudi generala Mahmauljina ali sa dijametralno različitim pogledima na tu problematiku.
Ovakvim bavljenjem stanja u Bosni i Hercegovini, njenim događajima i akterima, očito prvo strada istina, a potom i ljudi. U ovom slučaju prijatelji Bosne i Hercegovine. Da se nije javio Stepehan Schwartz i na Twitteru reagirao da bi demantirao Avdićeve „pogrešne navode“ vezane za budućeg Visokog predstavnika Christiana Schmidta, Nijemci bi imali dobar razlog da sumnjaju na Bošnjake da njihov kandidat nije dobrodošao jer mu se imputira prohravtsku, pa čak i prorusku agendu zbog koje dolazi u Sarajevo.
Malo ko se sjeća Murada Hofmana, njemačkog diplomate koji je primio islam. Na njega me je podsjetio Stephen Schwartz u svom emotivnom intervju na FACE TV. E, kad je Alija Izetbegović pobijedio na prvim višestranačkim izborima i postao prvi predsjednik BiH, bio je poznat kao intelektualac koji je bio osuđen zbog svojih fundamentalističkih pogleda na svijet. Zadatak da pročita knjige Alije Izetbegovića pa da Bundestagu podnese izvještaj i da svoje mišljenje i sugestije dobio je Hofman. On je to i učinio i ubijedio tadašnju administraciju kancelara Helmuta Kohla da Izetbegović nema radikalna fundamentalistička gledišta, već da se radi o umjerenom muslimanu sa sekularističkim opredjeljenjima. Tako će kancelar Kohl prihvatiti Izetbegovića i podržavati ga, a ovaj će tvrditi da se radilo o državniku koji ga je najviše dojmio i koga je izuzetno respektirao.
Toga je, izgleda, više svjestan Stepehn Schwartz, nego sva bošnjačka intelektualan elita u Sarajevu, pa će se stoga zauzeti da se odnosi Njemačke i Bosne i Hercegovine vrate na stari kolosijek iz vremena Kohla i Izetbegovića.
Sa Bougarelom je još složenija situacija. Neosporno je da se radi o velikom prijatelju Bosne i autoru nekoliko vrlo referentnih knjiga o islamu i muslimanima Balkana. Čak površnim uvidom u posljednju njegovu knjigu čitalac može steći dojam da se radi o vrlo dobro informiranom piscu koji nema ama baš nikakve negativne nakane kojima bi kompromitirao Armiju BiH ili bosanske muslimane. To što je vispreni lažov Senad Avdić interpretirao knjigu na način da izvuče iz konteksta činjenice i imena iz Bougarelove knjige da bi tom kombinatorikom opravdao svoja ranija piskaranja na tu temu, uopće nije relevantno za čitanje te knjige. Čak je Avdić učinio i medvjeđu uslugu Bougaleru jer ga je reipretirao u svoju korist. Ali, nolens volens, Mustafa Cerić je osuo drvlje i kamenje na Bougarela i proglasio ga dušmaninom poput Fancoisa Mitterranda. To je Cerićev hir koji se već dugi niz godina „obija o glavu“ bosanskim muslimanima. Tako je „iz čista hira“ napao Slavoja Žižeka, jednog od najobjektivnijih svjetskih filozofa kad je u pitanju islam generalno i muslimani u cijelom svijetu.
DVIJE HIPOTEKE BOSANSKIH MUSLIMANA
Međutim, Bougarel je bio „prijatelj suda“ Haškog tribunala gdje je intepretirao političke prilike tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Bio je, naravno, pitan da li SDA stoji iza zločina koje je Armija BiH počinila na Uzdolu ili u Grabovici nad hrvatskim civilima. Bougarel je upravo citirao Džemaludina Latića, tadašnjeg urednika „Ljiljana“, koji je u svom uvodniku osudio zločine nad Hrvatima! Njegova osuda imala je važnost utoliko što je Latić slovio kao nezvanični ideolog stranke i zvanični savjetnik Alije Izetbegovića. Isto tako je Bougarel pitan o ulozi 7. muslimanske brigade u islamizaciji Armije BiH, na šta je on replicirao da se sud ne može i ne treba baviti time, jer bi to bilo suđenje islamu. No, imao je sasvim druga stajališta kad je pitanju ideologija odreda „EL Mudžahid“ jer je tvrdio da je njima komandovao neko „iz vana“ na kojoj tezi danas odbrana generala Mahmuljina insistira na njegovoj nevinosti.
Zato se treba polemizirati sa lažovom Avdićem, a ne sa Bougarelom. On je, na primjer, cijelo vrijeme Džemaludina Latića optuživao da je pobjegao iz Sarajeva, dok mu sad, pozivajući se na Bougarelovu knjigu, imputira učešće u islamizaciji Armije BiH.
Kako god i koliko god vjerovali da je general Mahmuljin nevin, on plaća tuđe greške i tuđe zločine, on je samo zbog svog indolentnog odnosa prema ovom problemu, kao i poltronskog oficirskog držanja platio ceh kojim je osuđen što nije spriječio činjenje zločina te počinioce kaznio.
Isti ceh je platio komandant Armije BiH Rasim Delić. Nijedan od njih nisu imali presudnu riječ, ako su se uopće i pitali o tome, kad je donesena odluka o priznavanju odreda „El Mudžahid“ u sastav Armije BiH. U tome je presudnu ulogu imao Alija Izetbegović, kao vrhovni komandant Armije BiH, uz moguću konsultaciju sa tadašnjim reisom Mustafom Cerićem. Ko god da je to odlučio ta odluka je proizvela Bošnjacima još jednu povijesnu hipoteku. Čak je pitanje odreda „El Mudžahid“ teža hipoteka od Handžar divizije. Za razliku od Handžar divizije pripadnici odreda El Mudžahid su počinili svirepe zločine na civilima, a i njihova ideologija je veoma živa i među bosanskim muslimanima ima na hiljade pristalica. Zajedničko Handžar diviziji i odredu El Mudžahid, kao dvjema najvećim povijesnim hipotekama bosanskih muslimana, jeste da su došle sa islamskog istoka i zato je za njih isključivo odgovorna bosanska ulema. O tome, između ostalog, piše Bougarel i zbog toga je veoma važna njegova knjiga za razumijevanja naših grešaka, zabluda i utopija.
(TBT)
