Raskrinkavanje virusom
Pred koja dva tjedna, pročitavši članak u kojem se kaže da je „Proizvođač lijekova Moderna iz Cambridgea u Massachusettsu poslao… potencijalnu vakcinu protiv korona virusa vladinim istraživačima na testiranje“ (kasnije sam doznao, s direktnom provjerom na ljudima, bez prethodnog testiranja na životinjama), proradio je moj satirički gen s obzirom na tzv. „teorije zavjere“ (čiji nisam pobornik, mada ih na svijetu ima mnogo, otkad je svijeta i vijeka; da spomenem samo atentate na Cezara i Kenedyja), te napisah na društvenoj mreži, uz ostalo:
„Zašto se pojavio u Kini? S obzirom na trgovinski rat koji su SAD pokrenule protiv Kine, virus je namjerno ubačen u Kinu, ali je izbjegao nadzoru. Dokaz: Postoje patentna prava na taj virus, prema tome on je umjetno uzgojen. Pitanje: Ima li firma koja navodno testira vakcinu, prste u svemu? Kapitalizmu to ne bi uopće bilo strano. To je modificirana verzija one “zavadi pa vladaj” – “proširi, pa uberi profit!”. Da dotični ne počnu zarađivati svoj profit na meni, prije no na vakcini, javno objavljujem da je to naprosto jedan SF scenario. Ne dao “dragi bogo” da odgovara stvarnosti.“
Neki dan dva teksta (1, 2) mnogo ozbiljnije tretiraju moju ciničku pretpostavku. Prijateljica mi piše: „…neke situacije su nevjerojatne a da bi se slučajno podudarale. Mi vjerojatno nećemo nikad saznati što se zapravo dogodilo, ali će možda znati oni što nas nasljeđuju u populaciji…“. Ne namjeravam o korona virusu, posebno o panici koja je nastala širom svijeta, teško razumljivoj s obzirom na smrtnost među građanima koju svake godine izazivaju virusi gripe,
te se ne proglašavaju neviđene mjere zaštite i proglašavaju globalne pandemije, pa prije no prekinem, samo par zapažanja, pomislit će netko – sasvim marginalna.
Zamislite tek kad se korona virus počne širiti među migrantima, onima u izbjegličkim kampovima i onima koji neorganizirani čekaju prijelaz preko granica. Znam da će prvo “civilizirani čovjekoljupci” pomisliti na opasnost koju zaraženi migranti mogu izazvati po njih, ilegalnim prijelazom državnih granica, ali – nisam mislio na to. Mislio sam na pomor migranata koji se u uslovima u kojima se nalaze zdravstveno ne kontroliraju, još manje ih se liječi ili stavlja u karantenu, a vjerojatno ponajmanje otkrivaju slučajevi zaraze. Hoćemo li naprosto pobrojati leševe, razkmeziti se nad “našima” i – idemo dalje? Drugo zapažanje je prognostičkog tipa. Što ako je korona virus sezonski, poput gripe koja se iz sezone u sezonu ponavlja u mutiranom obliku? Hoće li cjepivo smišljeno (uglavnom prekasno) za ovaj, aktuelni tip (COVID-19), djelovati i na novi soj? Treće se tiče samoizolacije, koja je bez kontrole i kažnjavanja ako se prekrši, vrlo upitna metoda. Dovoljno je da ju izolirani i – ako se pokaže – zaraženi čovjek, samo jednom prekrši i time doprinese daljnjem širenju virusa. Naravno, treba voditi računa o opskrbi samoizoliranih ljudi (nadasve nemoćnih i samaca) životnim potrepštinama za trajanja kontrolirane samoizolacije.
Sad pređimo na vezu virusa i društveno-ekonomskog sustava mnogo opasnijeg od njega – kapitalizma. Evo dva citata zagrebačkog ekonomiste Ljube Jurčića, iz teksta „Korona virus: Pohlepa je ‘ranila’ svjetsku ekonomiju“, s podnaslovom: „Na djelu je visoka globalizacija s ciljem profita, no nisu izgrađene institucije za regulaciju kada dođe do negativnih posljedica.“
„Probitak ili korist od te globalizacijske umreženosti proizvodnje ne pripada većini, nego pripada manjem broju građana svijeta na teret ostatka građana svijeta, na ostatak od 99 posto građana svijeta. To je jedno. Drugo, ovo se pokazalo puno bitnije sada, a to je da, iako je visoka globaliziranost, svaka zemlja mora imati stratešku proizvodnju proizvoda na svojem teritoriju. I to je sad korona virus pokazao, ali ne samo zbog korona virusa, nego zbog, ne daj Bože, drugih elementarnih nepogoda, kao što su veliki potresi, vulkani i, u ovom slučaju, pandemija…“
“…Primjerice, kad gledate probitak ili profit koji ostvaruju multinacionalne kompanije diljem svijeta, de facto one nigdje ne plaćaju porez od koristi koje od globalizacije imaju. Da imamo porez od te globalizacije, koji bi se slijevao u neku globalnu vladu, globalno ministarstvo sigurnosti, zdravstva, poljoprivrede… koje bi sprječavalo ovakve stvari I reagirao u ovim situacijama. Sad se vidi da smo se mi s ciljem profita vrlo brzo globalizirali bez ikakvog pardona, a kad dođe do negativnih posljedica takve globalizacije, nismo izgradili institucije zbog sebičnosti onih koji najviše zarađuju od toga…”
Drugi jedan članak iznosi:
„Panika zvana koronavirus pokazala je danas koliko je svjetska dužnička ekonomija ranjiva. Ona takođe ukazuje da je sadašnji globalni svjetski poredak fizički i moralno neodrživ jer je podređen kapitalu i još većem bogaćenju bogatih. Za njih nije važno to što se devastira okoliš i uništavaju uvjeti života za većinu svjetske populacije. Njima je važno da je čovjek u službi kapitala i tržišta a nikako suprotno… Globalni ekonomski lanac danas jasno pokazuje svoje pravo lice. Kako se koronavirus širi tako kriza pogađa prije svega business transportnih i turističkih preduzeća. Prema izvještaju Financial Times-a od 5. marta ove godine zaduženost država u svijetu prošle godine nikad nije bila veća, čitavih 322 procenta od GDP (bruto nacionalnog prihoda).“
Veliki ste naivac pomislite li da je hrvatski ministar turizma, u jeku koronavirusne krize, iz čistog čovjekoljublja na presici najavio:
“…pojačanu promociju turizma za hrvatske državljane te najavio kako će ona biti predstavljena idući tjedan. Riječ je o akciji ‘Tjedan odmora vrijedan’ u kojoj bi, kako je kazao, građani Hrvatske imali 50 posto popusta na usluge više od 100 sudionika akcije, poput Croatia Airlinesa, Jadrolinije, Plitvica ili nekih hotela.”
Evo kako jedan virus potiče “humanizam” u ljudi. Zaista je ljudska vrsta šmarn svakojakog smeća, koje smrdi do neba. Kakva briga za “hrvatske državljane”; kapitalističku gamad vodi isključivo briga za profit, jer se uplašili gubitaka zarad virusne panike.
Ekspresno širenje korona virusa svakako je posljedica globalizacije, napose prve komponente parole o „slobodnom kretanju ljudi, roba i ideja“, napose njene prve komponente. Ustvari, u toj vješto podvaljenoj ideji, ovom sustavu je najvažnije kretanje roba, a kako je ono nemoguće bez kretanja ljudi koji je proizvode i razvoze po svjetskim tržištima, jasno je da se ni ono ne može ograničiti. Nešto je drukčije s „kretanjem ideja“, natoričito onih subverzivnih po kapitalizam. Nije globalizacija kriva sama po sebi (na nju je svijet ionako osuđen, htio on to ili ne), već što se odvija pod uvjetima kapitala, a ne prema humanističkim načelima. Što će reći, na korist najširih slojeva društva u čiji prid treba biti ostvarivan i profit. Bezdušni kapital brine samo o vlastitoj koristi, ni ne razmišljajući o negativnim posljedicama, odnosno tek kad se one akumuliraju u skoro nepovratnom stanju, te ugroze sve, uključujući i njega. A i tada, kritika koja počinje iz samog središta kapitalizma, uvijek počinje i završava s „velikim kompanijama“, ne dotičući sistem kojega su one dio, i unutar kojega rade što im se prohtije. To je otprilike kao da optužujete spolovilo silovatelja, namjesto njega samoga. U nedavnom tekstu spomenuo sam nekoliko predrasuda koje predstavljalju kapitalizam kao nemoralni sistem koji treba rušiti. To su mantre o:
1) neprikosnovenosti privatnog vlasništva
2) slobodnom tržištu
3) paradigma profitabilnosti ponad ideje solidarnosti
4) paradigma razvoja putem zaduživanja
5) paradigma prebijanja duga novim dugom
Ovom prilikom bitne su ona druga (2) i treća (3). Bez obzira što slobodno tržište kao takvo ne postoji, nikada nije niti će ikada postojati, često se njegovi dijelovi vladaju posve bez ikakve kontrole. Kapital, bio krupni ili i onaj sitni, nezajažljiv je i dosjetljiv do krajnjih granica mašte, kako bi se dočepao profita bez obzira na realnu situaciju, kupovnu moć ljudi i socijalnu osjetljivost njinu, da ne spominjem negativne utjecaje na karakteristike cijele biosfere. Sjetimo se samo koliko puta smo u dućanu kupovali nama omiljeni proizvod po istoj cijeni, a onda odjednom slučajno shvatili kako je ustvari njegovo pakiranje preko noći, bez ikakve obavijesti smanjeno za 100g ili 20ml, čime se efikasno i podlo lukavo ustvari podigla njegova cijena. Bezbroj je primjera, pa neću nabrajati, ali još jedan ću svakako spomenuti. Prije epidemije (sad već pandemije) korona virusa, maske za jednokratnu zaštitu mogli ste dobiti u apoteci za 0.70Kn, a sad kad je nastala jagma za njima, cijena im je skočila deset puta: dobijete ih (ako uspijete) za 7Kn po komadu! Kapital to jednostavno objašnjava: „zakon ponude i potražnje“, i apsolutno ga se ne tiče što to dolazi u moralnu koliziju s idejom solidarnosti među ljudima kojima je zdravlje ugroženo, i u panici se nastoje na svaki način zaštiti. On ne da se ne zadovoljava distribuirati maske po ranijoj cijeni, već mu je nedostatno i dvostruko, već ide na deseterostruko povećanje cijene proizvoda. A država? Ma, nemojte me zajebavati! Kapitalistička država, ionako uspostavljena ne da štiti prava svih građana, već prvenstveno kapitala – šuti! Nego što će, kad je ionako vode eksponenti kapitala, organski međusobno srasli s njim, a to je naročito vidljivo u državama nastalima raspadom bivše. Jesu li ljudi toliko glupi, jeli im nivo inteligencije toliko nizak da ne vide, ili im je naprosto svejedno, odnosno nastoje se prilagoditi životu u blatu, nesvijesni da se ustvari valjaju u njemu kao prasci? No dobro, kad počnu nuklearne bombe padati – i to prvenstveno po svijetu razvijenom na račun nerazvijenih (eto, Nizozemci se ispričali Indoneziji zbog kolonijalističkog nasilja – mrtvi su organizirali orgije, slaveći taj “humanitarni” potez!), pamet će moguće i najvećim idiotima doći konačno u karbonizirane glavurde. Kapitalizam će im se konačno u svoj svojoj raskošnoj humanističkoj svjetlosti prikazati, trenutak prije njihove karbonizacije. A čudom preživjeli idioti potom će početi “prodavati” pamet širom svijeta.
Nažalost, lakše se riješiti korona virusa negoli virusa nacionalšovinizma i fašizma. Zašto? Jer korona virus naprosto napada biološki organizam, dok spomenuti virusi atakiraju na ljudski duh. A liječenje duha (pameti) izuzetno je težak posao. Znate onu: “da se sve pameti rastrče svijetom, svatko bi potrčao za svojom!”. Jedna dobra vakcina te izliječi ili spriječi zarazu. Tisuće dobrih, moralnih ljudi, teško će izliječiti zaraženi duh. A rješavanje nehumanog društveno-ekonomskog sustava još je teže. Za to su potrebne revolucije! Navedeni citati pokazuju koliko jedan sitni, sićušni, submikroskopski virus može unijeti više pameti u mozgove ljudi – čim ih uhvati panika! – no tisuće i tisuće ismijavanih pametnijih (tzv. “pametnjakovića”) koji ih desetljećima i više zalud upozoravaju. Kao i sve na svijetu i virusi su prolazni. Nakon što se ljudski rod izleleče nad leševima, nastavlja se sve po po starom. Korona virus pokazuje i nešto drugo. Ne da je potrebno malo dobre volje (što je odavno poznato i bačeno u vjetar), već da je potrebna – nažalost – izvjesna količina sile (prinude!) kako bi ljudi promijenili svoje vladanje (prisjetite se samo straha moćnika kad su izbili i proširili se tuzlanski nemiri). Korona virus je upravo ta sila na djelu. Kad je se pobijedi, autokrati će se vratiti na stari put. Do neke nove ugroze, ali ne od strane ljudi (jer za to u kasarnama/vojarnama i u policijskim stanicama unaprijed postoje spremljena oružja), već one koja će izazvati zort u guzicama moćnika.
Ladislav Babić
